|
|
|
|
Clara Zetkin (1857-1933)
Clara je preuzimala najrazličitija namještenja
kao kućna učiteljica, no zbog svog beskompromisnog stava
veoma brzo je zapadala u konflikt i davala otkaze. Ossip Zetkin je uhapšen
nakon policijske racije na jednom tajnom Kongresu socijaldemokrata i protjeran
iz zemlje. Godine 1883. Clara se preselila u Pariz kako bi opet
bila s Ossipom. Ona je uzela njegovo prezime, ali se nikada nije udala za
njega kako ne bi izgubila njemačko državljanstvo. U Parizu je na svijet
došlo
i njihovo dvoje djece, Maxim i Kostja. Obitelj je živjela na rubu
egzistencijskog minimuma, a preživjeli su samo zahvaljujući solidarnosti
prije svega ruskih prijatelja, koji su također bili angažirani u
socijalističkom pokretu. U godinama boravka u Parizu Clara se obrazovala za posao novinarke i prevoditeljice. Upoznala se s vođama međunarodnog
pokreta radnika, proširila svoje horizonte i prilagodila se principima
marksizma. Kada se Osipp teško razbolio, bilo je to za Claru najteže doba: uz
brigu za djecu i egzistencijalno održanje obitelji Clara je njegovala
svog gotovo nepokretnog supruga, koji je umro 1889. godine. Na II Internacionali, održanoj u Parizu 1889.
godine, u čijoj je organizaciji pomagala i Clara, održala je referat o
pravima žena koji je pridonio tome da se žene još više angažiraju u
socijaldemokratskom pokretu. Knjiga "Pitanje prava žena i radnica današnjice",
koja se pojavila iste godine, postavila je osnove za socijalističku teoriju
emancipacije žene. Ona je u toj knjizi zastupala tezu da su socijalizam i
feminizam veoma usko povezani. Zetkinova je veoma oštro branila pravo žene na
rad, čak i pred nekim svojim kolegama koji su smatrali da se rad žena mora
ukinuti jer umanjuje plaće muškarcima. Dotadašnje teorije socijalista o
pravima žena Zetkinova je proširila i zahtjevom da se žene moraju osloboditi
nadmoći muškaraca. "Oni koji su se svojom čašću pred
licem čovječanstva obavezali na oslobođenje, ne smiju dopustiti
da cijela jedna polovica ljudskog roda zbog ekonomske i socijalne zavisti bude
osuđena na ropstvo. Onaj tko želi dopustiti da kapitalisti tlače
radnike, dopustit će i da muškarci tlače žene; a žena će
ostati potlačena sve dok ekonomski ne bude neovisna. Jedan od
nezaobilaznih uvjeta za ovo oslobođenje i nezavisnost je rad. Ako je
cilj da žena postane slobodno ljudsko biće, onda ženama ne treba
oduzimati rad, ni skraćivati njihovo radno vrijeme, a niti ograničavati
područja u kojima žene mogu raditi, osim u nekim sasvim rijetkim slučajevima.” Godine 1890. ukinuti su zakoni o zabrani
socijalista. Zetkinova se vratila natrag u Njemačku, gdje je 1892. dobila ponudu na mjesto urednika socijaldemokratskog časopisa Jednakost, koji je vodila sljedećih 25 godina.
Istodobno je počela
uređivati i dodatak za žene u časopisu Leipziške narodne
novine. Time je ona bila društveni centar i megafon rastućeg
proleterskog pokreta žena. Zauzimala se za politiziranje radnica u smislu
socijalizma Clara Zetkin borila se za ekonomsku neovisnost radnica i svih žena uopće. S tim u vezi bilo je i pravo na jednake plaće
za isti posao, pravo na organiziranje u sindikate i interesne saveze, kao i
pravo na ustanove za brigu o djeci. Ženama je trebalo biti dodijeljeno jednako političko pravo kao muškarcima. Kasnije se
s jednakom žestinom zauzimala za osvajanje prava glasa, tako da je ovaj zahtjev preuzet u
program Socijademokratske pratije. Međunarodni
dan žena, koji je prvi put uveden 1911. godine, povezuje se sa Zetkinovom Istovremeno, Zetkinova se zauzimala za poboljšanje
uloge i položaja žena u obitelji. Do tada je "život žene stajao pod
znakom potiskivanja od obitelji”. S tim u vezi brak dviju osoba
trebalo bi postaviti na temelje međusobnog dopunjavanja i potpomaganja. Oba
roditelja bila su odgovorna za odgoj djece, a sam odgoj trebao bi biti oslobođen
od stereotipne uloge spolova. "Kako muškarac i žena pripadaju jedno s
drugim pri stvaranju djeteta, tako jedno s drugim pripadaju i pri odgoju
djeteta, jer odgoj je drugo stvaranje djeteta i u mnogo slučajeva i važniji
dio stvaranja djeteta, a kasnije čovjeka. [...] S tim u vezi, htjela bih
sasvim jasno naglasiti dužnost roditelja da svoje djevojčice i dječake
ne odgajaju s predrasudama koje kažu da postoje poslovi koji su nedostojni
muškarca, ali odgovaraju ženama. Djevojčice i dječaci trebaju
obavljati sve poslove koje za njih donosi domaćinstvo s jednakom spretnošću
i zadovoljstvom.” Zetkinova je odobravala razvod braka, "slobodnu
ljubav" i prekid trudnoće kao privatne i osobne odluke te se
zauzimala protiv dvostrukog morala. Ona sama se 1900. godine udala za 18 godina mlađeg
pjesnika i slikara Friedricha Zundela i živjela je zajedno s njim i svoja dva
sina u Stuttgartu. Kada je vodstvo Socijaldemokratske partije
odobrilo rat, Zetkinova se javno izjasnila protiv toga i od samog početka
se zalagala za reformistički kurs. Kada je napravila letke s pozivom na
Konferenciju žena i zaustavljanje rata, uhapsili su je zbog veleizdaje zemlje.
Ipak, zbog mnogobrojnih protesta puštena je iz pritvora. Unutarstranačke rasprave o smjeru njemačkih
socijaldemokrata, koje su započele pitanjem o ratu, završile su
rascjepljenjem: grupa "radikalnih ljevičara" koja se okupila oko Karla
Liebknechta i Rose Luxemburg osnovala je 1917. godine tzv. Nezavisnu
socijademokratsku partiju (USPD), koja je kasnije postala KPD – Komunistička
partija Njemačke. Toj grupi pripadala je i Clara Zetkin, koja je bila
bliska prijeteljica Rose Luxemburg. Redakcija časopisa Jednakost joj
je nakon pristupanja toj grupi oduzeta. U KPD-u je Zetkinova od 1919. do 1924.
godine bila članica Centralnog komiteta, gdje je zastupala umjereno krilo
stranke. Istodobno je počela organizirati KPD-ov pokret žena.
Opet je uređivala ženski časopis koji je bio blizak stranici
(Komunistkinja). 1921. godine na Drugoj međunarodnoj konferenciji žena
izabrana je za voditeljicu zapadnoeuropskog međunarodnog sekretarijata Kominterne žena u Berlinu.
[Autorica: Dorette Wesemann, Redakcija: Ragnar Müller] |
|
|