|
| |
"Novi" pokret žena
(od 1969.):
"Ženi polovica svijeta - muškarcu polovica kuće"
Kraj 60-ih godina bilo je doba pokreta
studenata i pokreta za mir. Studenti su pravili letke i nacrte rezolucija,
diskutirali i demonstrirali protiv "učahurenja koje traje 1000
godina" na sveučilištima, protiv malograđanstva i za samoodređenje.
Studentice iz istih organizacija i istog pokreta davale su svoj doprinos i
jednom drugom pokretu, i to na taj način što su kuhale za svoje kolege,
otkucavale spise i manuskripte te čuvale djecu. Kad su studentice ovu
nejednakost stavile na dnevni red, bile su jednostavno zbrisane od svojih
kolega - muških studenata. Njihovi zahtjevi bili su apolitični,
nejednakost među spolovima bila je "manje bitna" tema, koja
će se riješiti sama od sebe čim se riješi situacija s tadašnjom
podjelom na klase. Došlo je do rascjepa. Studentice su se počele autonomno
organizirati u tzv. Vijeća žena. Nakon što su ih muškarci isključili,
htjele su se intenzivno baviti položajem i ulogom žene.
Primjer Njemačke: Kao trenutak rođenja
novog pokreta žena u Njemačkoj slovi Prva savezna konferencija žena u
Frankfurtu na Majni, na kojoj se okupilo 450 žena iz 40 različitih organizacija. U pozdravnom govoru rečeno je: "Privilegirani još niti
jedanput u povijesti nisu dobrovoljno odustali od svojih prava. Zbog toga mi
zahtijevamo da žene postanu odlučujući faktor u događanjima. Žene
se moraju same organizirati, spoznati svoje stoljećima stare probleme i naučiti
zastupati vlastite interese."
Žene su bile organizirane u manje grupe i
odbijale su članstvo u većim savezima i strankama, s obzirom na to da nisu željele
napraviti čvrste strukture moći. Feministkinje su u svojim zahtijevima,
idejama i načinu rada bile heterogene i radile su u svim područjima društva
(socijalnom, kulturnom, političkom, znanstvenom, medicinskom itd.). Iako
je jezgra pokreta žena ostala neovisna, kasnije su mnoge feministkinje unutar
stranaka i državnih institucija promovirale ideju i brinule se o provedbi interesa i unapređenja žena. Primjeri nekoliko
promjena uvjetovanih radom pokreta žene:
Svakodnevnica:
Žene iz studentskog pokreta najprije su živjele u zajednici s muškim
kolegama. Tijekom razvoja pokreta žena one su sve više iorganizirale
svoje vlastite zajednice u kojima su živjele žene. Bile su site kaotičnih
kuhinja, praznih frižidera i željele promjenu. Na ovaj način su pokušale
isprobati nove forme "ženskog" življenja u zajednici. Žene su željele
živjeti, učiti, putovati i diskutirati zajedno s drugim ženama.
[Simone de Beauvoir] |
A nisu samo
studentice tražile nove načine života u zajednici. I kod drugih
skupina žena porasla je potreba da zajedno tematiziraju svoj položaj u
društvu, obitelji i poslovnom životu. Nastale su mnogobrojne grupe
vlastitog iskustva u kojima se po prvi put pričalo o osobnim
problemima te strategiji političke borbe, ali i o strategiji borbe
koja se događala u obitelji. Spoznaja da su
privatni i osobni problemi samo prividno jedini zajednički, tj. da nalikuju na
probleme i drugih žena, pružila je osnovu za stvaranje solidarnosti u
grupi i solidarnosti svih žena te za preispitivanje društvenih uvjeta situacije žena. Rečenica "Privatno je
ujedno i političko" postala je misao vodilja pokreta
žena.
Važna točka njihova rada bila je
lektira. Simone de Beauvoirs "Drugi spol", Betty
Friedans "Ludilo žene", Kate Millets "Spol i moć", Alice Schwarzers "Mala
razlika i njene velike posljedice", kao i istraživanja života žena
i matrijarhata, bila je lektira koju su čitale mnoge žene, što je
dovelo do toga da se dotadašnji odnos među spolovima stavi pod
veliki znak pitanja. |
Odgoj djece:
U "feministkinje prvog sata" ubrajale su se mnogobrojne majke. One su
osnivale "boravišta za djecu" gdje se vodila briga o djeci i
temeljito su diskutirale o odgoju djece, o specifičnom propisivanju uloge
muškarca i žene u djetinjstvu i o metodama odgoja bez represije - tzv.
antiautoritativni odgoj je rođen. Boravišta za djecu i
slobodne škole razvili su se paralelno s pokretom žena i bili povezene s
diskusijama o ulozi majke. Na pitanje djece nadovezala se kasnije diskusija
unutar pokreta žena.
| Pravo
na samoodređenje: U središtu
javnih akcija stajalo je pitanje samoodređenja i prava na samoodređenje
žene i njenog tijela. Borba za legalizaciju pobačaja počela je
u mnogim zemljama i pratile su je žene iz svih slojeva društva. Sve je
počelo u Francuskoj s javnim apelom 344 žene za legaliziranje
prekida trudnoće. Tu akciju je u Njemačkoj ponovila jedna veoma
važna protagonistica pokreta žena, Alice
Schwarzer, koja je u Francuskoj radila kao korespodentica. Javni apel u
Njemačkoj su potpisale 374 žene u dobi od 21 do 77 godina,
što je bilo objavljeno u novinskom magazinu Stern i koristilo
kao veoma kontroverzan materijal za kasnije diskusije.
