|
|
|
|
Patrijarhat Društveni uzorci Ako se upitamo o razvoju i nastanku nejednakog ponašanja prema muškarcima i ženama, u pravilu dobivamo odgovor povezan s duboko ukorijenjenim patrijarhatom u društvu. Još uvijek je sasvim očuvana ideja o tome da patrijarhat postoji u svim društvima na svijetu, ali u različitim formama. Znanstvenici su ipak, u posljednjih nekoliko desetljeća uspjeli dokazati drukčiji razvoj društvenih prilika. Mnogi dokazi ukazuju na to da su u najmlađem dobu, dakle oko 7000 godina prije naše ere, na području današnje Europe i male Azije živjele veoma razvijene kulture koje su njegovala poljoprivredu. U to doba žene su imale veoma važnu ulogu - ekonomski kao radnice, duhovno kao svećenice te je njihova društvena uloga bila veoma naglašena. Rodbinske veze su se oslanjale na matrijarhat, dakle kćerke su nasljeđivale svoje majke. Muškarci su imali jednako važne uloge kao trgovci i zanatlije i, kako se čini, u to doba nije bilo ratova. Važni centri te rane kulture bili su na Balkanu (npr. Lepenski Vir u Srbiji) te područje današnje Turske (npr. Catal Hüyük). Nastajanje patrijarhata Kada su znanstvenici otkrili neke naznake prema kojima su pretpostavljali da je riječ o matrijarhatu, dakle o društvu u kojem analogno patrijarhatu vladaju žene, postavili su teoriju da je razvoj od matrijarhata do patrijarhata tekao zakonski - od nižeg prema višem. Društveni razvoj i razvoj tadašnjih društvenih struktura naroda ipak je nešto kompliciraniji. Danas postoje mnogobrojna objašnjenja i teorije. Narodi koji su tada naseljavali područje Europe vjerojatno su se na "neprirodan" način razvijali u pravcu patrijarhata. Sve promjene se mogu dovesti u vezu s azijatskim plemenima konjanika, koji su zbog suše i naglog porasta broja stanovnika morali napustiti svoje područje. Do tog procesa seobe došlo je veoma rano (otprilike 3500 p.n.e.) Formiranje patrijarhata, marginaliziranje žena i oružani sukobi nalaze zajedničke korijene. Čak i nakon što su azijatska (indoeuropska) plemena osvajila Europe, neki su običaji preuzeti od domorodačkih plemena, i to do početka "klasične antike", kod Minora, Lidira, Likira i Etruskera. Do kraja 18. stoljeća zadržala su se neka prava matrijarhata, npr. pravo naslijeđa kod Baska u južnoj Francuskoj (do preuzimanja građanskih zakona u formi Code Napoléon) ili na otocima Egeja: "Na većini otoka najstarija kćerka
preuzima jedan dio kuće u naslijeđe, zajedno s namještajem i jednom
trećinom naslijeđa svoje majke, što je u većini slučajeva i
najveći dio obiteljskog posjeda; kada se mlađe kćerke nakon
toga odluče na udaju i napuštaju kuću, svakoj od njih pripada jednak
dio ostatka naslijeđa i obiteljske kuće. Ovakvo stanje prisutno je
na otocima Lesbos,
Lemnos, Scopelos, Naxos, Siphnos, Santorin i Kos, gdje sam ili sam boravio ili
dobio informacije iz prve ruke." Stalni ratovi i osvajanja doveli su do dominacije nekoliko po svom obilježju malo patrijarhalnih kultura. Te kulture su bile okosnica stvaranja europske civilizacije (Grčke i Rimskog carstva). Posljednji centar stare, veoma razvijene poljoprivredne kulture koju su vodile žene bio je na Kreti, koji je nestao u drugoj polovici drugog stoljeća prije naše ere zbog posljedica prirodnih katastrofa. [Autorica: Dorette Wesemann, Redakcija: Ragnar Müller]
|
|
|
