|
|
|
|
Sastavni dijelovi apartheid-režima (IV): Gospodarsko ugrožavanjeZakoni koji su u gospodarskom životu osigurali rasističku segregaciju bili su povezani s potrebom za nebijelom radnom snagom, kao i sa željom da se i u tom svijetu radne snage živi odvojeno od crnaca. Ključno motrište o tome dao je Mines and Works Act, usvojen 1911. godine, koji je crnce isključivao iz određenih dejatnosti ("job reservation"). S Mines and Works Amendment Actom iz 1926. godine vlada je pokušala dati prednost bijelim i obojenim stručnjacima time što je diplome i certifikate davala još samo njima, a nikako crncima i Indima. Zajedno s Apprenticeship Actom, usvojenim 1922. godine, koji je regulirao školstvo i još neka područja, Mines and Works Amendment Act doveo je do pravno regulirane "rezervacije" zahtjevnih djelatnosti za bijelce. Primjer za djelovanje tih zakona su južnoafričke željeznice. [Početak stranice]
Promjena broja zaposlenih po rasnoj pripadnosti, 1924. - 1933.
Nakon zastare u Drugom svjetskom ratu koncept "job reservation" doživio je pravi preporod krajem 50-ih godina. Ipak, u šezdesetima i sedamdesetima, zbog naglog porasta industrija, vlada je bila primorana da donekle napusti "Colour Bar", ograničenja u privredi na temelju boje kože. Gospodarstvo u naglom porastu zahtijevalo je kvalificiranu radnu snagu, koju nije bilo moguće pronaći samo u bijelom segmentu populacije Južne Afrike. Ti, dijelom zastarjeli, zakoni trebali su spriječiti rast jeftine crne konkurencije za bijele radnike. Istodobno, zakonski okviri trebali su ostvariti nešto i za crne radnike, time što su im dopuštali sindikalnu organizaciju, pravo na štrajk i tarifnu autonomiju. Zanimljivo je da su poduzetnici podržali ukidanje tih diskriminirajućih zakona. [Početak stranice]Poduzetnici protiv apartheida U ljeto 1978. godine (...) poslodavcima južnoafričke željeznice i metalne industrije uspjelo je sa sindikatima postignuti sporazum o ukidanju kriterija boje kože pri dodjeli radnog mjesta. Istodobno, Udruga južnoafričkih trgovaca, koja je imala izuzetan utjecaj, potpomogla je razvoj ostatka privrede, koji je trebao pratiti primjer metalurgije i ukinuti rasnu diskriminaciju. Kao sljedeći korak predstavnici trgovačke komore tražili su priznavanje sindikata crnaca kao ravnopravnog tarifnog partnera. Dobro primijećeno: poduzetnici u borbi za sindikalana osnovna prava (...). Za sindikate bijelaca to je bio šok (...). Šef sindikata Arrie Paulus obećao je da će se on i njegovi drugovi protiv te "izdaje bijelog čovjeka" boriti do posljednje kapi krvi. [preutzeto iz: Erich Wiedemann, "Jašemo dok ne utonemo u krv", Rassenstaat Südafrika, Hamburg 1981, 44-45] [Početak stranice]Nejednaka plaća Primjer mjesečne skale plaće — Rudari Rietspruit
[preuzeto iz: Južnoafrički službeni list, Nr.15/1987, 9]
[Ostali sastavni dijelovi apartheid-režima: Homelands, Klasifikacije, Društvo, Politika] [Početak stranice]
|
|
|
