|
| |
|

|
Guatemala |
Povijest Guatemale od kolonizacije i španjolskog
iskorjenjivanja visoke kulture Maja do krvavog građanskog
rata, koji je i danas prisutan, čini pozadinu života i djelovanja
Rigoberte Menchú Tums. Sljedeći tekst preuzet je sa web stranice
protestantske crkvene zajednice Majčin grad. Tekst je podijeljen u sljedeće
odlomke:
Dalji tekstovi:
|
Guatemala
danas
Guatemala je
nekada, kao i Peru, bila bogata, plodonosna i civilizirana zemlja,
zemlja Maja. Maje su bili majstori u astronomiji i matemmatici. Njihov
kalendar tada (u 16. stoljecu) bio je mnogo točniji od u
Europi
poznatog gregorijanskog kalendara. Maje su mogli proračunati
putanju nebeskih tijela i znali su kad je povoljno vrijeme za sjetvu, a
kada za žetvu. I Maje su, slično Inkama, imali razvijenu
poljoprivredu koja je dobro funkcionirala, tako da nisu poznavali glad
dok nisu došli Španjolci i u svojoj potrazi za zlatom protjerali Maje
s
njihove zemlje i učinili ih svojim robovima. Danas je u Guatemali
ekonomska situacija jednako loša kao i u Peruu.
Prosječan
životni vijek stanovništva je 41 godina, svako peto dijete ne doživi
svoj cetvrti rođendan, svako deseto na doživi svoj prvi rođendan,
a samo svako treće dijete doživi svoj 15. rođendan. Danas
vladaju potomci Španjolaca, koji čine oko 2,1 posto stanovništva, ali
posjeduju 70 posto obradivog zemljišta i postavljaju rukovodstvo vojske.
70 posto stanovništva su Indosi. Oni žive u sjevernim
provincijama na granici s Meksikom. Još i danas se Indose protjeruje sa svoje zemlje. Oni ne posjeduju nikakve gruntovne izvatke,
koji bi ih označili posjednicima zemlje. Za Indijance zemlja je
"majka zemlja", koja svim ljudima daje izdašno da bi imali
hranu. Osim toga, u tu zemlju su zakopani i njihovi preci, pa
protjerivanje za Indijance ne znači samo privrednu katastrofu
...
Na pokušaje
Indosa da svoju zemlju povrate na miran način, više puta je
odgovoreno brutalnim masakrima. Jačina vojske je od 1973. do 1988.
uvećana četiri puta, prisilnim regrutiranjem mladih Indosa
koji bivaju prisiljeni brutalno protjerivati svoje ljude i uništavati
im imovinu,
pod optužbom da su "zavedeni
komunisti". Da biste dobili dojam što znači protjerivanje i
gušenje ustanka, pokušat ću dati skraćenu verziju iskustava koja su
potaknula Rigobertu Menchú da se unatoc svemu
bori:
Felipe je umro
na Finci, dok su zaprašivali plantaže kave na kojima su još radili
ljudi. Nije mogao podnijeti to sredstvo za zaštitu biljaka. Nikolas je
umro kao 2-godišnjak zbog neuhranjenosti, isto na Finci. Netko je
Rigobertinoj majci poklonio papirnati kofer, u kojem je pokopala svoje
dvogodišnje dijete. Zbog pokapanja djeteta izgubila je jedan radni dan pa ju
je nadglednik izbacio van. Rigoberta je tada upravo bila napunila 8
godina. 18 godina kasnije vojnici su odvukli Petrocinija, najmlađeg
brata, koji je kao 16-godišnjak bio sekretar sela, i danima ga mučili,
odsjecali su mu dijelove tijela, odstranjivali mu kožu s glave i tabana
te na kraju prelili benzinom i još živog spalili
pred njegovom obitelji. Otac je spaljen 1979. godine u dvorištu
španjolske ambasade. Majka je odvedena 1980., više puta je silovana, iščupan joj je jezik i
na kraju je mučena do
smrti...
Postoje 22
razlicita
jezika prastanovnika. To još više čini nevjerojatnom zajedničku
organizaciju, Comite
de Unidad Campesina (CUC), koju su Indosi napravili 1978. godine. Većina
Indosa ne zna španjolski jezik i većina njih nikada nije vidjela školu.
[Početak
stranice]
Counter Insurgency
i "politika spaljene zemlje"
Od nezavisnosti do početka 19. stoljeca
uvijek je
iznova dolazilo do ustanaka. Godine 1944. na vlast je došao
"revolucionarni pokret", što je za veleposjednike i sjevernoameričke
tvrtke (u.a. United Fruit Company) značilo uključivanje alarma. U
svakom slučaju, te sile su u dolasku revolucionarnog pokreta na vlast
vidjele oštećenje svojih interesa te su zajedno s CIA-om intervenirale u
Guatemali i 1954. godine uspostavile vojnu dikaturu s generalom Castillom Armasom
kao predsjednikom. Otada u Guatemali vlada vojska. Predsjednika Ydogorasa, koji
je izabran 1958. godine, oficirske trupe svrgavaju s vlasti 1963. godine. Do 1978. godine ugušivanje nemira
temeljilo se na
"selektivnim represijama" - nestancima pojedinih osoba, prije
svega vođa narodnih organizacija i sindikata, itd.
