Hajde da svi zajedno zahvalimo Bogu za prekrasnu priliku u kojoj jedni s drugima možemo podijeliti i izraziti radost što širimo mir, radost, što jedni druge volimo, što volimo Njega, i što su najsiromašniji među siromašnima naša braća i sestre. 

Ovdje smo se okupili da Bogu zahvalimo na poklonu mira. Svima sam vam dala molitvu mira koju je Franjo Asiški molio prije mnogo godina i pitam se je li osjećao istu potrebu kakvu mi sada osjećamo da molimo za mir. 

Pa pomolimo se zajedno: 

"Učini nas dostojnim, Gospodine, da služimo ljudima u cijelom svijetu koji žive i umiru u siromaštvu i gladi. Daj njima kroz naše ruke njihov svakodnevni kruh, daj im kroz našu ljubav, punu razumijevanja, mir i radost. Gospodine, učini me kurirom Tvog mira, da donesem ljubav tamo gdje vlada mržnja; duh oprosta tamo gdje vlada nepravda; jedinstvo tamo gdje su ljudi nejedinstveni; nadu tamo gdje postoji očajanje; svjetlo na sjenu; radost gdje je tuga. Gospodine, osiguraj da je radije tješim druge, nego što je meni potrebna utjeha; da ja češće razumijevam druge, nego što je potrebno razumjeti mene; da ja volim, više nego je ljubav meni potrebna; jer zaboravljanjem samoga sebe, čovjek se pronalazi; opraštanjem biva njemu oprošteno; smrću, on se budi u vječnom životu. Amen."  

Bog je svijet volio tako silno da mu je poklonio svoga Sina; i poklonio mu je Blaženu Djevicu Mariju, i ona je - u onom trenutku u kojem joj je On dao život - požurila da Njemu da drugi. A šta je radila tamo? Ona je sve uredila za čin služenja. Ona je služila. Širila je radost, dok je voljela druge. A Isus Krist voli i tebe i mene, on je svoj život dao za nas. I kao da to još uvijek za njega nije bilo dovoljno, rekao je: "Volite onako kako sam ja volio vas, onako kako vas sada volim!" A kako to mi moramo voljeti? Voljeti dok dajemo, jer On nam je dao svog Sina. On je dao svoj život za nas i nastavlja nam davati; on nam daje sada i uvijek, daje nama i drugima. 

[Početak stranice]

Nije mu bilo dovoljno da umre za nas, htio je da se mi volimo, da vidimo Njega jedni u drugima. 

I da bi bio siguran da razumijemo ono što trebamo ciniti, u času svoje smrti, on je rekao da će se nama suditi po onome što smo bili prema siromašnima, gladnima, golima i onima bez domovine. On je sam sebe učinio gladnim, golim i bez domovine, gladnim - ne kruha nego ljubavi; golim - ne samo bez i jednog komada odjeće nego bez ljudskog dostojanstva; bez domovine - ne samo jer nije imao doma, nego jer je bio zaboravljen, ni za koga vrijedan. I rekao je: "Ono što ste učinili mom i najmanjem bratu, meni ste učinili."  
Tako da je za nas divno da postanemo sveti putem ove ljubavi. Svetost, naime, nije luksuz za samo mali broj nas, već jednostavna obveza za sve. A ovom ljubavlju, ovom ljubavlju jednih prema drugima, mi postižemo tu svetost. 

Danas, pošto sam dobila ovu veliku nagradu - ja osobno sam nedostojna - sretna sam zbog naših siromašnih, sretna da siromašni mogu razumjeti siromaštvo naših ljudi. Zahvalna sam i sretna što ovu nagradu mogu primiti u ime gladnih, golih, onih bez domovine, bogalja, slijepih i bolesnih od gube. U ime svih onih koji se osjećaju nepoželjnima, nevoljenima, nezbrinutima, u ime onih koji su isključeni iz našeg društva. Ja nagradu primam u njihovo ime i sigurna sam da će ova nagrada donijeti novu ljubav između siromašnih i bogatih. Na ovome je inzistirao i Isus i zbog toga je i došao na ovaj svijet, da bi siromašnima donio ovu veselu vijest. 

