|
|
|
| Derry/Londonderry – grad u konfliktu u Sjevernoj Irskoj (London)Derry od samog se početka ubraja u žarišta "Troublesa" u Sjevernoj Irskoj. Sljedeći novinski članak iz online-izdanja novina Neuen Züricher Zeitung iz studenoga 2000, kao i tekst pjesme u desnoj koloni, daju upečatlivu sliku ovog grada.
1619. je Derryjev kružni zid bio zatvoren, postupno se ispunio kućama i stanovnicima. Tlocrt je tipičan za ovakav grad koji se osniva, četverokut s trgom u sredini nazvanim Dijamant, od kojeg četiri glavne ulice u obliku pravokutnog križa vode do četiri kapije. 1640 bilo je u Derryju 500 odraslih muškaraca, jedva dovoljno za obranu utvrđenog grada, ali je to bilo stanovništvo grada veličine Bostona, još jedne britanske kolonije toga doba, koja će se razviti na sasvim drukčiji način. Ključni događaji godine 16891688./89. dogodilo se ono što je Derryju osiguralo ključno mjesto u povijesti sjevernoirskih unionista: "The Great Siege», velika opsada. Pozadina tog događaja bila je borba između svrgnutog klatoličkog kralja Jakoba II. i protestantskog vladalačkog para Wilhelm III. Od Oranien i Maria II. Derry se branio od toga da postane garnizon za Jakoba II., a 10. prosinca 13 pametnih momaka zakračunalo je istočnu gradsku kapiju pred nadirućim katoličkim trupama. Sljedećih mjeseci većina stanovništva iz Coleraina i okoline sigurnost je našla iza gradskih zidina. Kada je 21. travnja 1689. počela opsada, stanovništvo Deryja je – civili i vojnici – sa 2500 poraslo 12 puta. Preko tri mjeseca grad je ostao odsječen od ostatka svijeta. Glad, bolest i oružana sila obuzelo je oko 3000 vojnika i 7000 civila. Uvjere kapitulacije koji su urezani u granatu ispaljeni preko zida opsjednuti su odbili. 28. srpnja protestantski brodovi su probili branu na Boylu. 1. kolovoza katoličke trupe, same oštećene za 8000 muškaraca, su se povukle. Sljedeće godine su doživjeli odlučujući poraz u bici na rijeci Boyne. Zidovi Derryja kao jedinog grada u Ulsteru su odoljeli ne samo ovoj opsadi, već i svim napadima prije i poslije, to je gradu donijelo nadimak "The Maiden City", djevičanski. Na protestantskoj strani u Sjevernoj Irskoj, posebno od strane lojalističkog reda Oranier i njegove lokalne varijante u Derriju, "Apprentice Boys", čije ime podsjeća na mladog strijelca u nogometu, događaji iz 1689. godine stilizirani su kao mit; oni i do danas njeguju mentalitet opsade, kojeg se unionisti čak i nakon spozaruma potpisanog na Veliki petak teško odriču. Tekstil, iseljenici, ratne pratnjeU daljoj budućnosti, ukoliko izuzmemo irsku osvetu 1798. godine, povijest Derrija je protjecala mirno. U 18. stoljecu grad je prosperirao kao i cijeli Ulster, trgovina i produciranje tekstila u 19. je stoljecu postalo prava industrija uz pomoć parne energije, te su se izvozile uglavnom košulje u gotovo cijeli svijet. Kao sekundarne produkcijske grane tu su još bila gradnja brodova i destiliranje viskija. Glavni teret na brodovima u transatlanskom prometu bili su irski iseljanici, stotine tisuca njih. Na povratku iz Amerike brodovi su tovareni reeder drvetom i pšenicom. Zahvaljujući svom komercijalnom značaju, Derry je i u 19. stoljecu rastao i razvijao se, dok je ostatak Irske bio u zaostatku. Možda upravo zbog gore spomenutih činjenica grad nije bio veliko mjesto događaja za vrijeme irske borbe za samostalnost. I kako su katolici u međuvremenu činili većinu stanovništva, Derry nije pripao novoj slobodnoj državi nego je pripao britanskoj provinciji Ulster. U Drugom svjetskom ratu, u kojem je jug ostao neutralan, grad je sa svojom širinom kojom je sezao duboko u unutrašnjost i s lukom koja je ležala pod stalnom paljibom njemačkih zračnih snaga, igrao važnu ulogu. Mjesta s obje strane Boyla u međuvremenu su sahranila preko 200 ratnih brodova. Derry je bio glava baza za pratnje transatlantskih konvoja, a s aerodroma u blizini startali su lovci na podmornice. Nakon svog ulaska u rat, Amerikanci su ovdje napravili svoju prvu bazu u Europi i svoju najvažniju lučku stanicu na britanskom otoku. Derry je cvjetao, ne zahvaljujući svojim moralnim čuvarima, već su tisuce pomoraca različitih nacionalnosti bile "zadužene" za noćni život i brinule su se za to da kćerke Derrija ne shvate baš preozbiljno pobožno ime njihovog grada. «Krvava nedjelja» i njene posljedice1920. godine katolici su proporcinonalnim izborom prvi put osvojili većinu mjesta u parlamentu grada Derryja. Nakon podjele otoka ovaj postupak je jako brzo nestao. Zahvaljujući sistemu Majorz i manipulacijama pri određivanju izbornih okruga, protestanti su osigurali većinu za sebe. Tako su rezultat izbora iz 1967. bili 12 unionističkih gradskih parlamenata od 8781 protestantskog birača i 8 nacionalista od 14. 