Pozadina

Guatemala danas

Guatemala je nekada, kao i Peru, bila bogata, plodonosna i civilizirana zemlja, zemlja Maja. Maje su bili majstori u astronomiji i matemmatici. Njihov kalendar tada (u 16. stoljecu) bio je mnogo točniji od u Europi poznatog gregorijanskog kalendara. Maje su mogli proračunati putanju nebeskih tijela i znali su kad je povoljno vrijeme za sjetvu, a kada za žetvu. I Maje su, slično Inkama, imali razvijenu poljoprivredu koja je dobro funkcionirala, tako da nisu poznavali glad dok nisu došli Španjolci i u svojoj potrazi za zlatom protjerali Maje s njihove zemlje i učinili ih svojim robovima. Danas je u Guatemali ekonomska situacija jednako loša kao i u Peruu.

Prosječan životni vijek stanovništva je 41 godina, svako peto dijete ne doživi svoj cetvrti rođendan, svako deseto na doživi svoj prvi rođendan, a samo svako treće dijete doživi svoj 15. rođendan. Danas vladaju potomci Španjolaca, koji čine oko 2,1 posto stanovništva, ali posjeduju 70 posto obradivog zemljišta i postavljaju rukovodstvo vojske. 70 posto stanovništva su Indosi. Oni žive u sjevernim provincijama na granici s Meksikom. Još i danas se Indose protjeruje sa svoje zemlje. Oni ne posjeduju nikakve gruntovne izvatke, koji bi ih označili posjednicima zemlje. Za Indijance zemlja je "majka zemlja", koja svim ljudima daje izdašno da bi imali hranu. Osim toga, u tu zemlju su zakopani i njihovi preci, pa protjerivanje za Indijance ne znači samo privrednu katastrofu ...

Na pokušaje Indosa da svoju zemlju povrate na miran način, više puta je odgovoreno brutalnim masakrima. Jačina vojske je od 1973. do 1988. uvećana četiri puta, prisilnim regrutiranjem mladih Indosa koji bivaju prisiljeni brutalno protjerivati svoje ljude i uništavati im imovinu, pod optužbom da su "zavedeni komunisti". Da biste dobili dojam što znači protjerivanje i gušenje ustanka, pokušat ću dati skraćenu verziju iskustava koja su potaknula Rigobertu Menchú da se unatoc svemu bori:

Felipe je umro na Finci, dok su zaprašivali plantaže kave na kojima su još radili ljudi. Nije mogao podnijeti to sredstvo za zaštitu biljaka. Nikolas je umro kao 2-godišnjak zbog neuhranjenosti, isto na Finci. Netko je Rigobertinoj majci poklonio papirnati kofer, u kojem je pokopala svoje dvogodišnje dijete. Zbog pokapanja djeteta izgubila je jedan radni dan pa ju je nadglednik izbacio van. Rigoberta je tada upravo bila napunila 8 godina. 18 godina kasnije vojnici su odvukli Petrocinija, najmlađeg brata, koji je kao 16-godišnjak bio sekretar sela, i danima ga mučili, odsjecali su mu dijelove tijela, odstranjivali mu kožu s glave i tabana te na kraju prelili benzinom i još živog spalili pred njegovom obitelji. Otac je spaljen 1979. godine u dvorištu španjolske ambasade. Majka je odvedena 1980., više puta je silovana, iščupan joj je jezik i na kraju je mučena do smrti...

Postoje 22 razlicita jezika prastanovnika. To još više čini nevjerojatnom zajedničku organizaciju, Comite de Unidad Campesina (CUC), koju su Indosi napravili 1978. godine. Većina Indosa ne zna španjolski jezik i većina njih nikada nije vidjela školu.