Prije nekoliko tjedana skupili su se neki siromašni. Htjeli smo im obzananiti radosnu vijest: "Bog nas voli, mi volimo Njega, vi ste jedni od nas, i vi ste stvoreni istom voljenom rukom Božjom kao i sva ostala bića, da biste voljeli i bili voljeni." 

[Početak stranice

Naši siromašni su izuzetni ljudi i oni su vrijedni ljubavi. Oni ne trebaju naše sažaljenje, našu simpatiju, oni trebaju našu ljubav koja ih razumije. Oni trebaju naš respekt i žele da se prema njima odnosimo s ljubavlju i poštovanjem. I osjećam da je najveće siromaštvo, to što mi ovo saznajemo, to što mi to naučimo razumijevati, tek kada su naši ljudi već mrtvi.  

Nikada neću zaboraviti kako sam jednom pokupila jednog čovjeka na ulici. Bio je prekriven larvama. Njegovo lice bilo je jedino čisto na cijelom tijelu. Odnijela sam ga u dom za umiruće, a on je rekao samo jednu rečenicu: "Živio sam kao životinja na ulici, a sada ću umrijeti kao anđeo, voljen i zbrinut." I umro je prelijepo. Otišao je kući, Bogu. Smrt nije ništa drugo do odlazak kući, Bogu. Osjetila sam koliko ga je obradovala ova ljubav koji je priželjkivao, da za nekoga i on bude netko. 

Imam jedno uvjerenje koje bih rado podijelila sa svima vama: Najveći uništavac mira danas je krik nevinog, nerođenog djeteta. Kad jedna majka može u svom krilu ubiti svoje vlastito dijete, koji onda gori zločin još postoji od onoga da mi počnemo sami jedni druge ubijati? Čak i u Svetom pismu stoji: "Čak i kad bi majka mogla zaboraviti svoje dijete, ja ga neću zaboraviti." Ali danas se ubija milijune nerođene djece, a mi na to ne kažemo ništa. U novinama čitamo ovo ili ono, ali nitko ne govori o milijunima malih koji su prihvaćeni s jednakom ljubavlju kao vi i ja, s Božjom ljubavlju. A mi ništa ne kažemo, ostajemo nijemi.  

Za mene su nacije koje su legalizirale abortus najsiromašnije zemlje. Oni se plaše malih, oni se plaše nerođenih. I dijete mora umrijeti jer ga oni više ne žele - ne žele više ni jedno djete - i dijete mora umrijeti. 

Ja vas ovdje molim u ime malih: Spasite nerođeno djete, prepoznajte prisutnost Isusa u njemu! 

[Početak stranice]

Kada je Marija došla u posjet Elizabeti, dijete je u istom trenu u krilu svoje majke Elizabete počelo poskakivati od radosti. Nerođeni se obradovao. Zbog toga obećajmo si ovdje da ćemo spasiti svakog nerođenog. Dajte svakom djetetu priliku da voli i da bude voljeno. Pokušavamo se usvajanjem boriti protiv abortusa. Sa Božjom milošću uspjet ćemo. Bog je blagoslovio naš rad. Mi smo spasili tisuce djece, oni su pronašli svoj dom, u kojem su voljeni, u kojem su željeni, u koji su donijeli radost. 

Zbog toga danas od vas zahtijavam i pozivam vas, veličanstva, ekscelencije, moje dame i gospodo, svi vi koji ste došli iz različitih zemalja svijeta: Pomolite se da imamo hrabrosti zaštititi nerođeni život. Ovdje, u Norveškoj, imamo šansu da se za to založimo. 

Bog blagoslovio dobrostanje, ali u mnogim obiteljima ovdje mi možda imamo nekoga tko nije gladan kruha, ali je gladan jer se osjeća zaboravljenim i nevoljenim, jer mu je potrebna ljubav. Ljubav počinje kod kuće, prvo tamo. 