429 katolika. Novi katolički Pokret za građanska prava izašao je na ulice. Pokušaji pomirenja nisu bili duga vijeka, sukob je eskalirao, radikalni republikanci dobili su veliki utjecaj na katoličkoj strani, i Bogside je objavio "slobodni Derry". U kolovozu 1969. godine umarširavanje britanskih vojnih snaga katolici su prihvatili kao olakšanje. Ipak, oko dvije godine kasnije, 30. sijecnja 1972. godine, britanski vojnici, koji su u Derry poslati kao pojačanje pri ugušivanju nacionalističkih demonstracija, ubili su 14 nenaoružanih civila. Ta "krvava nedjelja" bila je najbolji argument za regrutiranje Irske republikanske armije (IRA-e). To je i do dan danas ostao začetak republikanskog pokreta. Nakon što je prva istraga u 70-im godinama donijela više skrivanja nego iznošenja istinitih činjenica, od 1998. godine je na snazi druga istraga tog slučaja koja sve u svemu smije iznijeti teške detalje ovog slučaja. Javna saslušanja u okviru ove istrage održavaju se od ožujka ove godine u tradicionalnoj Guildhall, koju je 1972. godine dva puta bombardirala IRA. Ovo epsko prevladavanje prošlosti koje će trajati duboku i u sljedeću godinu, teško da će nakon 3 desetljeća odvesti do onoga što je tada propušteno - do disciplinskih i kaznenih mjera; ali to je proces pročišćenja, koji katolicima olakšava ulazak i shvacanje nove Irske. Već prije početka mirovnih pregovora i postizanja mirovnog ugovora na Veliki petak, krajem 80-ih godina, obje grupe stanovništva u Derryju odlučile su se za civilizirane forme političkih sukoba. U gradskom parlamentu, koji se od 1984. godine s namjerno smišljenim otporom naziva službenim imenom Derry City Council, egzekutivnu moć preuzimaju kako jedna, tako i druga grupa, a u službi gradonačelnika stalno se mijenjaju protestanti i katolici. Trenutacno tu službu obavlja jedan vrlo razuman političar. U toj atmosferi protekli su i marševi organizovani od strane "Apprentice Boys", drukčije od onih koje su organizirali pripadnici reda Oranier u Portadownu, u posljednjim godinama, dakle, bez većih ispada. "Renaissance City"Oprobano stredstvo za smirivanje napetih situacija i za političko sporazumjevanje je u svakom slučaju napredak u privredi. U Derryju je ovaj privredni napredak konačno, zahvaljujući i ulaganjima irsko-američkog kapitala i naseljavanju američkih firmi, ako što je Du Pont und Seagate, počeo 1988. godine i danas je vidljiv prije svega po mnogim novim građevinama u starom gradu, a i izvan ven zidina duž rijeke Boyle. 1993. godine otvorena je veća i dublja luka, 1994. usljedilo je otvaranje izgrađenog aerodroma grada Derry, a na sjeveru novoizgrađena obilazna ulica prelazi preko rijeke Boyle, preko širokog novog mosta. 1995. tadašnji najveći trgovački centar u Sjevernoj Irskoj, Boyleside, otvorio je svoja vrata i izvan zidina grada. Unutar Istočnog zida u izgradnji je Millennium Complex s kazalištem i malom umjetničkom galerijom. Gradska uprava se 1996. godine preselila u novu i reprezentativnu zgradu. Posjetioci se o povijesti Derryja mogu informirati u muzeju Tower na sjevernoj strani starog grada; za svoje životopisne i prije svega informativne postavke i izložbe taj muzej je dobio mnoga odlikovanja. Time se mnogo toga promijenilo u gradu koji je 1981. godine morao ustanoviti da je gotovo trećina njegovog centra uništena bombama, ili je iz straha od bombaških napada napuštena i prepušrena zubu vremena. "Inner City Trust" od tada je unapređivao sve radove restauracije. Ali koliko toga još ostaje da se ucini, vidi se i po tome da Derry, unatoc svom razvoju koji je za ostatak Sjeverne Irske iznad prosjeka i dalje pokazuje kvotu nezaposlenosti od 9,9 posto - podaci iz rujna 1999. godine - što je markantno visoka kvota u odnosu na prosječnu u cijeloj provinciji Ulster (6,4%). Ono što se također mora spomenuti je i činjenica da su "Troubles" dovele do jednog dubokog konfesionalnog nemiješanja stanovništva, jednog odvojenog razvoja, koji se dogodio u cijeloj Sjevernoj Irskoj. Ono što još treba naglasiti, je da je svađa u ovom gradu, koji je postao gotovo kao komad nakita, drukčija nego u drugim dijelovima Sjeverne Irske, kao što su Belfast ili South Armagh, gdje terorizam i dalje hara i dovoljna je samo mala iskrica da se pokrenu terorističke akcije. [Peter Gaupp, Neue Züricher Zeitung online, www.nzz.ch, 20. novembar 2000.]
|
|
|
