|
|
|
| Tko nadgleda ljudska prava?Svaki čovjek posjeduje urođena prava. Koja su to prava, već smo vidjeli (Osnovna cjelina 3). Pritom je bilo riječi i o tome da se ljudska prava ne poštuju uvijek. Mnogo je teže nadgledati ljudska prava nego nacionalne zakone. U ovom odjelku govorit ćemo o tome tko ispunja ovaj teški zadatak.
Glavni sudac ima težak zadatak: Bez obzira na to što učini, u svakom slučaju nije omiljen kod jednog od dva tima i kod navijača tog tima. Često je u očima poraženog tima "dežurni krivac". Već tijekom same igre na njegove postupke zvižde navijači obaju timova. Naravno, nogometna utakmica bila bi najbolja onda kad bi igrači sami od sebe prestali praviti prekršaje, ali je dosadašnje iskustvo pokazalo da sami apeli za fair-play nisu dovoljni.
Najbolje bi bilo kad bi svi ljudi i države na svijetu poštovali osnovna pravila igre, odnosno kad bi se pridržavali ljudskih prava. No iskustvo pokazuje da to, na žalost, ni ovdje nije tako. Sami apeli za poštovanje ljudskih prava nisu dovoljni. Zbog toga nam je – kao i u slučaju s nogometnom utakmicom i nadgledanjem pravila igre – i u području politike potreban sudac za nadgledanje ljudskih prava, i to sudac kojeg će podržavati linijski suci. Tko obavlja te dužnosti?
Pod okriljem UN-a formulirana su i – kako smo doznali – formuliraju se pravila igre. Godine 1948. države koje su zastupljene u toj svjetskoj organizaciji usvojile su "Opću deklaraciju o ljudskim pravima" koja se otada kontinuirano razvija. Dakle, iz toga možemo zaključiti da se UN vrlo dobro snalazi kao sudac. Naravno, ni Ujedinjeni narodi, kao ni nogometni sudac, ne mogu spriječiti da dođe do prekršaja, dakle, da dođe do kršenja ljudskih prava, ali mogu pokušati, koliko god je to moguće, da djeluju protiv tih prekršaja. Teškoća koja se pojavljuje pri tome je sljedeća: Ujedinjene nacije ne rade sa običnim fudbalskim igračima, nego sa suverenim državama. Zbog toga je UN-u mnogo teže da očuva pravila igre. Pri pokušaju ispunjenja svog zadatka UN se susreće s istim problemima kao i glavni sudac tijekom nogometne utakmice. Donošenjem svake odluke UN postaje neomiljen kod jedne od umiješanih strana, prima zvižduke uglavnom od sviju i naravno, on je "dežurni krivac".
Dakle, INGOs upozoravaju na prekršaje, što je njihov najvažniji zadatak. One mogu staviti države pod pritisak javnim spočitavanjem kršenja ljudskih prava, ali ne mogu za to odrediti nikakve sankcije. Kao i u nogometu, za to je zadužen samo glavni sudac, Ujedinjeni narodi.
Međutim, uz ove posebno obrazovane grupe, i ostale institucije UN-a bave se ljudskim pravima. Primjer za to je UNICEF, u čije područje djelovanja spadaju prava djeteta, kojima ćemo se posebno pozabaviti u sklopu jedne proširene teme.. Zbog kršenja ljudskih prava moguće je nekoga izvesti pred sud. U slučaju pojedinaca za to su zaduženi posebno osnovani sudovi za ratne zločine. Ako su prekršaje pak počinile države, za njih je zadužen međunarodni tribunal u Den Haagu. Budući da je u sklopu UN-a toliko različitih institucija koje se bave ljudskim pravima, 1993. uvedena je funkcija visokog povjerenika za ljudska prava.
|
|
|