Historija

Anglonormanska osvajanja...	1172. engleski kralj Henry II. krenuo je na Irsku sa jakom armijom. Nakon toga anglonormanski baruni osvajali su dio po dio Irske i uvodili svoj feudalno-pravni sistem. Oko 1300. Engleska je osigurala svoju vlast nad otokom. Za vrijeme epidemije kuge 1348. irsko je stanovništvo prepolovljeno. Nakon toga Irska više nije bila isplativ izvor prihoda te su engleski veleposjednici od tada ugavnom živjeli u inozemstvu (absentizam). U 15. stoljeću Engleska je faktički vladala samo uskim pojasom na istočnoj obali između Dublina i Drogheda (Pale).
Engleska prevlast...	Ta situacija se izmijenila kada je Henry VII. u Irsku poslao armije pod zapovjedništvom Sir Edwarda Poyningsa. Kao vicekralj Irske Poynings je 1494. donio zakon po kojem je za svim zakonskim prijedlozima irskog parlamenta potrebno odobrenje engleskog kralja. Taj je zakon obilježavao odnose dvije zemlje sve do Unije 1800. [Početak stranice]
Potpuno osvajanje Henryja VIII...	Kasnije je Henry VIII. poslao vojsku u Irsku da bi ugušio ustanak grofa od Kildare i da bi potčinio Irsku. Slijedila je šestogodišnja ogorčena borba tijekom koje je Henryju VIII uspjelo prvi put u povijesti potpuno osvojiti Irsku.(1541.). Iste godine irski parlament je Henrya VIII. proglasio kraljem Irske.
Borbe oko religije...	Odbijanjem papinskog autoriteta nastaju nemiri zbog religije. Irci se ogorčeno suprotstavljaju ukidanju mise pod Eudardom VI. Uskoro se u provinciji Munster događa novi ustanak. Trupe iz europskog kotinentalnog dijela pomažu da ovaj ustanak bude ugušen (1569.-1583.). Kraljica Elizabetha I. zamjenjuje irske zakupce engleskim naseljenicima. Konačno je nacionalni revolt pod vodstvom grofa od Tyrone brutalno ugušen (1593.-1603.) te je na taj način stvorena pretpostavka za daljnju anglizaciju zemlje pod Stjuartima.
Bijeg galskog plamstva i Ulster-plantacija...	U prvoj polovici 17. stoljeća nastao je krug pobuna protiv Engleza, vojnog tlačenja, oduzimanja zemljišta na ustaničkom području i naseljavanja ovih podrucja ljudima s britanskog poluotoka. 1607 galsko je plemstvo pobjeglo, nakon više propalih ustanaka (Earl of Tyrone i.dr.), iz Ulstera, centra irske pobune. Nakon toga Englezi su naselili oko 100.000 škotskih prezbiterijanaca u šest grofovija provincije Ulster (Ulster plantacija). Na taj su način stvorili široku bazu stanovništva na otoku. [Početak stranice]
Od 1650. daljnja oduzimanja imovine pod Oliverom Cromwellom...	Katolički seljaci su sada bili zakupci, te tako i ovisnici o novim protestantskim zemljoposjednicima. Ustanak katoličkih zemljoposjednika kiji su ostali bez zemlje u Ulsteru je u krvi ugušio Oliver Cromwell 1649./1650. On je svim katolicima u Ulsteru oduzeo zemlju ili ih je preselio na drugo mjesto, a zemlju dao protestantima. Restauracija pod Karlom II. nije promijenila ništa u novom uređenju.
Jakob II. I bitka kod Boyne...	Dolazak rimokatoličkog kralja Jakoba II. na tron 1685., njegovo svrgnuće i bezuspješan pokušaj da se ponovnoo popne na tron pomoću irsko-jakobinske vojske dovelo je do katasrofalne bitke kod Boyne 1. srpnja 1690. Jakoba II. pobijedile su protestantske bojne snage pod vodstvom Wilhelma od Oranije. Nakon toga je protestantski irski parlament donio niz kaznenih zakona protiv irskih katolika kojima su zabranili da idu na mise, da kupuju zemlju ili da nasljeđuju. Na taj su način uništili osnovu za ekonomsku djelatnost katoličkih Iraca. Protestantska prevlast u Irskoj pobunu je gotovo jedno stoljeće držala u šahu.
