 |
Dr. Martin
Luther King Jr.
Govor na dodjeli Nobelove nagrade za
mir
[10. prosinca 1964., Oslo, Norveška]
[Originalan govor na engelskom jeziku
naći cete na stranici Nobel Prize] |
Vaše Veličanstvo, Vaša Kraljevska
Visosti, gospodine Predsjedniče, Ekscalencije, moje dame i gospodo:
Ja
primam Nobelovu nagradu u vrijeme kada 22 milijuna američkih crnaca stoji u
kreativnoj borbi da bi prekinulo dugu noć rasističke nepravde. Ovo
priznanje prihvacam u ima Građanskog pokreta za ravnopravnost, koji je odlučan
da postigne bogatstvo slobode i vladavinu pravednosti.
Činim to sa zadrškom radosti jer je jučer u Birminghamu, Alabama,
našoj djeci koja su pozivala na bratstvo odgovoreno vodenim bombama i nahuškanim
psima te je neke tamo zatekla čak i smrt. Jučer su u Philadelphiji, Mississippi,
mladi ljudi koji su si htjeli osigurati svoje biračko pravo mučeni i
ubijeni. Ipak je, dakle, moja radost potisnuta osjećajem tuge da se mom
narodu priprema slabost i siromaštvo i da je na najdonjoj ljestvici
ekonomskog lanca.
Zbog toga se moram upitati zašto se ova nagrada dodjeljuje pokretu koji je
opkoljen, kojem je propisana mukotrpna borba i pokretu koji još nije dostigao
mir i bratstvo, koji sigurno čine bit Nobelove nagrade. Nakon zrelog razmišljanja
dolazim do zaključka da je ovo priznanje, koje ja primam u ime pokreta,
veliko priznanje tome da nenasilje predstavlja odgovor na centralna
politička i moralna pitanja našeg vremena: potrebu čovječanstva
da nadiđe nasilje i silu, a da pritom ne posegne za istim metodama.
Civilizacija i nasilje su suprotni koncepti. Crnci Sjedinjenih Država, prateći primjer Indijaca, u
svojoj su nenasilnosti pokazali da ona nije samo
sterilna pasivnost, nego i moćna moralna snaga koja može uvjetovati
socijalne promjene. Prije ili poslije svi ljudi svijeta morat će pronaći
isti put, da žive zajedno u miru i da pri tome ovu kozmičku elegiju
pretvore u kreativni psalam bratstva. Kad se to postigne, čovječanstvo
mora
za sve ljudske konflikte razviti istu metodu, koja negira osvetu, agresiju i
nepoštivanje. Temelj takve metode je ljubav.
Trnovit put koji je vodio od Montgomeryja u Alabami do Osla potvrđuje tu
istinu. To je put kojim idu milijuni crnaca koji traže novo razumijevanje za
dostojanstvo. Isti taj put otvorio je svim Amerikancima novu eru napretka
i nade. Taj je put vodio do novog zakona o građanskim pravima, i on ce
biti proširen i povećan u veliku magistralu pravednosti, u to sam siguran,
kad još veći broj crnaca i bijelaca budu gradili saveze kako bi riješili
svoje zajednicke probleme.
Ja danas uzimam ovu nagradu sa stalnom mišlju na Amariku i s hladnom glavom i
razboritim razmišljanjem o budućnosti. Odbijam prihvatiti da je očajanje
jedini i konačni odgovor na promjenjive slučajeve u povijesti.
Odbijam prihvatiti ideju da zbilja današnje ljudske prirode covjeka cini
moralno nesposobnim da dosegne vjecnu nužnost s kojom se oduvijek suocava.
Odbijam prihvatiti da je čovjek samo predmet u rijeci života, nesposoban
da utječe na događaje koji ga okružuju.
Odbijam priznati da se čovječanstvo toliko zaplelo u ponoći
rasizma i rata da svanuće mira i bratstva nikada ne može postati
stvarnost.
