|
|
|
| Materijal uz Osnovnu cjelinu 5 (Povrede ljudskih prava)Zloglasnost koju Salvador ima diljem svijeta dobio je kroz teške povrede ljudskih prava: ubojstva, nestanke i mučenja. Organizacija za zaštitu ljudskih prava Amnesty International (AI) dokumentirala je mnoštvo teških prekršaja. Tekstovi koji slijede isječci su iz jednog izvještaja AI-ja iz 1990. u kojima su izlistani tipični slučajevi. Glavne žrtve "Smrtonosnog eskadrona" su članovi kooperativa, sindikalisti i članovi crkve.
UBOJSTVOCarlos Colocho Lainez, sindikalistCarlos Colocho Lainez imao je 40 godina, bio je građevinski radnik i član sindikata građevinskih radnika. Dana 20. ožujka 1990. ubila su ga dva čovjeka u civilu dok je radio u Tonacatepequeu, San Salvador. Ti ljudi došli su na gradilište i rekli Carlosu Colochi da će se obračunati s njim. Kad je Carlos počeo bježati, dva čovjeka su zapucala. Prije nego što su ubojice napustile gradilište, rekli su drugim radnicima da su pripadnici zračnih oružanih snaga i da se svi svjedoci trebaju ograditi od ovog slučaja jer će im se u suprotnom dogoditi isto. Unatoč predistragi koju je provela Nacionalna garda, odgovorni nisu identificirani. Angel Maria Flores i Julia del Carmen Ponce, radnice na jednoj kooperativiObje su bile poznate članice udruženja zemljoradničkih kooperativa (Fedecoopades), a uhapšili su ih 31. prosinca 1989. u Chalchuapi, Santa Ana, naoružani muškaraci u civilu. Mjesne vlasti i vojne snage poricale su njihovo hapšenje. Dana 11. siječnja 1990. nađena su njihova tijela s tragovima mučenja i ranama od metaka na ulici San Salvador prema Santa Ani. MUČENJEJedan učitelj pod paskom Nacionalne garde i financijske policijeJednog španjolskog učitelja, koji je radio u Chalatenangou, uhitila je 4. lipnja 1990. Nacionalna garda u rubnim područjima San Salvadora. On je izjavio da su ga odveli do jedne vojne postaje. Tamo su mu vezali oči, tukli ga i prijetili mu da će ga ubiti. Udarali su ga po rebrima i pržili cigaretama po rukama. Preko noći nije smio spavati i noge su mu bile svezane. Sljedećeg dana svezali su ga u donjem vešu na sunce sve dok nije dobio opekline prvog stupnja. Potom je odvezen u glavni stožer Nacionalne garde, pa u glavni stožer financijske policije gdje je bio na daljnjem saslušanju. Liječnik ga je pregledao. Prijetili su mu se da će biti mučen elektro-šokovima i drugim metodama. Nakon pokušaja bijega policajci su ga teško pretukli. Nakon dva i pol dana zatvora otpušten je bez optužbe i rečeno mu je da mora napustiti zemlju u roku od 72 sata. Izvještaj jednog crkvenog suradnikaJednog crkvenog suradnika u Sonsonateu uhapsio je u svibnju 1990. vojnik iz Šeste jedinice (dm6). Prema izjavama crkve u Salvadoru saslušavali su ga tri dana u glavnom stožeru dm6 o njegovu radu u općini. Tijekom saslušanja oči su mu bile vezane, tukli su ga u trbuh i po glavi i kundakom su ga udarali u leđa. Tri puta su ga vješali za ručne zglobove, a pritom su mu ruke bile vezane na leđima. Tri dana kasnije predan je Nacionalnoj gardi, a nakon četiri dana je pušten. Dva crkvena suradnika koja je zajedno s njihovim obiteljima saslušavala financijska policijaJedan bračni par, oboje poznati članovi općine, uhapšeni su u travnju 1990. zajedno s dvjema kćerima, starim 2 i 4 godine, i sa ženinim bratom i sestrom. Odveli su ih u glavni stožer financijske policije. Djecu su odvojili, a cijelu obitelj saslušavali o radu u općini. Ženinu sestru su skinuli i tijekom dugih saslušanja seksualno napadali. Četverogodišnju kćer dugo su ispitivali o poslu njezina oca. Otac je nakon dva dana prebačen u zatvor Mariona pod "optužbom" da surađuje s FMLM-om. Ostali članovi obitelji pušteni su nakon jednog dana. Dva izvještaja o hapšenju od strane dm7Isječak iz izvještaja koji je delegaciji Amnesty Internationala dao 42-godišnji član kooperacije. U ožujku 1990. vojnici Sedme jedinice (dm7) držali su ga tri dana u pritvoru u Ahuachapanu. "Udarali su me u noge štapom, ili možda nekim oružjem, nisam mogao vidjeti čime, samo sam osjećao udarce. Bio sam gol. Udarali su me svuda, po grudima, po rukama od laktova prema gore, i po nogama. Udarali su me oružjem po nožnim prstima. Kasnije je došao jedan drugi vojnik koji je rekao da će me on kazniti. Vezali su jednu sajlu na moje lisičine i povlačili su je prema gore dok su mi ruke i dalje bile svezane na leđima. Udarali su me po grudima." Isječak iz izvještaja AI-ju crkvene suradnice koju je u studenom 1989. uhapsila financijska policija: Navukli su mi "capuchu" (gumenu kapuljaču sa slojem kalka unutra). Pritisak i osjećaj da ću se ugušiti bili su neizdrživi. Rekli su mi: "Budući da nećeš priznati, objesit ćemo te." Zatim su me objesili za noge. Osjećala sam kako mi se glava okretala. Bilo je strašno. Onesvijestila sam se. Nakon što su me gazili, vukli su me za kosu do jednog mjesta gdje je stajala neka vrsta buradi. Zaronili su mi glavu u vodu koja je bila veoma hladna, s kockama leda unutra. Nakon nekog vremena nisam više ništa osjećala. Onda mi rekoše: "Priznaj, priznaj da pripadaš gerili." NESTALIOscar Armando Garcia Jimenez, 16,
nadničar Oscar Garcia Jimenez odveden je 26. travnja 1990. Narednik 7. jedinice (dm7) pick-upom ga je iz njegove kuće odveo na nepoznato mjesto. Po AI-jevim informacijama još uvijek se vodi kao nestao. Oscar Garcia je u prosincu 1989. bio tri dana u pritvoru u glavnom stožeru dm7 gdje je vidio tri muškarca čija je sudbina također nepoznata. Šesnaestogodišnji Mauricio Cerna Grijalva, student iz Ariquizaya, Ahuachapan, i njegov prijatelj Raul Mejico Ibarra, uhapšeni su 23. prosinca 1989. Petorica naoružanih muškaraca u civilu, vjerojatno pripadnici odjela tajne službe (seccion 2) dm7, ugurali su ih u jedan minibus bez registracijskih oznaka i odveli na nepoznato mjesto. Milton Penate Chachagua je također uhapšen 23. prosinca i odveden istim minibusom. Nakon što je Oscar Garcia pušten u prosincu iz pritvora, informirao je obitelji nestalih muškaraca o njima. Zbog toga ga je nadgledao narednik odjela tajne službe dm7 koji ga je poslije i odveo. Rogelio Renderos Panameno, 16, nadničarDana 30. ožujka 1990. poslijepodne Rogelija Renderosa Panamena odveli su vojnici konjičkog puka (regimiento de caballeria) upravo u trenutku kad je ispred svoje kuće u Santa Teclai, La Libertad, slušao glazbu. Kasnije ga je njegov prijatelj vidio u jednom kafiću okruženom vojnicima. Otada se za njega ništa ne zna. Njegova obitelj i organizacije za zaštitu ljudskih prava raspitivali su se u glavnom stožeru konjičkog puka, ali bez uspjeha. Juan Antonio Vasquez Nestali su nakon što su ih 5. i 29. prosinca 1989. uhapsili muškaraci u civilu i vojnici dm7. Erick Romero Canales, 17, studentBio je u pritvoru preko noći u jednoj vojnoj postaji dva bloka udaljenoj od njegove kuće. Njegova majka smjela ga je posjećivati i donositi mu jelo. Tamo joj je poručnik Prve brigade rekao da ima naredbu uhapsiti njezina sina zbog sumnje da je član FMLN-a. Sljedećeg jutra majka je vidjela kako odvoze njezina sina u jednom džipu Prve brigade. Vezali su mu oči i stavili lisičine. Otada se za njega ne zna. Njegova majka stalno se raspitivala u glavnom stožeru Prve brigade i gradskoj policijskoj postaji, ali bez uspjeha.
|
|
|
