Duboko sam dirnuta i ponosna zbog odluke da se meni dodijeli Nobelova nagrada za mir u 1992. godini. Duboko dirnuta i ponosna na svoju zemlju i njenu staru kulturu, na vrijednosti zajednice i naroda kojem pripadam, na ljubav prema svojoj zemlji i majci prirodi. Tko to razumije, on poštuje život i zalaže se za borbu koja teži k tome.  
Ovu nagradu ne doživljavam kao osobno priznanje, nego kao veliku pobjedu borbei za mir, za ljudska prava i za prava domorodačkih naroda, koji su 500 godina protjerivani, žrtve tlačenja, genocida i diskriminacije... 
Nobelova nagrada ... hrabri nas da nastavimo ukazivati na povrede ljudskih prava, koje se protiv jednog naroda provode u Guatemali, u Americi i u svijetu, te da odigramo pozitivnu ulogu u najhitnijoj potrebi djelovanja u mojoj zemlji, ulogu u uspostavljanju mira i socijalne pravde.  
Nobelova nagrada je simbol mira i težnje da se izgradi i uspostavi prava demokracija. Ona će stimulirati civilne snage da one, nacionalnim jedinstvom, pridonesu pregovaračkim procesima u kojima se ogleda općenita želja cjelokupnog društva u Guatemali - potraga za mirom. Iako se sada iz straha ne izgovara glasno, ta želja je da se ostvari političko pravni fundament koji će pridonijeti rješenju onoga što je dovelo do unutarnjeg oružanog konflikta i koji će dati impuls za njegovo prevladavanje. Nema nikakve sumnje da ova Nobelova nagrada daje određeni znak nade u borbi domorodačkih naroda na cijelom kontinentu ...  

[Početak stranice]

Značenje ove Nobelove nagrade ogleda se i u čestitkama koje sam dobila sa svih strana svijeta, od državnika - praktično svih američkih predsjednika, organizacija domorodačkih naroda te organizacija koje se diljem svijeta bore za ljudska prava i njihovo održanje. ... Suprotno tome, moja zemlja - osim nekoliko ljudi -  mjesto je na kojem sam naišla na najveći otpor, rezerviranost i apatiju prema činjenici da je Nobelovom nagradom za mir odlikovana jedna Quiché-Indijanka. Možda i zbog toga što je od svih zemalja Latinske Amerike upravo Guatemala ta u kojoj je tlačenje i diskriminiranje domorodaca i žen najdublje ukorijenjeno... 
Sa dubokom boli s jedne, a sa zadovoljstvom s druge strane, moram vas izvijestiti da će Nobelova nagrada dodijeljena meni ove godine najprije ostati u Meksiko Citiju - u jednoj vrsti mrtvačkog mira - i da će morati čekati da mir dođe i u Guiatemalu... 
Želim reci i nekoliko riječi u ime svih onih čiji se glas ne čuje i koji su potlačeni jer su iznijeli svoje mišljenje, u ime onih koji su gurnuti na marginu, koji su diskriminirani i žive u siromaštvu, u ime onih koji su žrtve tlačenja i povreda ljudskih prava. U ime svih njih koji su natoc svemu tome izdržali stoljećima i nisu izgubili svoju savjest, način svog određenja i nadu. 
Molim vas, dame i gospodo, dozvolite mi da kažem nešto o mojoj zemlji i kulturi Maja. Narod Maja prostirao se na više od 300.000 cetvornih kilometara; naseljavao je dijelove južnog Meksika, Belice, Guatemale, Hondurasa i Salvadora; taj narod razvio je jednu veoma bogatu kulturu na području političke, socijalne i ekonomske organizacije; Maje su bili veliki znanstvenici u podrucju matematike, astronomije, poljoprivrede, arhitekture i inžinjerstva; bili su veliki umjetnici u slikarstvu, tkanju, rezbarenju... Njihova astronomska predviđanja na temelju matematičkih proračuna i znanstvenih promatranja i danas su  iznenađujuća. Imali su točniji kalendar nego Gregorijanci .. danas je jako važno da se sačuva duboko poštovanje prema kulturi Maja koju su unijeli u naše živote i u prirodu uopće.  

