Messaoudi

Ljudska prava

Prava žena

Halida Mesaudi

Halida Mesaudi je točno četiri godine starija od svoje zemlje, Alžira, koji je 1962. godine nastao nakon krvavih borbi za osvajanje nezavisnosti i oslobođenje od francuske kolonijalizacije. Rasla je s dva brata i dvije sestre u uglednoj kabilijskoj obitelji. Tu je i upoznala alžirski islam koji je u svom izvornom obliku dosta tolerantan: Svaki čovjek je odgovoran samo Bogu, a privatnost vjere se poštuje.

Otac, državni službenik, htio joj je pružiti što je moguće bolje obrazovanje. Tako je Mesaudi posjećivala veoma uglednu žensku gimnaziju. Ovdje se morala susresti sa arabizacijom školstva, jednom od mnogih pogrešnih odluka vladajuće socijalističko-vojne stranke jedinstva FLN (Fronta nacionalne slobode) te sa sistemom koji su obilježavale korupcije i prividna privreda. Godine 1982. Mesaudi je počela raditi kao nastavnica matematike. Pokušala se boriti protiv arabiziranja i islamiziranja obrazovnog sistema te se zauzimala za održanje svjetskog standarda u obrazovanju djece.

Tek početkom 80-ih godina prvi se put politički očitovala kad se izjasnila protiv novih, po žene nepravednih zakona FLN-režima. Novi izborni zakon odobravao je muškarcima da glasaju umjesto svojih žena. Novi zakon o obiteljskom pravu podcrtavao je da žene cijeli svoj život ostaju ovisne o muškim pripadnicima svoje obitelji, dakle o svojim muževima. U brakorazvodnom pravu te u zakonima o nasljedstvu žene su bile oštećene. Ti zakoni predstavljali su kršenje Ustava, koji je i za žene i za muškarce propisivao jednaka prava i obaveze. Zajedno sa feministkinjama, komunistkinjama i starim partizankama iz oslobodilačkog rata, Halida Mesaudi sakupila je 10.000 potpisa protiv novih propisa obiteljskog prava i s tisućama žena demonstrirala na ulicama. Zakon o putovanjima zbog iznimno jakog pritiska žena morao je biti povučen, ali je zakon o obiteljskom pravu, ipak, uspostavljen 1984. godine. To je bio još jedan korak vlade koja je zemlju udaljavala od demokracije i vodila je prema islamizaciji.

Dana 15. ožujka 1985. godine Mesaudi je sa svojim suradnicama i istomišljenicama osnovala "Udruženje za jednakost muškaraca i žena pred zakonom", koje je postojalo do 1989. (="Association pour l’egalité devant la loi entre les femmes et les hommes"). Postala je preteča građanskog alžirskog pokreta za prava žena, a osim toga je velika simpatizerka kulturnog pokreta Kabila koji zatijevaju priznavanje njenog jezika i kulture.

Godine 1988, nakon veoma teških nemira, vlada se odlučila da demokratizacijom potraži izlaz iz teške socijalno-ekonomske situacije, što je rezultiralo organiziranjem više od 50 stranaka i časopisa koji su kritizirali vladu. To otvaranje nije dopustilo organiziranje samo ljevičarsko liberalnih stranaka, kakva je bila RCD (Udruženje za kulturu i demokraciju) kojem je bliska bila i Halida Mesaudi, već i organiziranje islamističkih stranaka kao što je FIS (Islamski sveti front). Godine 1990. osnovala je feminističku Nezavisnu udrugu za prava žena“ ("Association indépendant pour le triomphe des droits des femmes" AITDF), čija je predsjednica postala.

U rastućem konfliktu između vladajuće stranke FLN i islamističke stranke FIS Mesaudi je predstavnica "treće sile", koja zahtijeva i podržava demokratski Alžir, koji će respektirati tradicionalne razlike mnogobrojnih naroda: "Ja sam protiv starih snaga FLN-a, koje gotovo 35 godina sistematski uništavaju Alžir, kojima je uspjelo da pred sobom imaju tisuće mladih gotovo nepismenih ljudi, bez posla i stana. Ja ne želim ni jedno od ponuđenih društava i borim se još od 1979. godine za drugi model.“

FLN-ova država, koja je proglasila islam za državnu religiju, islamističkom pokretu nije pružila nikakav otpor, nego ga je pokušala instrumentalizirati protiv demokratskog i građanskog pokreta. Demokrati i žene sve su više postajali žrtve terorističkih akcija, koje se uglavnom pripisuju islamističkim grupama, ali grupama koje financira arapska država. Te akcije su s početka imale veliki odjek i u stanovništvu, budući da se dobro smišljenom politikom davale pomoć najsiromašnijim u džamijama, a besperspektivnoj mladeži ponudila se kakva-takva slika svijeta. Žene, ako se nisu priključivale islamističkom pokretu, bile su cilj islamističke propagande koja ih je proglašavala grešnima, a i same su bile krive ako nisu mogle pronaći posao, iako je s početka 90-ih godina jedva svako stoto radno mjesto bilo dodjeljivano ženi.

