|
|
|
|
Sastavni dijelovi apartheid-režima (II): Pokušaji rasističke klasifikacije - registracija po rasamaGodine 1950. donesen je Zakon o registraciji stanovništva (Population Registration Act). Svi stanovnici Južnoafričke Republike uvršteni su u tzv. rasne registre. Osnovano je tijelo za "klasificiranje rasa", koje je nadgledalo taj proces. Kriterij klasificiranja i pripisivanja u jednu ili drugu rasu uslijedio bi prema vanjskoj pojavi, općem prihvaćanju i izgledu. Budući da su to dijelom bili i socijalni kriteriji, moglo se biti i izvan klasifikacije. Određivanje u jednu ili drugu etničku grupu odlučivalo je o kasnijim političkim pravima, socijalnoj oznaci, šansama za obrazovanje i ekonomskom statusu. Ipak, mnoga određenja bila su jednostavno oportunistička, kao u slučaju Japanaca ili Izraelaca. Budući da je Južnoafrička Republika imala dobre odnose s Japanom i Izraelom, pripadnici tih etničkih grupa bili su klasificirani kao bijelci. Možete si predstaviti kako je izopačen bio taj sistem, prije svega u jednoj multikulturalnoj mješavini kakva je Južna Afrika, gdje su prisutne sve boje kože u svim nijansama. Da bi se izbjegle takve poteškoće, uvedeni su i obvezni pasoši. Nakon toga svaki građanin Južnoafričke Republike bio je obvezan sa sobom nositi i pasoš u kojem je bila upisana njegova rasna pripadnost. Tri primjera pokazuju svu apsurdnost pokušaja da se društvo rasno klasificira:
Svjetlokosu i dugonogu Carol na jednoj od otmjenih, rasno izmiješanih zabava, u Kapstadtu fotografirali su sa jednim obojenim američkim pop pjevačem. Fotografija koju su dan kasnije objavile novine natjerala je krv u venama Bura, koji su po zanimanju bili uzoriti Buri, da kola brže. Plavuša Carol s visoko podignutom mini- suknjom, ispred nje američki pjevač koji je klečeći stavljao svoj autogram na njenu golu nogu. To je bila sramota za rasu. Novine pod kontrolom Bura bile su pune ogorčenih članaka o događaju. "Tu se točno vidi dokle ćemo stići s ovom vladom." - dovikivao je nacionalistički poslanik u parlamentu svom jednako nacionalističkom premijeru. "Sad crnci u bijelim hotelima koriste naše žene kao podlogu za pisanje!" Ipak, prije nego je uopće moglo doći do sukoba, državna rasna služba smirila je tenzije zbog spomenutog skandala. Služba je objavila priopćenje da je događaj zapravo u skladu sa zakonom jer je gospođica Busch coloured (obojena). Cijeli je slučaj nakon toga naglo iščeznuo sa stupaca burskih novina. Još samo nekoliko listova koji su izlazili na engleskom jeziku poklonili su događaju još koji komentar. [preuzeto iz: Erich Wiedemann, "Jašemo, dok ne utonemo u krv", Rasna država u Južnoj Africi, Hamburg 1981, 27] [Početak stranice] [Natrag na pregled]
Od 1950. svakom građaninu Južnoafričke Republike bivala je po slovu Population Registration Acta određena etnička grupa. Jer, budući da je trebalo odvojiti rase, bilo je neophodno da se zna tko pripada kojoj rasi. I napokon, svatko je sa sobom morao nositi pasoš koji je sasvim jasno određivao pripadnost ovoj ili onoj rasi. Od samog početka pokušaji da se klasificira stanovništvo koje je tako izmješano, kao što je to slučaj sa stanovništvom Južnoafričke Republike, pokazali su se kao izuzetno teški. Kao što je to gotovo svakom poznato, u toj su državi zastupljene sve boje kože, od bijele do crne, s mnogo varijacija između te dvije boje. Kriteriji po kojima se nekoga klasificiralo u ovu ili onu grupu trebali su biti: izgled, opće prihvaćanje tog izgleda i sama pojava čovjeka, ali neke od prvih procedura klasificiranja bile su izuzetno grubo provedene. Bijeli službenici u centrima za klasifikaciju trebali su povremeno koristiti tehniku "olovke u kosi". Kada bi se, naime, stavilo olovku u kosu onoga kome je trebalo odrediti rasnu pripadnost a ona bi ostala u kosi, jer ju je kovrčava kosa zadržavala, ta bi osoba bila klasificirana kao Afrikanac, ali ako bi olovka ispala jer je kosa bila ravna i glatka, osoba bi bila klasificirana kao coloured (obojena)... Od svih priča o strahovima i brigama koje su izazvali rasni zakoni, vjerojatno ni jedna nije tako tipična kao priča o iskustvu Raymond Du Profta, Južnoafrikanca rođenog u Belgiji. Godine 1950.nakon uvođenja Immorality Acta i novih registracijskih zakona(...) on je upoznao konobaricu, Diane Bassick, koja je radila u jednom od restorana u Kapstadtu. Zaljubili su se, ali budući da se nju tretiralo kao obojenu - njena majka je bila bjelkinja a otac nepoznat - mogli su se sastajati samo tajno. Du Proft se sjeća koliki je bio njezin strah da će ih netko otkriti (...), ali nakon nekog vremena prihvatila je rizik te su odlučili živjeti zajedno. Kad je nakon šest godina na svijet došao njihov prvi sin, oni su uzeli kuću u četvrti gdje su živjeli Buri i predstavljali su se za bjelački bračni par. Dobili su petero djece, od kojih su sva klasificirana kao coloured (obojena). Djeca su po zakonu morala pohađati školu u drugom dijelu grada, zajedno s drugom obojenom djecom, ali da bi zadržali privid da pripadaju bijelcima, Du Proftovi su zadržali djecu kod kuće i podučavali ih što su bolje mogli. Redovito su predavali zahtjeve da se Diane i djeca priznaju kao bijelci i isto tako redovno je njihov zahtjev odbijan. Tako je i zaključenje braka između njih dvoje (po tadašnjim zakonima) bilo nemoguće. Kad je njihov najstariji sin Graham imao 19 godina, počeo se viđati s jednom Burkinjom. Djevojka je ostala trudna, no vjenčanje je i dalje bilo isključeno jer su bili pripadnici različitih rasa. Grahamov odgovor na takvu situaciju bio je samoubojstvo bacanjem pod vlak. Bio je mrtav na licu mjesta. Nekoliko tjedana kasnije preostalo četvero djece Du Proftovih registrirani su kao bijelci.(...)" Diane Bassick je tek krajem 1980. godine prihvaćena kao netko kome se može napraviti reklasifikacija, nakon što je molila svoje bijele prijatelje da joj pismeno potvrde da je ona kao bjelkinja prihvaćena i nakon što je tu pismenu potvrdu predočila sudu. [preuzeto iz: D. Harrison, The White Tribe of Africa. South Africa in Perspective, Berkeley 1982, 173f.] [Početak stranice] [Natrag na pregled]
Još 1986. godine došlo je do velikog broja preklasifikacija:
[preuzeto iz: André E.A.M. Thomashausen, Uništavanje apartheida, Bilanca reformi 1978.-1986., Deutsch-Südafrikanische Gesellschaft e.V., o.O., o.J., 3] [Početak stranice] [Natrag na pregled]
[Ostali sastavni dijelovi apartheid režima: Homelands, Društvo, Gospodarstvo, Politika]
|
|
|
