|
|
|
|
Objašnjenja za podređen položaj žena u zapadnjačkoj kulturi Zapadnjačka kultura počiva na vezi između simbola i ideja, koji potječu iz religioznih izvora i iz filozofije nastale u antičkoj Grčkoj. U fazi kada su ljudi pravili simboličke sustave širom svijeta za razumijevanje postojanja, bivanja i života (religija, znanost, filozofija) žene su već bile podređene u toj mjeri da nisu mogle aktivno sudjelovati u takvom napretku. U svakom se slučaju kao jedan od razloga mora prepoznati to što je već u toj osnovi sustava objašnjavanja nizak status žena zacementiran. Napravljena su dva konstrukta - "muško" i "žensko". Oni su bili različiti po zadacima koje su obavljali, po svojim sposobnostima i mogućnostima. Kasnijim generacijama oni su služili za održavanje statusa quo i činili su im se kao posve "prirodni" ili "Bogom dani". Položaj žene u antičkoj filozofiji Gotovo svi antički filozofi opravdavali su nejednaki socijalni i pravni položaj između žene i muškarca činjenicom da se pojedinac treba podrediti blagostanju zajednice te nejednakom podjelom talenata i mogućnosti. Žena se promatrala kao "prirodom dano" biće niže vrste. Primjer Aristotela: U njegovim su očima građani samo oni koji su oslobođeni djelatnosti kućne produkcije i reprodukcije. Robovima, strancima, ženama i djeci negira se pravo sudjelovanja u javnom životuc jer im nedostaju za to nužne sposobnosti. Oni postoje kao pomoćnici kako bi se stvorilo potrebno okruženje i optimalni uvjeti za elitu - prave građane.
Položaj žena u monoteističkim religijama Razvoj monoteizma, predodžbe o jednom Bogu, općenito se ocjenjuje kao napredak čovječanstva prema apstraktom razmišljanju. Taj proces događao se pod jakom oznakom patrijarhata, tako da se i u simbolima kršćanske, židovske i muslimanske religiozne predodžbe svijeta nalazi podređena uloga žene. Po biblijskom objašnjenju o nastanku svijeta Bog je načinio svijet i čovjeka od svog daha, a ženu od rebra nastalog čovjeka. Moć stvaranja je duhovna i odnosi se na čovjeka, kojem se u Bibliji dodjeljuje i sposobnost apstrakcije, kada biljke, životinje i ženu naziva jednim imenom. Muškarac je stvoren po slici Boga samog, a žena je "drukčija". Ostaje nerazjašnjeno je li žena "pravi" čovjek, s obzirom na to da joj nije udahnut dah Božiji. Žena je pratilac i pomoćnik muškarca. Druga, iz ove perspektive bitna priča je
predstavljanje grijeha. Eva vodi Adama u iskušenje kada mu, vođena zmijom,
daje jabuku ubranu s drva spoznaje. Time ona čovječanstvo ostavlja
bez Božje milosti. Što znači da je žena grešnija od muškarca. Podređen
položaj žene je zbog ovog osnovnog grijeha "od Boga dan". [Autorica: Dorette Wesemann, Redakcija: Ragnar Müller] |
|
|