Kada je 1991. godine Islamski sveti front na prvom prebrojavanju glasova za parlamentarne izbore osvojio 42% glasova, vojska je prekinula izbore. Mesaudi i drugi demokrati pozdravili su prekidanje izbora zbog straha od uvođenja islamske države po ugledu na Sudan ili Iran. Kada je 1992. godine bivši vojnik Muhamed Boudiaf imenovan za predsjednika, ona je radila u njegovom savjetodavnom gremiju, jer se on zauzimao za demokratske reforme. U lipnju iste godine Boudiaf je ubijen pred uključenim kamerama. Nakon toga došlo je do ciljanih atentata na demokrate i intelektualce. Osvetničke akcije vojske nisu išle u prilog civilima, nego islamističkim grupama. Broj do sada palih žrtava od prekida izbora procjenjuje se na 30.000 do 40.000. 12. 6. 1993. godine Mesaudi je postala žrtva javne smrtne presude, tzv. fetve, koja ju je proglasila "divljači za odstrel".

Izvod iz Fetve protiv Halide Mesaudi:
"Božji vojnici, pravovjernici moći Božje, pomoćnicima tiranije i pomoćnicima šejtana poručuju sljedeće: ... mi vas smatramo kriminalcima. Islamistički pokret je jači nego prije. Ovaj pokret svuda može osjetiti kriminalce, izdajnike i one koji se ne osjećaju obaveznim islamu. Nebitno je da li se oni nalaze u zemlji ili izvan nje. Mi ćemo vas naći i ubiti, gdje god da se skrivate i gdje god da sjedite zabarikadirani, pa čak i ako odete do Meke i uspnete se uz tepihe na Ćabi!” [Potpis i pečat organizacije „Akcija za islamsku državu“]

Mesaudi je odlučila ostati u svojoj domovini, a ne pokušati pobjeći u unozemstvo kako su to radili mnogi progonjeni. Od tog dana živi u podzemlju i svaki dan mijenja mesto boravka, a podržavaju je njena rodbina i prijatelji. Morala je prestati sraditi kao učiteljica. Postala je simbolom otpora. Uspjela je pukim slučajem preživjeti dva atentata. Njen politički rad se, unatoč najtežim uvjetima, nastavlja: U studenome 1993. godine izabrana je za jednu od potpredsjednica Pokreta za Republiku (Mouvement pour la république, MPR). Ona u svojim govorima kritizira i neaktivnu ulogu Zapada i neumorno ukazuje na desetke tisuća civilnih žrtava u ovom "ratu protiv naroda" te posebno naglašava povredu prava žena

„Mi, Alžirke, Marokanke, Iranke i Sudanke, okupile smo se kako bismo se zajednički borile za nešto što je na Zapadu samo po sebi razumljivo: univerzalnost ljudskih prava, neovisno o spolu, boji kože ili religiji. U mojoj zemlji protivnici žena riječ univerzalnost uvijek povezuju s pojmom "međunarodno", što je za njih odmah jednako "zapadnjačkom". Čini se čak da i poslanici Ujedinjenih naroda duboko vjeruju da je tlačenje alžirskih žena povezano s kulturnom tradicijom u mojoj zemlji te da je pod pojmom "toleriranje drugih kultura" nužno prihvatiti i respektirati tlačenje i tiraniziranje žena. Mi, Alžirke, ovo nazivamo "kulturnom zamkom". U ovu zamku u potpunosti su se uhvatile zapadne zemlje. Oni vjeruju da je tiraniziranje nas pitanje kulture i ne žele razumjeti da je to čisto političko pitanje. U našoj povijesti i kulturi tiraniziranja žena može se naći jednako tako malo kao i u onim povijestima i kulturama zapadnih zemalja, iako bi neki alžirski muškarci željeli da to nije tako.”

[tekst ovog govora naći ćete u posebnom odlomku "Dokumenti uz temu Prava žena"]

Godine 1997. godine na otvorenoj listi RCD-a izabrana je u Parlament. S tim u vezi bitna je njena kampanje "Milijun potpisa" kojom pokušava promijeniti zakon o obiteljskom pravu u korist žena. Kad je nakon krvavog gušenja protesta berbera dala izjavu solidarnosti, njene dugogodišnje kolege su je isključile iz stranke. Ona smatra da je razlog za to zapravo njena borba za prava žena. Halida Mesaudi jedna je od organizatorica udruženja "S.O.S. Femmes en Détresse".

[Autorica: Dorette Wesemann, Redakcija: Ragnar Müller]

[Početak stranice]

Teme:   Ljudska Prava  I  Uzori  I  Demokracija  I  Partije  I  Europa  I  Globalizacija  I  Ujedinjeni narodi I Održivi razvoj

Metode:    Politička didaktika    I    Pedagogija mira    I    Metode



Ovu on-line ponudu iz područja političkog obrazovanja razvilo je i pripremilo društvo a gora-wissen. To je stuttgartsko društvo za političko obrazovanje i promicanje znanja o novim medijima (GbR). Ako imate nekih pitanja ili sugestija, obratite nam se putem e-maila.