Unija s Velikom Britanijom...	1795. katolici su preko William Pittoova Catholic Relief Act isto aktivno biračko pravo i pasivno biračko pravo za gotovo sve funkcije, Ali 1798 uslijedio je ustanak Wolfe Tonesovih United Irishmen i njegovo brutalno gušenje od strane britanskih vojnih snaga. 1800 Pitt je izdejstvovao Act of Union i Irska je postala dio Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Irske. Irski je parlament ukinut, a Irska je u Westminsteru dobila puno parlamentarno zastupstvo. Pitt je ipak morao da se povuče, kada je Georg III. odbio da katolicima da punu ravnopravnost. [Početak stranice]
Emacipacija katolika...	U 19. stoljecu se u Irskoj temeljno promijenila politička situacija. Masovni pokret Daniela O’Connella je 1829. bio uspješan, kad je Wellingtonova vlada ukinula nepravdu prema katolicima i na taj način olakšala njihovu emancipaciju. Odlučujući događaj za budućnost Irske bila je velika glad između 1845. i 1848., kad. je tri četvrtine Iraca umrlo, a više od milijun se iselilo, prije svega u SAD. Ti emigranti su sa sobom ponijeli duboko ukorijenjeno nezadovoljstvo britanskom prisutnošcu u Irskoj. Oni i njihovi irsko-američki potomci su u financiranju irske borbe za nezavisnost igrali značajnu ulogu.
Borba za Home Rule...	U međuvremenu se u Irskoj uzaludno pokušavalo nasilno svrgnuće britanske prevlasti. Konačno se irski nacionalizam s zahtjevom za Home Rule ponovo probudio te je nastao masovni pokret pod vodstvom Charlesa Stuarta Parnella. Britanski premijer William E. Gladstone 1880. se priklonio ideji Parnella i na taj način izazvao senzaciju, no dva je puta bio neuspješan (1886. i 1895.) u pokušaju da prijedlog zakonao Home Rule prometne u parlamentu. Kao poljedica tog razočarenja, mnogi su se mladi Irci radikalizirali. Pridružili su se Sinn Féinu Arthura Griffitha te drugim organizacijama koje su se borile za slobodnu Irsku. U predvečerje Prvog svjetskog rataje pod vladom Asquitha pred parlament je došao treći prijedlog zakona o Home Rule, ali je suspendiran 1914. do kraja rata.
Uskrsni ustanak...	Činjenica da su britanske energije bile uvezane u ratu ubrzala je odluku po pitanju Irske. Pod vodstvom Patricka Pearsa, Jamesa Connollyja i Rogera Casementa bio je planiran ustanak koji se dogodio na Uskrs 1916. u Dublinu. Uskrsni ustanak doživio je neuspjeh nakon pet dana. Ekzekucije koje su uslijedile uzdrmale su javno mnijenje do temelja. Sinn Féin i njena militaristička ruka, Irska republikanska armija (IRA) dobili su ogroman zamah i broj novih regruta. Kada je 1918. završio Prvi svjetski rat, u Irskoj je izbio rat podzemlja (tzv. anglo-irski rat) između IRA-e i Royal Irish Constabularyja. Potonje su podržavale britanske vojne jedinice, Black and Tans. Taktrika IRA-e da ubija policajce bez obzira na to gdje ih sretne, uništila je javni red.
Osnivanje slobodne irske države ...	Zločini koje su počinile obje strane između 1919. i 1921. uznemirile su javnost Velike Britanije i SAD-a u tolikoj mjeri da je premier Lloyd George u srpnju 1921. bio spreman pregovarati sa Sinn Féinom. Nakon petomjesečnih pregovora postignut je dogovor da se osnuje slobodna irska država. Šef grofovija nekadašnje provincije Ulster, koje su u 17. stoljeću naselili škotski prezbiterijanci, bile uključene. One su sačinile političko jedinstvo Sjeverne Irske i ostale su u sastavu Ujedinjenog Kraljevstva. Ugovor o osnivanju slobodne irske države potpisan je u prosincu 1921. Nakon Drugog svjetskog rata slobodna je država i formalno postala republika i istupila je iz Commonwealtha..