Pod vojnom diktaturom Lucasa Garcije (1978.-1982.) i Riosa Montta
(1982.-1983.), zajedno s CIA-om je razrađen postupni plan Counter Insurgency
kojim je započet otvoreni rat protiv civilnog stanovništva, koji je opet u
povijest ušao kao "politika spaljenje zemlje". Vojska je masovnim
ubijanjem i spaljivanjem, užasnim mučenjima ljudi i potpunim uništavanjem
i spaljivanjem 440 Indo-sela, pokrenula masovni val izbjeglica prema susjednim zemljama, prije svega
prema Meksiku. Užasi su bili nezamislivi:
trudnicama su rasporivali trbuhe, djeci kamenjem mrskali glave...
"Rezultat" vojnih represija 1978.-1986.: 150.000
ubijenih, 46. 000 nestalih, 300.000 siročadi, brojevi koji su i za
latinoameričke odnose, ipak, blago rečeno, previsoki. Uz Counter
Insurgency pripada i uspostavljanje "sela-modela", gdje su Indosi
živjeli u nekoj vrsti sigurnosnog trakta, ograđeni, čuvani i
kontrolirani od vojske.
[Početak
stranice]
Na
putu prema miru
Na temelju masovnog nacionalnog i
internacionalnog pritiska vojska je 1986. godine bila prisiljena omogućiti "prelazak na demokraciju" i tako je prvi put
nakon 1963. godine na vlast dospio civilni predsjednik. No to
je malo što promijenilo u politici i aktivnostima onih koji su zaista
posjedovali moć. Prije nego je vojna vlada odstupila s vlasti, proglasila
je amnestiju za sve povrede ljudskih prava koje su se dogodile tijekom
njezina vladanja (1983.-1986.). Civilna vlada koja je nakon toga
došla na vlast morala se suočiti s time, a rezultat je da ni do
danas nije bilo slučajeva civilnog postupka protiv prekršitelja
koji bi sankcionirao daljnja ubijanja, tako da ubojice ni sada ne moraju računati
na kaznu.
Unatoc svemu tome Indosi i dijelom siromašni
Ladinosi su se organizirali i suprotstavili se, s velikim brojem žrtava,
veleposjednicma, multinacionalnom kapitalu i dobro naoružanoj vojsci. Od 1993.
godine nastali su mnogi sporazumi s vladom. Od tada se oko 20.000
izbjeglica iz susjedstva (uglavnom iz Meksika) pod prijetnjom UN-a i drugih
internacionalnih organizacija za izbjeglice vratilo u zemlju. Povratnike u
najboljem slučaju očekuje friško uzorana površina zemlje u starom
kraju gdje su živjeli. Osim toga, tzv. civilne
patrole, koje su godinama regrutirane, naoružavane i obučavane da
teroriziraju indijansko stanovništvo, još uvijek su aktivne.
|
|
Guatemala...
...se zbog
umjerene klime naziva i "zemljom vječnog proljeća".
Treća po veličini zemlja Središnje Amerike, graniči
s Meksikom, Beliceom, Hondurasom i Salvadorom.
Službeno ime: Republika Guatemala
Glavni
grad:
Guatemala
Površina:
108.889 km2
Stanovništvo:
oko 10 milijuna (od toga više od 50 posto Maja -
Indijanci)
Službeni
jezik: španjolski
Religija:
katolici
Nepismenih:
oko 40 posto |
[Početak
stranice]
|
The Maya were the most advanced urban
civilisation in the pre-Columbian Americas. They invented the
concept of "zero" centuries before it was
independently formulated in India, and measured the solar year
with an error of only 17.28 seconds. Having flourished for two
millennia in an area of 3,255,000 sq.km, they were first invaded
by Spain in 1527, but put up such fierce resistance that the
capital of their last kingdom to fall, Itza at Nojpeten, was not
captured until 1697. Had the Maya not been decimated by European
diseases such as chicken pox and measles, some historians
believe the Spanish conquest might have ended in total defeat.
According to Roderick Conway Morris, "One of the greatest
crimes perpetrated against the Maya was the destruction of their
thousands of books, spearheaded by the Franciscans, who - while
preaching harmony and brotherly love - presided over a
scorched-earth policy, backed up by the threat of the physical
extinction of any who dared to resist it. So complete was the
friars' success that only four books in Maya script survived."