[Početak stranice]

Counter Insurgency i "politika spaljene zemlje"

Od nezavisnosti do početka 19. stoljeca uvijek je iznova dolazilo do ustanaka. Godine 1944. na vlast je došao "revolucionarni pokret", što je za veleposjednike i sjevernoameričke tvrtke (u.a. United Fruit Company) značilo uključivanje alarma. U svakom slučaju, te sile su u dolasku revolucionarnog pokreta na vlast vidjele oštećenje svojih interesa te su zajedno s CIA-om intervenirale u Guatemali i 1954. godine uspostavile vojnu dikaturu s generalom Castillom Armasom kao predsjednikom. Otada u Guatemali vlada vojska. Predsjednika Ydogorasa, koji je izabran 1958. godine, oficirske trupe svrgavaju s vlasti 1963. godine. Do 1978. godine ugušivanje nemira temeljilo se na "selektivnim represijama" - nestancima pojedinih osoba, prije svega vođa narodnih organizacija i sindikata, itd.

Pod vojnom diktaturom Lucasa Garcije (1978.-1982.) i Riosa Montta (1982.-1983.), zajedno s CIA-om je razrađen postupni plan Counter Insurgency kojim je započet otvoreni rat protiv civilnog stanovništva, koji je opet u povijest ušao kao "politika spaljenje zemlje". Vojska je masovnim ubijanjem i spaljivanjem, užasnim mučenjima ljudi i potpunim uništavanjem i spaljivanjem 440 Indo-sela, pokrenula masovni val izbjeglica prema susjednim zemljama, prije svega prema Meksiku. Užasi su bili nezamislivi: trudnicama su rasporivali trbuhe, djeci kamenjem mrskali glave...

"Rezultat" vojnih represija 1978.-1986.: 150.000 ubijenih, 46. 000 nestalih, 300.000 siročadi, brojevi koji su i za latinoameričke odnose, ipak, blago rečeno, previsoki. Uz Counter Insurgency pripada i uspostavljanje "sela-modela", gdje su Indosi živjeli u nekoj vrsti sigurnosnog trakta, ograđeni, čuvani i kontrolirani od vojske.

[Početak stranice]

Na putu prema miru

Na temelju masovnog nacionalnog i internacionalnog pritiska vojska je 1986. godine bila prisiljena omogućiti "prelazak na demokraciju" i tako je prvi put nakon 1963. godine na vlast dospio civilni predsjednik. No to je malo što promijenilo u politici i aktivnostima onih koji su zaista posjedovali moć. Prije nego je vojna vlada odstupila s vlasti, proglasila je amnestiju za sve povrede ljudskih prava koje su se dogodile tijekom njezina vladanja (1983.-1986.). Civilna vlada koja je nakon toga došla na vlast morala se suočiti s time, a rezultat je da ni do danas nije bilo slučajeva civilnog postupka protiv prekršitelja koji bi sankcionirao daljnja ubijanja, tako da ubojice ni sada ne moraju računati na kaznu.

Unatoc svemu tome Indosi i dijelom siromašni Ladinosi su se organizirali i suprotstavili se, s velikim brojem žrtava, veleposjednicma, multinacionalnom kapitalu i dobro naoružanoj vojsci. Od 1993. godine nastali su mnogi sporazumi s vladom. Od tada se oko 20.000 izbjeglica iz susjedstva (uglavnom iz Meksika) pod prijetnjom UN-a i drugih internacionalnih organizacija za izbjeglice vratilo u zemlju. Povratnike u najboljem slučaju očekuje friško uzorana površina zemlje u starom kraju gdje su živjeli. Osim toga, tzv. civilne patrole, koje su godinama regrutirane, naoružavane i obučavane da teroriziraju indijansko stanovništvo, još uvijek su aktivne.

Guatemala...

...se zbog umjerene klime naziva i "zemljom vječnog proljeća". Treća po veličini zemlja Središnje Amerike, graniči s Meksikom, Beliceom, Hondurasom i Salvadorom.