Nikada neću zaboraviti jedno djete, jednog četverogodišnjeg Hindu-dječaka. On je na neki način čuo: "Majka Tereza nama šećera za svoju djecu." Otišao je kući svojim roditeljima i rekao: "Ja ne želim jesti šećer tri dana, poklonit ću ga Majci Terezi." Nakon tri dana njegovi roditelji su ga morali dovesti meni i on mi je poklonio malu staklenku šećera. Kako je jako volio taj mali dječak! Volio je do bola. Ne zaboravite da mnoga djeca, mnoge žene i mnogi muškarci na ovome svijetu nemaju ono što vi imate, i mislite na to da ih volite do bola.  

[Počatak stranice]

Prije nekog vremena pokupila sam jedno djete s ulice na čijem sam licu mogla vidjeti da je gladno. Ne znam koliko dana nije ništa jelo. Dala sam mu komad kruha i on ga je jeo mrvicu po mrvicu. Rekla sam mu: "Pa jedi taj kruh!" Tada me djecak pogledao i rekao: "Strah me je pojesti ga, strah me da cu kad dođe kraj opet biti gladan!" 

Veličina siromašnih je realnost. Jednog dana došao mi je jedan gospodin i rekao: "Tamo živi jedna Hindu-obitelj s osmero djece koja već dugo vremena gladuju." Uzela sam rižu i odnijela je tamo, njihove oči zasjale su od gladi. Dok sam još bila tamo, majka im je podijelila rižu i s jednom polovicom izašla van. Kad se vratila, pitala sam je što je to radila. A ona mi je odgovorila: "I oni su gladni". Znala je da su njihovi susjedi, jedna muslimanska obitelj, da su i oni gladni. Ono što je mene najviše začudilo nije bila to što je ona nešto dala svojim susjedima, nego to što je u svojoj patnji ipak znala da ima i dugih koji pate. Ona je imala hrabrosti dijeliti i podijeliti ljubav. 

To je ono što ja želim od vas: Volite siromašne i ne okrećite im leđa, jer ako njima okrenete leđa, okrenuli ste ih i Isusu. On je sebe učinio gladnim, golim i bez domovine da bismo vi i ja imali priliku da ga volimo. Gdje je Bog? Kako ga možemo voljeti? Nije dovoljno da se kaže: "Moj Bože, ja te volim." Mi Boga volimo na ovome svijetu ako se nečega odreknemo, ako nešto dajemo. Naravno da ja šećer mogu pojesti sama, ali ga mogu i dati nekom drugom. Mogu ga dati odraslima, mogu ga dati djeci. Ako cijeli svoj život svaki dan samo dajemo, bit cemo iznenađeni onoga lijepog dana kada ljudi budu sve međusobno dijelili i radovali se tome.

Tako, ja ću moliti za vas da vi molitvu proširite dalje u svojim obiteljima. Plod molitve bit će da vjerujemo kako to činimo za Krista. Kad zaista počnemo vjerovati, počet ćemo voljeti, najprije u svom domu, potom svoga susjeda, a onda ljude u zemlji u kojoj živimo. Hajde da svi izgovorimo molitvu: "Bože, daj nam snage da zaštitimo nerođeno djete." Jer dijete je najveći Božji dar obitelji, narodu i svijetu. 

Bog vas blagoslovio!

[Početak stranice]

Teme:   Ljudska Prava  I  Uzori  I  Demokracija  I  Partije  I  Europa  I  Globalizacija  I  Ujedinjeni narodi  I  Održivi razvoj

Metode:    Politička didaktika    I    Pedagogija mira    I    Metode

        

Ovu on-line ponudu iz područja političkog obrazovanja razvilo je i pripremilo društvo agora-wissen. To je stuttgartsko društvo za političko obrazovanje i promicanje znanja o novim medijima (GbR). Ako imate nekih pitanja ili sugestija, obratite nam se putem e-maila.