[Početak stranice]

Tko može procijeniti kakve bi daljnje uspjehe i dostignuća postigli ovi narodi da nisu bili izloženi etnocidu, u krvi i vatri protjerani, što je u posljednjih 500 godina zateklo gotovo 50 milijuna ljudi. 
Ja značenje ove Nobelove nagrade želim najprije opisati kao odavanje počasti indijanskim narodima koji su žrtvovani i nestali jer su težili prelijepom i pravednom životu u bratstvu i razumijevanju s drugim ljudima...  
Ovo je znak i rastućeg interesa i razumijevanja imeđunarodne javnosti za prava naroda, za budućnost više od 60 milijuna Indijanaca koji žive u našoj Americi, i za njihov ustanak nakon 500 godina tlačenja koje su morali otrpjeti; za genocide koji su ih svaki dan čekali, i od kojih su druge zemlje i američka elita profitirali... 
Ova nagrada je i priznanje europskog duga domorodačkim narodima, apel na svijest čovječanstva, da se ukinu pretpostavke za marginaliziranje, kolonijalizam i iskorištavanje, ova nagrada je povik za životom, mirom, pravednošću, jednakošću i bratstvom među ljudima... 
Zemlja je korijen i izvor naše kulture. Ona čuva naša sjećanja, uzima sebi naše pretke i zbog toga zahtijeva da se prema njoj ponašamo s respektom i da joj vratimo ljubav i dobrotu koju nam ona daje. Moramo paziti na nju i brinuti se o našoj "majci zemlji" da bi naša djeca i unuci mogli profitirati od nje. Ako svijet sada ne nauči poštovati prirodu, kakvu će onda budućnost imati generacije koje dolaze?... Ako bi europska i indijanska kultura bile sposobne za mirnu razmjenu svoji dobara, bez uništavanja, iskorištavanja, diskriminacije i siromaštva, sigurno bi i jedna i druga ostvarile veće i vrjednije naslijeđe za čovječanstvo. 

[Početak stranice]

Ne smijemo zaboraviti da su - kad su Europljani došli u Ameriku - tamo već postojale jake i kulture u punom cvatu. Ne može se govoriti o otkriću Amerike jer se otkrilo nešto nepoznato, nešto o čemu ljudi nisu ništa znali, nešto što je bilo skriveno. Ali Amerika i njene domorodačke kulture otkrile su same sebe još prije mnogo godina, još prije Rimskog Carstva i srednjovjekovene Europe. Domorodačke kulture ove zemlje čine jedan dio naslijeđa čovječanstva i uvijek iznova zadivljuju one koji ih istražuju.   
Mislim da je neophodno da indijanski narod, kojem pripadam, sa svojim znanjem i naukom dobije priliku da da svoj doprinos razvoju čovječanstva, jer mi imamo golem potencijal i možemo se priključiti našem starom naslijeđu i integrirati ga u kulture Europe i druge kulture svijeta ... 
Mi Indijanci, mi smo spremni za to da tradiciju povežemo s modernizacijom. Ali nećemo tolerirati niti dopustiti da naša budućnost bude isplanirana te da postanemo mogući čuvari etnoturističkih projekata na kontinentalnoj razini... 
Moje dame i gospodo, dopustite mi još nekoliko riječi o mojoj zemlji. Pažnja svjetske javnosti, koju ova Nobelova nagrada skreće na Guatemalu, trebala bi uvjetovati to da povrede ljudskih prava u mojoj zemlji ne budu više ignorirana. Ova je nagrada u počast svih onih koji su umrli za socijalnu pravdu i za prevednost u mojoj zemlju uopće. 
Svugdje u svijetu je poznato da je narodu Guatemale uspjelo svojom borbom u listopadu 1944. godine ostvariti jednu fazu demokracije u kojoj su institucionaliziranje i ljudska prava bili filozofija djelovanja. Tada je Guatemala na američkom kontinentu bila iznimka zbog borbe za potpuni nacionalni suverenitet. Ipak, 1954. godine tradicionalna nacionalna središta moći, naslijeđe kolonijalizma i moćni inozemni interesi doveli su do sloma demokracije i uspostavili su tlačiteljski sustav koji je nanio mnogo zla mojoj zemlji.  
Ekonomsko, socijalno i političko tlačenje kao posljedica Hladnog rata dovelo je do unutarnjih oružanih sukoba. Ali tlačenje organizacija otpora, intelektualaca i demokratskih stranaka počelo je u Guatemali još mnogo prije rata. To ne smijemo zaboraviti. 

