|
|
|
|
Povijest pokreta žena Počeci - Deklaracija o pravima žena Poziv za jednaka prava žena i muškaraca postao je javan i glasan tek u građanskom društvu krajem 18. stoljeća. Za to postoje mnogobrojni uzroci. Najprije je Deklaracija o općim ljudskim pravima po principima prirodnog prava u Francuskoj i Sjedinjenim Državama dovela do toga da se postavio zahtjev i o jednakim pravima muškaraca i žena. Razvojem kapitalističkog produkcijskog rada mjesto zaposlenja i mjesto stanovanja sve su više bili odvojeni. To je dovelo do nove definicije podjele rada među spolovima. Žena se definirala primarno kao supruga i majka, čiji je rad u obitelji omogućavao i osiguravao uspjeh muškarca izvan kuće. "Obitelj" se promatrala kao područje socijalne komunikacije i reprodukcije izvan sfere plaćene djelatnosti, koje se zadržavalo samo za supružnika i djecu. Žene su bile "rasterećene" rada u plaćenoj djelatnosti, a zauzvrat tome žena je trebala u obitelji stvoriti privatno i intimno utočište, koje je harmonično dopunjavalo vanjski poslovni svijet konkurencije za novac i moć. Građansko društvo nije ženama dopuštalo da budu direktne konkurentice u proizvodnom procesu. One su jednostavno isključivane iz procesa donošenja mnogih ekonomskih, političkih, pa čak i privatnih odluka. Imale su ograničene mogućnosti obrazovanja, nisu raspolagale svojom imovinom, nisu mogle potpisivati ugovore ili se zaposliti bez suglasnosti supruga. U socijalnom pravu pri razvodu i dobivanju starateljstva nad djecom bile su izuzetno oštećene. Zakonom je istodobno bila stvorena osnova da se radnicama isplaćuju najniže plaće te da se njihov rad iskorištava. Takva situacija predstavljala je plodno tlo za prve javne zahtjeve za jednaka prava i mogućnosti žena i muškaraca. Francuska: "Povelja o pravima žene i građanke" Žene su imale veoma važnu ulogu u društvenim procesima promjena koje je Francuska doživjela u 18. stoljeću. Ustanke koji su u Francuskoj izbijali za vrijeme kriza u kojima je nedostajalo hrane uvijek su vodile žene. Žene su za sebe napravile društvene niše iz kojih su utjecale na kulturni, socijalni, politički i ekonomski život. U Parizu se pročulo za udruženja trgovkinja i pralja zbog njihovih jasnih i glasnih zahtjeva. Mnoge žene borile su se rame uz rame sa svojim muževima na barikadama za vrijeme Francuske revolucije. Ipak, nada u jednak pravni položaj s muškarcima nije se ispunila. Žene su ostale isključene iz proklamiranih građanskih prava.
Povelju je poslala Nacionalnoj skupštini na ratificiranje. Deklaracija je u cijeloj Francuskoj, a i u inozemstvu, vrlo brzo dostigla veliki ugled. Kao dodatak na nju objavljen je "Društveni ugovor između žene i muškarca" (analogno Rusoovu "Contrat Social"). De Gouges je željela dosadašnji brak dopuniti Ugovorom baziranim na jednakopravnosti. Prema njoj žena, na temelju materinstva koje joj je priroda omogućila, ima posebno značenje. Iz te je činjenice izvela posebna prava za ženu kao majku. S tom revolucionarnom idejom ona je izazvala otpor Rusoa i njegovih pristaša te otpor vodećih glava revolucije. Taj otpor našao je uporište u biološkoj ulozi žene i njenom isključivanju iz političkog života. U doba strahovlade, Olympe de Gouges je osuđena 1793. godine. Što se više konsolidiralo građansko društvo, to se više prava opet oduzimalo ženama. Žene su se rasule u različite interesne grupe i organizacije te nisu više nastupale zajedno i zajednički se borile za ostvarivanje svojih prava. Tako su se najprije razbile nade u jednakopravnost. "Povelja o pravima žene i građanke" dugo je skupljala prašinu u arhivu i nije se pojavljivala na službenim listama publikacija tog vremena. Tek je u novom naletu pokreta žena ta povelja otkrivena i tako je u svoj svojoj vrijednosti postala svjedokom povijesti. SAD: "Declaration of Sentiment" Godine 1848. u Seneca Fallsu u državi New York Elizabeth Cady Stanton i Lucretia Mott sazvale su zasjedanje na kojem je diskriminacija žene prvi put stajala na dnevnom redu. Većina žena koja se sakupila na ovom zasjedanju već se ranije angažirala u pokretu za prava crnaca. Pokret protiv ropstva ženama je samo probudio svijest o tome da su i one same kao socijalna grupa diskriminirane. Žene u pokretu za prava žena među ostalim su zahtijevale:
"Declaration of Sentiment" donesena
je i slično kao "Povelja o pravima žene i građanke" De Gougesove,
uvezana s
Poveljom o nezavisnosti iz 1776.
godine. Ta objava principa upućena je protiv dominacije muškaraca
u svim sferama života. Premisa teksta Deklaracije je da su svi ljudi, i muškarci
i žene, rođeni s istim pravima na život, slobodu, stremljenje prema sreći
i da je legitimni zadatak države osigurati im ostvarivanje ovih prava. Svi
zakoni koji na bilo koji način žene stavljaju u podređen položaj
proglašeni su nelegitimnima. Zaključeno je dvanaest rezolucija koje unapređuju
jednakopravnost žena i muškaraca u privatnom, religioznom, ekonomskom i političkom
kontekstu. Iako su se deklaracija i stavovi njenih autorica nešto promijenili, oni ipak predstavljaju početak pokreta žena u SAD-u, koji je s djelovanjem počeo prije nego europski pokret žena, te je tako predstavljao uzor Europljankama. [Autorica: Dorette Wesemann, Redakcija: Ragnar Müller]
|
|
|