Odbijam priznati ciničnu opasku da nacija drugu naciju mora prestizati
na stepeništu nuklearnog naoružanja na putu u pakao.
Vjerujem da će u stvarnosti nenaoružana istina i ljubav imati posljednju
riječ. To je jedini razlog zbog kojeg će pravda, čak iako privremeno
nije zadovoljena, pobijediti trenutno trijimfirajuće zlo.
Vjerujem da čak i danas, dok traje razmjenjivanja granatne paljibe i patrona na
bojnom polju, postoji nada u bolje sutra.
Vjerujem u to da ranjena pravednost, koja leži na krvlju pokrivenim ulicama naše
nacije, može sve nas izdići iz prašine sramote i biti pravi gospodar među
ljudima.
Posjedujem razboritost da vjerujem kako će svi ljudi moći imati tri
obroka dnevno, obrazovanje i kulturu za svoj duh, jednakost i slobodu za svoje
duše.
Vjerujem da sve ono što su sagradili ljudi koji su fiksirani samo na sebe
mogu razgraditi ljudi kojima nije stalo samo do samih sebe.
I još uvijek vjerujem da će se čovječanstvo jednoga dana pognuti
pred oltarom Božjim da bude okrunjeno za svoju pobjedu protiv rata i
prolijevanja krvi i da će nenasilna provedba volje biti proglašena
pravom zemlje. I da će lav i janje ležati jedno pokraj drugog i da će
svaki čovjek sjediti mirno u svom vrtu ne plašeći se drugog čovjeka.
Ja još uvijek vjerujem da današnju situaciju možemo nadići. Ova vjera
može nam dati hrabrosti da nadiđemo nesigurnosti budućnosti i da
im pogledamo u oči. Ona će našim iscrpljenim stopalima dati novu
snagu da nastavimo naš put dalje u grad slobode. Kad naši dani postanu turobni
s tamnim oblacima, a noći tamnije i od najtamnije ponoći, onda
ćemo znati da živimo u kreativnim nemirima naše vlastite civilizacije,
koja se bori da bude rođena.
Danas sam u Oslo došao inspiriran i novim nasljedstvom čovječanstva.
Ja ovu nagradu primam u ime svih ljudi koji vole mir i bratstvo. Ovdje sam kao
posrednik, jer duboko u srcu znam da je ova nagrada nešto mnogo više
nego samo počast meni osobno. Svaki put kad letim avionom, to činim
zahvaljujući mnogim ljudima koji omogućavaju to uspješno putovanje,
zahvaljujući poznatom pilotu i mnoštvu nepoznatog osoblja koje stoji iza
njega. Vi ovom nagradom nagrađujete pilote koji su poznati među nama,
ljude koji su sjedili za kormilom kad se oslobodilački pokret vinuo u
orbitu. Nagradu ste dodijelili šefu
Lutuli iz Južne Afrike čiji se borci za i s njegovim narodom još uvijek
susreću s najbrutalnijim formama ljudske neljudskosti. Vi nagradu
dodjeljujete i personalu koje stoji iza tih šefova, bez čije se muke i žrtava
krila slobode nikada ne bi odvojila od tla. Većina tih ljudi nikada neće
dospjeti u novinske članke i njihova imena se nikada neće pojaviti u
magazinu Who's Who. Ipak, kad prekrasno svjetlo istine obasja i
naše vrijeme, doba u kojem živimo, muškarci i žene će znati, a djecu
ćemo tome naučiti, da imamo bolju zemlju, bolje ljude, plemenitiju
civilizaciju, jer su se ta djece Božja odvažila patiti za pravu stvar.
Mislim da će Alfred Nobel znati što znači ako kažem da ovu nagradu
primam u ime duha jednog administratora dragocjenog nasljedstva, koje on čuva
za prave posjednike: za sve one čija istina znači ljepotu i u čijim
očima ljepota ima vrijednost pravog bratstva i mira, i to vrijednost veću
no što je imaju dijamanti, srebro ili zlato. Najljepša hvala. [Aplauz]
[Početak
stranice]