|
|
|
|
Sastavni dijelovi apartheid-režima (V): Političko obespravljivanje i pritisci na oporbu
Očito je da je vlada na taj način za sebe stvorila instrument samovolje, kojim su nevoljeni crnci, - ali i oporbeni bijelci - mogli biti "povučeni iz prometa". Bilo kakvo političko djelovanje bilo je otežano, odnosno stavljeno pod pritisak. Žrtva tih zakona bio je i do danas diljem svijeta poznati African National Congress (ANC), partija Nelsona Mandele i Olivera Tambosa, koji su 8. travnja 1960. godine zabranjeni aktom vlade i njihov rad je bio osuđen na ilegalu. [Ostale materijale o ovoj području naći ćete u odjeljku Otpor]
Prije tri godine Gladys Maqolo je bila majka trojice zdravih dječaka. Danas se jedan od njih smatra nestalim. "Nestao" je nakon kratkog boravka u policijskoj postaji. Drugi je stalno kod kuće. U nekoliko dana boravka u policijskoj postaji zadobio je teška oštećenja na mozgu. Treći sin je u zatvoru otkako ga je policija 1987. godine uhapsila (...). Suprug gospođe Maqolos proveo je 8 godina u Robben Islandu (najčuvanijem zatvoru za političke zatvorenike, u kojem je bio i Nelson Mandela), ali njen sin, Mbuyiselo Maxin, uopće nije bio politički zatvorenik, za razliku od Willema, njegova brata, koji je bio sindikalac, ili Afrika, drugog brata, člana United Democratic Fronta. Mbuyiseloa su 1. listopada 1984. iznenadili i napali dok se vraćao kući od jednog prijatelja kod kojeg je bio u posjetu. U tom napadu je ozlijeđen i proveo je noć u bolnici. Sljedećeg jutra prijavio je slučaj policiji jer je prepoznao jednog od napadača. Službenik ga je pokušao odgovoriti od podizanja tužbe, rekao mu je da on poznaje napadača i da nema oca. Nakon nekoliko dana Mbuyiselo je opet otišao u policijsku postaju. Nije se više vratio kući. Gospođa Maqolo svuda je tražila svog sina, ali bez ikakvih rezultata. Nakon pet dana dobila je obavijest da treba doći u bolnicu Livingstone, ali da joj je potrebna dozvola da ga vidi. Kad je prišla krevetu svoga sina, vidjela je da se ponaša kao luđak. "Nije me prepoznao. Bio je vezan za krevet i vikao je. Policija ga je čuvala. Pitala sam liječnika što mu je, a liječnik mi je rekao da bih trebala pitati u St. Albansu, šta se dogodilo. Oni bi trebali znati." Gospođa Maqolo dobila je dozvolu da posjećuje svog sina. Na dozvoli je pisalo da je osuđen na 60 dana zatvora ili na novčanu kaznu od 30 randa, a na mjestu gdje je trebao biti upisan razlog osude stajao je samo križić. Gospođa Maqolo dala je papire jednom odvjetniku koji je utvrdio da je njenom sinu pripisana suradnja i kontaktiranje u tajnosti s jednim od zatvorenika. Nakon toga uslijedili su događaji koji gospođi Maqolo uopće nisu bili jasni. Činilo joj se da doživljava noćnu moru jer su njezina sina stalno prebacivali iz bolnice u zatvor i obrnuto, a ona je pokušala ne izgubiti njegov trag. Napokon, jednog dana, pred njenom kućom zaustavili su se policijsko teretno i bolničko vozilo, a njen je sin unešen u kuću kao kakvo "mrtvo dojenče". Na sebi je imao majicu i pidžamu. Njegove traperice i ostali dijelovi odjeće bili su u jednoj torbi; traperice su bile oprane." On je prije bio zdrav 30-godišnjak, hranitelj obitelji. Odvjetnik gospođe Maqolos pokušao je razjasniti slučaj, ali jedan zatvorenik, s kojim je transportiran sin gospođe Maqolos u St. Albans zatvor i koji je rekao da je Mbuyiselo u automobilu bio neozlijeđen, promijenio je iskaz i rekao da je Mbuyiselo imao ozljedu glave i prije nego je transportiran u zatvor (...). U veljači 1987. gospođa Maqolo imala je dvije osnovne brige. Prva je bila da je njen sin Willem nestao. U rujnu 1986. bio je nakratko uhapšen i nakon njegovog puštanja ona više nije znala njegovo pravo mjesto boravka. Nije je posjećivao - kao prije - za vrijeme Božića. Policija je tragala za njenim sinom Afrikom, a u jednom od pretresa njene kuće našli su pismo od Afrike upućeno Willemu. Ona misli da to možda ima veze s njegovim nestankom. Njen drugi problem je bio to što je policija državne sigurnosti u svako doba dana ili noći dolazila u njenu kuću tražeći njenog sina Afrika. Policiji je uvijek govorila da ne zna gdje je, iako je on ponekad dolazio u posjet. Gospođa Maqolo došla je u ured (der Black Sash) 8. prosinca i pokazala letak na kojem je bila slika njenog sina Afrika s natpisom "We want him / Ons soek hom". Osim slike na letku je bila informacija o štrajku (crnaca) za koji se Afrika smatrao odgovornim(...). Jednom prilikom kad je policija ponovo pretraživala kuću gospođe Maqolo, tražeći Afrika, i kad ga nisu našli, htjeli su ponovo sa sobom povesti retardiranog Mbuyiseloa. Ona kaže da je gotovo poludio od straha, da je vikao na policiju te su ga na kraju pustili. Gospođa Maqolo prošle je godine provela mjesec dana u bolnici zbog čira na želucu i živčanog sloma. Policija je ipak 9. svibnja 1987. uhapsila njenog sina Afrika. Na to je gospođa Maqolo odgovorila: "Barem su priznali da je kod njih, znam da je u zatvoru." [preuzeto iz: Sash, Band 30, Nr. 2. kolovoza 1987, 12ff.]
[Ostali sastavni dijelovi apartheid režima: Homelands, Klasificiranje, Društvo, Gospodarstvo]
|
|
|
