Clara Zetkin
na gore Olympe de Gouges Clara Zetkin Messaoudi Žene u crnom

 


 

Ljdska prava

Prava žena


Clara Zetkin (1857-1933)

Rođena ja kao Clara Eißner u malom selu Wiederau (Sachsen). Kao kći seoskog učitelja i majke domaćice još kao djevojčica konfrontirala se s problemima tadašnjih bijednih uvjeta života radnika. Zahvaljujući vezama njene majke, Clara je bila jedna od prvih žena u Njemačkoj kojoj je bilo dopušteno da se školuje za učiteljicu. Nastavu je pohađala u Leipzigu, u klasi gospođe Auguste Schmidt, osvjedočenog borca za prava žena, i završila odličnim uspjehom.

U Leipzigu se upoznala i s krugom ruskih studenata, gdje je srela i svog budućeg životnog saputnika Osippa Zetkina. U tom krugu diskutiralo se o novim socijalističkim idejama. Čitali su se socijaldemokratski članci i posjećivali kongresi. Clara se priključila ideji Socijalističke partije (SAP) Njemačke.

1878. je bila godina socijalističkih zakona u Njemačkoj. Carski kancelar je SAP zabranio zakonom: "Protiv nastojanja socijaldemokracije koja mogu biti štetna po društvo". Istodobno je zabranjen socijaldemokratski tisak, socijaldemokratske organizacije i sindikati koje je organizirala ta stranka.

Clara je preuzimala najrazličitija namještenja kao kućna učiteljica, no zbog svog beskompromisnog stava veoma brzo je zapadala u konflikt i davala otkaze. Ossip Zetkin je uhapšen nakon policijske racije na jednom tajnom Kongresu socijaldemokrata i protjeran iz zemlje.

Godine 1883. Clara se preselila u Pariz kako bi opet bila s Ossipom. Ona je uzela njegovo prezime, ali se nikada nije udala za njega kako ne bi izgubila njemačko državljanstvo. U Parizu je na svijet došlo i njihovo dvoje djece, Maxim i Kostja. Obitelj je živjela na rubu egzistencijskog minimuma, a preživjeli su samo zahvaljujući solidarnosti prije svega ruskih prijatelja, koji su također bili angažirani u socijalističkom pokretu. U godinama boravka u Parizu Clara se obrazovala za posao novinarke i prevoditeljice. Upoznala se s vođama međunarodnog pokreta radnika, proširila svoje horizonte i prilagodila se principima marksizma. Kada se Osipp teško razbolio, bilo je to za Claru najteže doba: uz brigu za djecu i egzistencijalno održanje obitelji Clara je njegovala svog gotovo nepokretnog supruga, koji je umro 1889. godine.

Na II Internacionali, održanoj u Parizu 1889. godine, u čijoj je organizaciji pomagala i Clara, održala je referat o pravima žena koji je pridonio tome da se žene još više angažiraju u socijaldemokratskom pokretu. Knjiga "Pitanje prava žena i radnica današnjice", koja se pojavila iste godine, postavila je osnove za socijalističku teoriju emancipacije žene. Ona je u toj knjizi zastupala tezu da su socijalizam i feminizam veoma usko povezani. Zetkinova je veoma oštro branila pravo žene na rad, čak i pred nekim svojim kolegama koji su smatrali da se rad žena mora ukinuti jer umanjuje plaće muškarcima. Dotadašnje teorije socijalista o pravima žena Zetkinova je proširila i zahtjevom da se žene moraju osloboditi nadmoći muškaraca.  

"Oni koji su se svojom čašću pred licem čovječanstva obavezali na oslobođenje, ne smiju dopustiti da cijela jedna polovica ljudskog roda zbog ekonomske i socijalne zavisti bude osuđena na ropstvo. Onaj tko želi dopustiti da kapitalisti tlače radnike, dopustit će i da muškarci tlače žene; a žena će ostati potlačena sve dok ekonomski ne bude neovisna. Jedan od nezaobilaznih uvjeta za ovo oslobođenje i nezavisnost je rad. Ako je cilj da žena postane slobodno ljudsko biće, onda ženama ne treba oduzimati rad, ni skraćivati njihovo radno vrijeme, a niti ograničavati područja u kojima žene mogu raditi, osim u nekim sasvim rijetkim slučajevima.”

Godine 1890. ukinuti su zakoni o zabrani socijalista. Zetkinova se vratila natrag u Njemačku, gdje je 1892. dobila ponudu na mjesto urednika socijaldemokratskog časopisa Jednakost, koji je vodila sljedećih 25 godina. Istodobno je počela uređivati i dodatak za žene u časopisu Leipziške narodne novine. Time je ona bila društveni centar i megafon rastućeg proleterskog pokreta žena. Zauzimala se za politiziranje radnica u smislu socijalizma.

Clara Zetkin borila se za ekonomsku neovisnost radnica i svih žena uopće. S tim u vezi bilo je i pravo na jednake plaće za isti posao, pravo na organiziranje u sindikate i interesne saveze, kao i pravo na ustanove za brigu o djeci. Ženama je trebalo biti dodijeljeno jednako političko pravo kao muškarcima. Kasnije se s jednakom žestinom zauzimala za osvajanje prava glasa, tako da je ovaj zahtjev preuzet u program Socijademokratske pratije. Međunarodni dan žena, koji je prvi put uveden 1911. godine, povezuje se sa Zetkinovom.