Službeno ime: Republika Guatemala

Glavni grad: Guatemala

Površina: 108.889 km²

Stanovništvo: oko 10 milijuna (od toga više od 50 posto Maja - Indijanci)

Službeni jezik: španjolski

Religija: katolici

Nepismenih: oko 40 posto

[Početak stranice]

The Maya were the most advanced urban civilisation in the pre-Columbian Americas. They invented the concept of "zero" centuries before it was independently formulated in India, and measured the solar year with an error of only 17.28 seconds. Having flourished for two millennia in an area of 3,255,000 sq.km, they were first invaded by Spain in 1527, but put up such fierce resistance that the capital of their last kingdom to fall, Itza at Nojpeten, was not captured until 1697. Had the Maya not been decimated by European diseases such as chicken pox and measles, some historians believe the Spanish conquest might have ended in total defeat. According to Roderick Conway Morris, "One of the greatest crimes perpetrated against the Maya was the destruction of their thousands of books, spearheaded by the Franciscans, who - while preaching harmony and brotherly love - presided over a scorched-earth policy, backed up by the threat of the physical extinction of any who dared to resist it. So complete was the friars' success that only four books in Maya script survived."

More recently, the Guatemalan civil war began when the CIA toppled the democratically-elected government in 1954. The US-backed right-wing military juntas which followed have had one of the worst records of political repression, human rights abuses, and atrocities in recorded history. After opposition groups began organising among Indians in the countryside, the military responded with death squads and a scorched-earth "counterinsurgency" strategy that destroyed over four hundred ancient Mayan villages, displaced one million people, and left a hundred thousand unarmed Indians dead. Hundreds of mass graves across the country contain the remains of massacred civilians.

[Global Vision, www.global-vision.org/interview/menchu.html]

[Početak stranice]

Report from Amnesty International 1996 concerning Guatemala (Excerpts)

A Pattern of Systematic Human Rights Violations

Amnesty International continues to document a disturbing pattern of human rights violations in Guatemala. Extrajudicial executions, disappearances, torture, death threats, harassment and intimidation persist. The violations have been directed at many sectors of society including: trade unions and popular organizations, human rights defenders, journalists, students, religious personnel, those attempting to investigate past human rights violations, witnesses, former refugees and displaced people returning to their lands and street children. Of particular concern is the alarming level of threats and attacks that have been reported against human rights defenders during the year. Some have been the subject of verbal or written death threats as a result of their work. Others have been attacked and killed.

The perpetrators of these human rights violations are mainly the police and military and army-created civil patrols. In addition and citing the rise in urban crime, the government reportedly promoted the creation of new civilian self-defense squads to be armed and trained by the military. Both these and other new vigilante-style groups, also apparently working with official complicity, have allegedly engaged in social cleansing, killing members of youth gangs and others involved in petty crime. These new death squads have also been implicated in human rights violations against those perceived as being opponents of the government, reportedly disguising the attacks as common crimes to escape official accountability.

There has been little progress in clarifying the tens of thousands of past abuses. Those responsible for human rights violations continue to benefit from almost total impunity. In August, the United Nations (UN) Subcommission on Prevention of Discrimination and Protection of Minorities expressed deep concern at the impunity enjoyed by the perpetrators of human rights violations and at the inability of the judicial system to bring intellectual and material perpetrators of such acts before the courts. The Subcommission, reflecting reports and statements by MINUGUA, the United Nations Mission in Guatemala and Mónica Pinto, the UN Special Expert, found that the majority of the violations breached the rights to life, integrity and personal security, and that state agents were either directly implicated or had failed in their duties to assure these rights to its citizens.

To date, none of those responsible for the deaths of thousands of people during the late l970s and early l980s at the height of the army's counter-insurgency campaign, have been brought to justice. During 1995, independent forensic groups undertook further exhumations at sites where large-scale extrajudicial executions had been reported during this period. Several hundred remains were uncovered, but Amnesty International knew of no case where official bodies undertook investigations to determine how the victims died nor who was responsible. Instead, family members, witnesses and human rights defenders involved in the exhumations were themselves threatened and harassed.

[Počatak stranice]