Oprostite mi što ne želim govoriti o miru. Ja želim govoriti o svom djedu. Čovjek se iz neke noćne more uvijek probudi, no ja sam se jučer probudila u noćnoj mori - u noćnoj mori života bez tebe, i to ne mogu preboljeti. Televizije ne prestaju emitirati tvoje slike. Tako si još uvijek živ i ovdje da mi se čini kako te skoro mogu dodirnuti, ali upravo tako - skoro, jer to više ne mogu učiniti.  

Djede, ti si bio moja logorska vatra, a sada je ovdje samo logor bez vatre, sam u tmini, i tako je hladno i tužno za nas. Znam, ljudi govore velike riječi, govore o nacionalnoj tragediji. Ipak, pokušaj utješiti jedan cijeli narod ili mu dopustiti da sudjeluje u osobnom bolu, kad baka ne prestaje plakati, a mi nijemi primjećujemo nesnosni vakum koji je nastao jer tebe više nema! 

Malo je onih koji su te doista poznavali. Oni o tebi mogu reći mnogo toga, ali ja osjećam da oni ništa ne znaju o dubini ovog bola, užasa i, da, ovog holokausta za nas - obitelj i prijatelje, koji smo ostali u logoru, bez tebe, bez naše logorske vatre. 

Djede, ti si bio i još uvijek si naš junak. Želim da znaš: Pri svemu što sam radila, uvijek sam tebe imala pred očima. Tvoje poštovanje i ljubav pratili su nas na svakom koraku svakog puta, a mi smo živjeli pod svjetlom tvojih vrijednosti. Nikada nas nisi ostavio na cjedilu, ali sada - sada mi tebe moramo ostaviti samoga, tebe moj vječiti junače. A ja ne mogu učiniti ništa da te spasim, tebe koji si tako divan. 

Veći od mene već su našli počasne riječi za tebe. Ali nitko od njih nije od tebe dobio ovu nježnost, nije osjetio ove meke, tople ruke, ni srdačan zagrljaj, koji je bio samo za nas. I tvoj značajni smješak koji mi je uvijek toliko toga govorio, taj smješak kojeg više nema, koji se sledio zajedno s tobom. 

Nemam želje za osvetom jer su bol i gubitak u meni veliki, preveliki. Uzdrmano je tlo pod našim nogama. Sada pokušavamo sjediti u ovoj napuštenoj sobi, nakako bez i najmanjeg uspjeha. Ja sam nesposobna da se odvojim od tebe, ali čini se da je nečija strana ruka, ruka užasnog čovjeka, već provela to odvajanje.  

Nemam izbora, opraštam se od tebe, od jednog junaka, i molim se da počivaš u miru, da misliš na nas i da ti nedostajemo jer te mi ovdje dolje toliko volimo. Anđele na nebu, koji te sada prate, molim da na tebe dobro paze i da te dobro štite, jer ti zaslužuješ takvu zaštitu. Mi ćemo te voljeti, djede. Uvijek.