More recently, the Guatemalan civil war
began when the CIA toppled the democratically-elected government
in 1954. The US-backed right-wing military juntas which followed
have had one of the worst records of political repression, human
rights abuses, and atrocities in recorded history. After
opposition groups began organising among Indians in the
countryside, the military responded with death squads and a
scorched-earth "counterinsurgency" strategy that
destroyed over four hundred ancient Mayan villages, displaced
one million people, and left a hundred thousand unarmed Indians
dead. Hundreds of mass graves across the country contain the
remains of massacred civilians.
[Global
Vision, www.global-vision.org/interview/menchu.html] |
[Početak
stranice]
|
Report from Amnesty
International 1996 concerning Guatemala (Excerpts)
A Pattern of Systematic Human Rights
Violations
Amnesty International continues to document
a disturbing pattern of human rights violations in Guatemala.
Extrajudicial executions, disappearances, torture, death threats,
harassment and intimidation persist. The violations have been
directed at many sectors of society including: trade unions and
popular organizations, human rights defenders, journalists,
students, religious personnel, those attempting to investigate
past human rights violations, witnesses, former refugees and
displaced people returning to their lands and street children.
Of particular concern is the alarming level of threats and
attacks that have been reported against human rights defenders
during the year. Some have been the subject of verbal or written
death threats as a result of their work. Others have been
attacked and killed.
The perpetrators of these human rights
violations are mainly the police and military and army-created
civil patrols. In addition and citing the rise in urban crime,
the government reportedly promoted the creation of new civilian
self-defense squads to be armed and trained by the military.
Both these and other new vigilante-style groups, also apparently
working with official complicity, have allegedly engaged in
social cleansing, killing members of youth gangs and others
involved in petty crime. These new death squads have also been
implicated in human rights violations against those perceived as
being opponents of the government, reportedly disguising the
attacks as common crimes to escape official accountability.
There has been little progress in
clarifying the tens of thousands of past abuses. Those
responsible for human rights violations continue to benefit from
almost total impunity. In August, the United Nations (UN)
Subcommission on Prevention of Discrimination and Protection of
Minorities expressed deep concern at the impunity enjoyed by the
perpetrators of human rights violations and at the inability of
the judicial system to bring intellectual and material
perpetrators of such acts before the courts. The Subcommission,
reflecting reports and statements by MINUGUA, the United Nations
Mission in Guatemala and Mónica Pinto, the UN Special Expert,
found that the majority of the violations breached the rights to
life, integrity and personal security, and that state agents
were either directly implicated or had failed in their duties to
assure these rights to its citizens.
To date, none of those responsible for the
deaths of thousands of people during the late l970s and early
l980s at the height of the army's counter-insurgency campaign,
have been brought to justice. During 1995, independent forensic
groups undertook further exhumations at sites where large-scale
extrajudicial executions had been reported during this period.
Several hundred remains were uncovered, but Amnesty
International knew of no case where official bodies undertook
investigations to determine how the victims died nor who was
responsible. Instead, family members, witnesses and human rights
defenders involved in the exhumations were themselves threatened
and harassed. |
[Počatak
stranice]
|
Dana 5. listopada 1995. godine 26 vojnika u selu Xaman u Alta Verapazu pucalo je
na 200 povratnika i ubilo 11 ljudi, a ranilo 30. U veljaci 1996. godine policajci
su protjerali više stotina seljaka iz San Lucas Tolimana u okrugu
Solola, od kojih su trojica bili teško ranjeni, a 25 ih se otada vodi kao
"nestali". Računati na kaznu nema smisla čak i kad
su počinitelji poznati. Dana 29. prosinca 1996. godine potpisan je mirovni
sporazum između vlade (predsjednik Arzu) i saveza različitih oružanih
i nenaoružanih organizacija URNG (Unidad Revolutionaria Nacional
Guatemalteca). Potpisivanjem tog ugovora na snagu su stupili različiti
sporazumi o:
 | ponovnom naseljavanju izbjeglica, |
 | osnivanju "Komisije za
istinu", |
 | identitetu i pravima indigo
naroda, |
 | socijalno-ekonomskim aspektima i agrarnoj
reformi. |
Dio mirovnog ugovora je i da različite
formacije gerile predaju svoje oružje u sljedeća dva mjeseca i da se priključe
legalnoj stranci, Jedinstvenoj revolucionarnoj partiji - PRU.
Ponovljene kapljice gorčine: 18. prosinca 1996., dakle, malo prije
potpisivanja mirovnog ugovora, guatemalski parlament je ponovno usvojio amnestiju
za sve zločine počinjene "tijekom konflikta". Riječ
mirovni proces u jeziku Maja znači "Ujedinite se, ali svaki put s većom
radošću", čime Indijanci žele izraziti da je rijec o shvacanju
i načinu života, a ne o poslu.
[preuzeto iz: http://members.aol.com/PfrJung/guatema.htm,
Protestantska crkvena zajednica Majčin grad]
[Početak
stranice]
|