Istovremeno, Zetkinova se zauzimala za poboljšanje uloge i položaja žena u obitelji. Do tada je "život žene stajao pod znakom potiskivanja od obitelji”. S tim u vezi brak dviju osoba trebalo bi postaviti na temelje međusobnog dopunjavanja i potpomaganja. Oba roditelja bila su odgovorna za odgoj djece, a sam odgoj trebao bi biti oslobođen od stereotipne uloge spolova.

"Kako muškarac i žena pripadaju jedno s drugim pri stvaranju djeteta, tako jedno s drugim pripadaju i pri odgoju djeteta, jer odgoj je drugo stvaranje djeteta i u mnogo slučajeva i važniji dio stvaranja djeteta, a kasnije čovjeka. [...] S tim u vezi, htjela bih sasvim jasno naglasiti dužnost roditelja da svoje djevojčice i dječake ne odgajaju s predrasudama koje kažu da postoje poslovi koji su nedostojni muškarca, ali odgovaraju ženama. Djevojčice i dječaci trebaju obavljati sve poslove koje za njih donosi domaćinstvo s jednakom spretnošću i zadovoljstvom.”

Zetkinova je odobravala razvod braka, "slobodnu ljubav" i prekid trudnoće kao privatne i osobne odluke te se zauzimala protiv dvostrukog morala. Ona sama se 1900. godine udala za 18 godina mlađeg pjesnika i slikara Friedricha Zundela i živjela je zajedno s njim i svoja dva sina u Stuttgartu.

Kada je vodstvo Socijaldemokratske partije odobrilo rat, Zetkinova se javno izjasnila protiv toga i od samog početka se zalagala za reformistički kurs. Kada je napravila letke s pozivom na Konferenciju žena i zaustavljanje rata, uhapsili su je zbog veleizdaje zemlje. Ipak, zbog mnogobrojnih protesta puštena je iz pritvora.

Unutarstranačke rasprave o smjeru njemačkih socijaldemokrata, koje su započele pitanjem o ratu, završile su rascjepljenjem: grupa "radikalnih ljevičara" koja se okupila oko Karla Liebknechta i Rose Luxemburg osnovala je 1917. godine tzv. Nezavisnu socijademokratsku partiju (USPD), koja je kasnije postala KPD – Komunistička partija Njemačke. Toj grupi pripadala je i Clara Zetkin, koja je bila bliska prijeteljica Rose Luxemburg. Redakcija časopisa Jednakost joj je nakon pristupanja toj grupi oduzeta. U KPD-u je Zetkinova od 1919. do 1924. godine bila članica Centralnog komiteta, gdje je zastupala umjereno krilo stranke. Istodobno je počela organizirati KPD-ov pokret žena. Opet je uređivala ženski časopis koji je bio blizak stranici (Komunistkinja). 1921. godine na Drugoj međunarodnoj konferenciji žena izabrana je za voditeljicu zapadnoeuropskog međunarodnog sekretarijata Kominterne žena u Berlinu.


 

Ostale informacije: 
Izvodi iz govora Clare Zetkin

1920.-1933. bila je poslanica njemačkog KPD-a u njemačkoj Skupštini. U jednom od svojih govora još 1932. godine ona je upozoravala na opasnost od fašizma i zahtjevala sjedinjenje svih demokratskih snaga: "Ovaj trenutak zahtijeva zajedničku i jedinstvenu frontu svih radnika kako bi se pobijedio fašizam, kako bi na taj način zarobljeni i iskorišteni dobili moć i snagu njihovih organizacija i pravo na psihički život. Pred ovom obavezujućom historijskom potrebom moraju ustuknuti sva politički, sindikalno, religiozno razdvojena stajališta. Svi koji su ugroženi, svi koji pate, svi koji traže svoje oslobođenje pripadaju u jedinstvenu frontu za borbu protiv fašizma i njegovih pristaša u vladi!"

Njeno stalno mjesto boravka od 1924. bila je Moskva. Tamo je vodila sekretarijat žena III Internacionale. Kao protivnica Staljina trpjela je političku izolaciju, iako je bila predmet općeg divljenja. I u poodmaklo doba, skrhana od bolesti, do same smrti 1933. godine ostala je aktivna u politici. Pokopana je u Kremlmaueru.

[Autorica: Dorette Wesemann, Redakcija: Ragnar Müller]

[Početak stranice]

 


Teme
:   Ljudska Prava  I  Uzori  I  Demokracija  I  Partije  I  Europa  I  Globalizacija  I  Ujedinjeni narodi  I  Održivi razvoj

Metode:    Politička didaktika    I    Pedagogija mira    I    Metode

        

Ovu on-line ponudu iz područja političkog obrazovanja razvilo je i pripremilo društvo agora-wissen. To je stuttgartsko društvo za političko obrazovanje i promicanje znanja o novim medijima (GbR). Ako imate nekih pitanja ili sugestija, obratite nam se putem e-maila.