|
|
|
|
Primjer za nepatrijarhalni društveni sistem: Irokezi Patrijarhat je proizvod stoljećima dugog društvenog razvoja. Ipak, postojale su i postoje i druge društvene forme. Pretpostavka je, međutim, da nikada nije postojao matrijarhat u smislu nadmoći i vladavine žene nad muškarcem. Ipak, kod mnogih starih naroda žene kao utjelovljenja principa davanja života stoje u centru društvene pažnje. To istodobno ne dovodi do marginalizacije muškaraca, s obzirom na to da se dosta pozornosti poklanja izjednačavanju i balansiranju među različitim sferama djelovanja muškarca i žene. Irokezi - indijanski narod, koji je prije dolaska bijelaca živio na Hudson-Bayu, trebali bi predstavljati primjer nepatrijarhalnog društva. Njihov način života inspirirao je francuskog filozofa Rusoa pri nastanku njegove teorije "plemenitih divljaka".
Majka klana birala se na skupštini klana. Sinovi i kćeri cijeli svoj život ostajali bi u kući majke. Nakon vjenčanja mladić bi s vremena na vrijeme posjećivo svoju suprugu u kući drugog klana. Brakovi su se mogli veoma lako razvoditi. Žene nisu bile obavezne ni po kakvim običajima čuvati nevinost, budući da su se sva djece promatrala kao djeca klana ili djeca majke klana. Biološko očinstvo bilo je manje bitno od sociološkog očinstva, koje je uglavnom preuzimao brat ili neki drugi rođak majke klana. I njiva je pripadala ženama koje su zajednički radile na njoj. Muškarci su se brinuli o opskrbi klana produktima koje bi donijeli iz lova, ribolova ili nakon trgovine. Politika klana određivana je na odvojenim zasjedanjima skupština muškaraca i žena. Na kraju se tražio konsenzus među interesima obje grupe. U skupštini žena jači glas su imale žene koje su rodile više djece. U Plemenskom vijeću, pa čak i u Vijeću lige, što je najveći gremij pet ujedinjenih plemena Irokeza, muškarci i žene bili su jednako zastupljeni. Ratovi su bili stvar muškaraca, ali bitno je napomenuti da do dolaska Europljana u Ameriku kod Irokeza nije postojalo organizirano vođenje ratova. Uhvaćeni ratnici nekog drugog klana nisu ubijani, nego se najprije ispitivalo bi li oni mogli zauzeti mjesto izgubljenog člana dotičkog klana. To ispitivanje bila je stvar žena. Nije postojalo seksualno nasilje, niti nad zarobljenicima a ni unutar kuće klana. Nakon pobjede bijelih Amerikanaca Irokezi su stjerani u veoma male rezervate, prije svega u Kanadu, gdje su izgubili svoje navike i običaje. Godine 1847. svi Irokezi su prisiljeni na rad u poljima (i muškarci), a za ekonomsku jezgru obitelji postavljena je obitelj s muškarcem na čelu; 1869. u Kanadi je donesen zakon prema kojem se nasljedstvo i plemena prenosi s oca na sina, dakle na parijarhalni način. [Autorica: Dorette Wesemann, Redakcija: Ragnar Müller]
|
|
|
