|
|
|
| Satiagraha Satiagraha je pojam koji je u središtu Gandhijeve filozofije nenasilja. On sam pojam pojašnjava ga na sljedeći način: Pojam satiagraha smislio sam u Južnoj Africi da bih dao ime snazi kojom su se Indijci tamo borili punih 8 godina (1906. - 1914.). O Satyagrahi sam govorio kako bih napravio razliku između te snage i pokreta koji su tada bili prisutni u Velikoj Britaniji i Južnoj Africi pod imenom pasivnog otpora. Satiagraha je od pasivnog otpora toliko daleko koliko i Sjeverni od Južnog pola. Pasivni otpor je oružje slabih i pritom upotreba fizičkog pritiska ili nasilja nije u osnovi isključena da bi se postigao cilj. Nasuprot tome, satiagraha je oružje najjačih. Ovdje je svaka upotreba sile principijelno isključena. (...) Ovaj zakon ljubavi nije ništa drugo do zakon istine. Bez istine nema ljubavi. (...) Satiagrahom se naziva i snaga duše, jer je duši koja počiva u svemu potrebna izvjesnost, kad sljedbenik satiagrahe vjeruje da smrt nije kraj nego vrhunac borbe. (...) I u spoznaji da će duša nadživjeti tijelo on ne sagara u želji da pobjedu istine ostvari u ovom trenutnom, tijelu. (...) Unatoc tome, uvriježeno je mišljenje da satiagrahu - onakvu kakvom je mi razumijemo - može prakticirati samo odabrana manjina. Moje iskustvo pokazuje upravo suprotno. Ako se shvate njeni osnovni pricipi - čvrsto se držati istine i vlastitom patnjom boriti se za nju - onda satiagrahu može prakticirati svatko. (...) Ipak, na političkoj razini borba u ime naroda sastoji se uglavnom u tome da se suprotstavi pogreškama u formi nepravednih zakona. Ako nam ne uspije da zakonodavcu putem peticija i argumanata objasnimo pogrešku koju nanosi zakonom, onda nam kao jedino sredstvo suprotstavljanja preostaje - ako se ne želimo podčiniti - da se oglušimo o zakon, budemo kažnjeni zbog toga i prihvatimo tu kaznu kao našu patnju, te da time zakonodavca prisilimo da ukine nepravedni zakon. Zbog toga je satiagraha u javnosti i dalje shvaćena kao civilna neposlušnost ili civilni otpor. "Civilno" u ovom slučaju treba shvatiti tako da ovaj postupak nije kriminalan. [preuzeto iz: Günther Gugel, Mi nećemo smekšati. Iskustva s nenasiljem. Praktični uvod, Društvo za mirovnu pedagogiju e.V., Tübingen 1996., 34f.] [Primjer primjene ove filozofije nenasilja je Satyagraha iz 1930. godine. Informacije o ovome naći ćete na stranici Marš soli]
|
|
|