[Počatak stranice]

U pokušaju da slome otpor, diktature su se prihvatile najužasnijih metoda. Sravnjivali su sela sa zemljom, tisuce seljaka su ubijali, posebno Indijanaca, stotine pripadnika sindikata, studenata, intelektualaca i političara, svecenika i opatica. U sustavnom protjerivanju u ime nacionalne sigurnosti milijun seljaka prisiljeno je da napuste svoju zemlju, 100.000 moralo je pobjeći u susjedne zemlje. Danas u Guatemali ima gotovo 100.000 siročadi i 40.000 udovica. ... kao što znate, i ja sam jedina preživjela od moje obitelji. 
Zemlja je pred krizom nepoznatih razmjera, a promjene diljem svijeta prisilile su vojnu vladu da dopusti političko otvaranje koje bi se sastojalo u pripremi novog Ustava... Ovaj novi režim imamo već osam godina i u određenim područijma došlo je do značajnog otvaranja.  
Unatoc ovom otvaranju i dalje su prisutne forme tlačenja i povreda ljudskih prava, i to usred ekonomske krize koja je postala tako akutna da danas 84 posto stanovništva živi u siromaštvu, a 60 posto u izuzetno siromašnim uvjetima. Kažnjavanje i teror i dalje ulijevaju dovoljno straha ljudima da bi otvoreno rekli i zahtijevali ono što žele. Unutarnji oružani konflikt traje i dalje...  
Neophodno je doći do zaključka upravo ovdje, u Oslu, da tema zaštite ljudskih prava u Guatemali trenutacno predstavlja najveći i najhitniji problem, za koji se mora pronaći rješenje ... Kako su objavljile međunarodne institucija,  kao što su Komisija za ljudska prava Ujedinjenih naroda, Međunarodna komisija za zaštitu ljudskih prava i mnoge druge humanitarne organizacije, Guatemala se ubraja među američke zemlje s najvećim brojem povreda ovih osnovnih prava ... 
Deamokracija u Guatemali mora biti uspostavljena što hitnije. I to u potpunom slaganju s ljudskim pravima. Moramo stati na kraj rasizmu te jamciti slobodu ujedinjavanja i dostupnos javnih ustanova svima, i to svugdje u zemlji. Kratko rečeno, neophodno je otvoriti sva područja za civilno društvo, sa svim pravima, demilitarizirati zemlju i ostvariti temelj za razvoj, kako bi se mogla osloboditi siromaštva i pridjeva "nerazvijeni"koji je prati - ...  

[Početak stranice]

U novom društvu Guatemale mora se provesti duboka reorganizacija posjedovanja zemlje da bi se i na taj način mogao iskoristiti sav poljoprivredni potencijal i da bi se zamlju vratilo njenim pravnim nasljedincima kojima je oduzete ... 
Socijalna pravednost nije od male važnosti za demokraciju. To zahtijeva rješenje za probleme kao što su velika stopa smrtnosti djece, neuhranjenost, obrazovanje, plaće koje nisu dovoljne ni za preživljavanje ... 
Pozivam sve socijalne i etničke snage koje čine narod Guetamale da se aktivno uključe i da se pronađe mirno rješenje oružanog konflikta, da se izgradi održivo jedinstvo Ladinosa, Crnaca i Indijanaca ... 
Isto tako pozivam i međunarodnu zajednicu da djeluje određenim akcijama kako bi različite strane prevladale svoje razlike, koje u trenutacnom stadiju blokiraju pregovore, kako bi se na kraju mogao potpisati sporazum u skladu s ljudskim pravima ...   
Danas se moramo boriti za bolji svijet, bez siromaštava i rasizma, s mirom na Srednjem istoku i u južnoj Aziji, gdje upućujem svoju molbu za oslobođenje Aung San Suu Kyija, dobitnika Nobelove nagrade za mir iz 1991. godine; za pravedno i mirno rješenje na Balkanu; za kraj apartheida u Južnoj Africi; za stabilnost u Nikaragui, da se održi mirovni sporezum iz Salvadora; za ponovno uspostavljanje demokracije na Haitiju; za potpuni suverenitet Paname...  

[Početak stranice]

Teme:   Ljudska Prava  I  Uzori  I  Demokracija  I  Partije  I  Europa  I  Globalizacija  I  Ujedinjeni narodi  I  Održivi razvoj

Metode:    Politička didaktika    I    Pedagogija mira    I    Metode

        

Ovu on-line ponudu iz područja političkog obrazovanja razvilo je i pripremilo društvo agora-wissen. To je stuttgartsko društvo za političko obrazovanje i promicanje znanja o novim medijima (GbR). Ako imate nekih pitanja ili sugestija, obratite nam se putem e-maila.