Homelands

Ljudska prava

Apartheid

Sastavni dijelovi apartheid režima (I): Homelands

Osnova za teritorijanu podjelu rasa uspostavljena je 1923. godine s Black Urban Areas Actom. Tim zakonom diljem zemlje je uvedena obveza pasoša i kontrole doseljenja, odnosno odseljenja, kao glavni elementi teritorijalno podijeljenog i odvojenog razvoja i pravne diskriminacije. Taj je zakon 1950. proširen Group Areas Actom, koji je svakom građaninu Južnoafričke Republike jasno ukazao na četiri različita područja u državi u kojima su različite rase trebale živjeti, odnosno imati svoju imovinu. Prvi premijer nacionalne partije, propovjednik Malan, označio je zakon o odvojenim područjima za rase "srcem apartheida".

50-ih godina pasoš je za stanovnike Južnoafričke Republike postao veoma opširnim dokumentom. Dokument koji je službeno imao dva imena "reverence book – bewysboek", svakom je crnom građaninu Južnoafričke Republike određivao plemensku pripadnost, a time i rezervat kojem pripada, bez obzira na to je li on s tim dijelom zemlje imao slabe ili čak nikakve veze. Pasoš je, među ostalim, sadržavao dozvolu boravka, mjesečne podatke i adresu radnog mjesta, uputu za plaćanje poreza i policijskih taksi. Godišnje je bilo stotine tisuća osuđenih na plaćanje kazni ili izdržavanje kazne zatvora, odnosno na "deportaciju izvan bijelih oblasti", zato što jedan od podataka nije bio točan ili se jednostavno dogodilo da je netko zaboravio ponijeti pasoš sa sobom. Studija britanskih boraca protiv apartheida kaže da je između 1960. i 1967. godine 4,5 milijuna ljudi osuđeno zbog kršenja rasističkih zakona!

[Početak stranice]

Tačnije rečeno, Group Areas Act bio je samo jedna komora "srca apartheida", druga je uslijedila 1959. godine sa Promotion of Black Self-Government Actom. Crni građani Južnoafričke Republike trebali su od tog trenutka njegovati svoju tradiciju i ostvarivati politička prava isključivo u okviru svojih vlastitih nacija, u tzv. homelands.

Za ostvarenje toga crncima je dodijeljeno oko 100 malih područja, kao rezervati. Ona su obuhvaćala oko 13 posto ukupnog državnog teritorija, a crnci su činili 75 posto stanovništva! Karta daje jasniju sliku podjele državnog teritorija. (Homelands su obilježeni tamnoplavom bojom):

[Homelands u Južnoj Africi u vrijeme vladavine apartheida]

[Početak stranice]

"Crne fleke" u područijma koja su po sastavu stanovništva bila pretežno "bijela" vrlo brzo su prisvojene u "bijela područja", a crnim stanovnicima je oduzeta imovina. Multirasistička područja bivala su uništena, stanovnici bi se silom slali u homelands. Preseljanje crnaca u gradove dodatno je ograničeno zakonom. Samo oni crnci koji su dulje od deset godina živjeli na području grada ili su više od petnaest godina bili zaposleni kod jednog poslodavca na području grada, smjeli su i dalje legalno imati mjesto prebivališta u gradovima. Sve ostale surplus people, kako ih se nazivalo, bez prethodnog razgovora ili konzultacija slalo se "kući". Kada, kako i kuda i kamo je htio taj režim? Na taj je način tijekom jedne godine iskorijenjeno 3,5 milijuna ljudi.

Cilj homelands-politike bilo je postepeno isključivanje oko 25 milijuna crnaca iz zajednice građana. U prvoj fazi razvoja, s dokumentom Black Homelands Citizenship Act iz 1971. godine, crni građani izgubili su svoje južnoafričko državljanstvo i postali državljanima jednog od deset homelands, koje su kreirali bijelci. U drugoj fazi razvoja - tako je to vlada sebi predstavila - homelands su trebali dobiti samostalnost i postati samostalne nacije.

[Početak stranice]

Činjenica je da su četiri od deset homelands zaista tijekom godina postali "neovisne države" s vlastitom vladom koju je financirala Pretoria, i koje nitko drugi osim Pretorije nije priznavao. Ipak, koncept homelands bio je zbog više razloga osuđen na propast:

	Vlade u homelands bile su uglavnom iz crne elite, nerijetko autoritativni režimi, koje stanovništvo nije prihvaćalo.
	Poljoprivredna produktivnost nije bila dovoljna da bi zadovoljila potrebe stanovništva koje je živjelo na tom području.
	Homelands su bili industrijski nerazvijeni. To je dovelo do toga da su radno sposobni muškarci odlazili u "bijelu" Afriku, tamo radili 11 mjeseci, a jednom godišnje provodili samo 4 tjedna sa svojim obiteljima. Time su Homelands postali "logori" u kojima su se bili žene, djeca i stari ljudi.

[Kratka foto izložba daje dojam o životu u Homelands]

[Početak stranice]

Sljedeća pjesma govori o životu u homelands:

Život žena u homelands

Svakog jutra nju budi bušenje drvenog crva u klupi ili se trza iz sna prepadnuta pogrešno danim znakom za uzbunu.

Pepeo u peći je hladan i podsjeća je na svakodnevni jelovnik: večera od koje niko neće biti sit.

Stranče, znaš li ti zapravo još uvijek kako zavija gladan trbuh?

Pere svoje lice s nekoliko kapi pljuvačke.

Možeš li zamisliti, stranče, kako tijelo zna gorjeti kad nema vode da se opere?

[Lindiwe Mabuza]

[Na posebnoj stranici naći ćete slike, koje jasnije nego riječi objašnjavaju neutješnost homelands. Budući da je na toj stranici više slika, vrijeme koje je potrebno za njezino učitavanje može biti nešto dulje nego kod običnih stranica]

[Ostali sastavni dijelovi apartheid-režima: Klasificiranje, Društvo, Gospodarstvo, Politika]

[Početak stranice]

Teme:   Ljudska Prava  I  Uzori  I  Demokracija  I  Partije  I  Europa  I  Globalizacija  I  Ujedinjeni narodi I Održivi razvoj

Metode:    Politička didaktika    I    Pedagogija mira    I    Metode



Ovu on-line ponudu iz područja političkog obrazovanja razvilo je i pripremilo društvo a gora-wissen. To je stuttgartsko društvo za političko obrazovanje i promicanje znanja o novim medijima (GbR). Ako imate nekih pitanja ili sugestija, obratite nam se putem e-maila.