Sljedeća bitna tema bilo je
seksualno nasilje. Silovanje, seksualno zlostavljanje žene, ali i
zlostavljanje u obitelji, što je do tada spadalo u "privatnu
sferu" i bilo tabu tema u društvu, stavljeno je na svjetlo dana u
svoj svojoj mjeri. U Nizozemskoj, Engleskoj i Italiji održavale su se
velike javne akcije pod motom "Opet ćemo osvojiti noć".
Nastale su kuće za smještaj odbjeglih žena, uvedeni su SOStelefoni
i organizirane grupe za samopomoć. Žene su protestirale protiv i
procesuirale pornografiju i činjenicu da se žena u medijima
predstavlja kao niže biće. |
|
Apel "Izvršila
sam prekid trudnoće"
(6. lipnja 1971. godine u Sternu)
Godišnje u Saveznoj Republici Njemačkoj
oko 1 milijun žena izvrši prekid trudnoće. Stotine ih
umire, deseci tisuća žena ostaju bolesne ili sterilne zato
što te zahvate provode laici. Ako to izvrši liječnik, prekid trudnoće je sasvim
jednostavan zahvat. Žene
koje imaju dovoljno novaca bez ikakve opasnosti prekidaju
trudnoću u zemlji i inozemstvu. Žene koje nemaju dovoljno
novaca Paragrafom 218 prisiljene su da prekide trudnoće vrše
na kuhinjskim stolovima i da se stave u ruke laika. Paragraf 218 ih
proglašava zločincima i prijeti im zatvorom u trajanju od
oko 5 godina. Unatoč tome, milijuni žena se pod lošim
uvjetima odlučuju na prekid trudnoće. Ja pripadam u takve žene.
- Ja sam izvršila prekid trudnoće. Ja sam protiv pragrafa
218 i za djecu koja su željena. Mi, žene, od zakonodavaca ne želimo
milostinju i reformu na rate. Zahtijevamo bezuvjetno ukidanje
paragrafa 218! Zahtijevamo opće seksualno prosvjetljenje i za sve slobodan pristup
kontracepcijskim sredstvima.
Zahtijevamo
pravo na prekid trudnoće čije će troškove snositi
zdravstveno osiguranje.
|
|
Protest žena bio je usmjeren i protiv
već formiranog zdravstvenog sustava. U autonomnim centrima za zaštitu zdravlja žena
propagirani su samopregledi i prekidanje monopola liječničke dijagnostike i
terapije. Društvo je imenovano uzrokom tzv. ženskih bolesti. Osnovani su tribunali protiv po zdravlje štetnih metoda i sredstava
farmaceutske industrije i protiv liječnika koji su bili neprijateljski raspoloženi
prema ženama. Žene su bojkotirale izbore za miss i demonstrirale protiv
diktiranja ideala ljepote.
Umjetnost i kultura:
Diljem svijeta nastajali su projekti žena i projekti za žene; centri žena,
izdavačke i novinske kuće, knjižare, radionice, savezi, kazališne grupe, kafići i kuće za odmor. Projekti žena i organizacije žena su
se povezivali. Žene nisu bile zajedno samo iz političkih razloga, nego su zajedno provodile i svoje slobodno vrijeme i zabavljale se.
Seksualna želja i ljubav:
Pokret studentica kao jedno od svojih prvih pitanja postavio je pitanje
seksualnog morala te organizirao proteste na tu temu. Malograđanski odgoj
koji je isključivao seksualno prosvjetljenje promatran je kao jedan od
uzroka formiranja "autoritativnih karaktera". Zbog toga seksualni
moral u spoju sa slabostima čovjeka vodi do formiranja autoritativnih
karaktera i fašizma. Seksualna sloboda slavljena je kao sredstvo emancipacije,
ovisnost i tlačenje žena sa strane muškaraca trebali su biti prekinuti.
Pojavljivanje pilula za kontracepciju u ovo doba najprije je ženu oslobodilo
straha od neželjene trudnoće i veoma je slavljeno. Ipak, stari tabui su i
dalje postojali i trebalo ih je
prekinuti.
Ono što je još više izazivalo bijes kod žena, uz realnost činjenica
protiv kojih se borio pokret studentica, bilo je seksualno prilagođavanje
željama muškarca i raspolaganje muškarca ženom u seksu. One su se
zauzimale za "oslobađanje ženske seksualnosti". Tadašnji
rezultati istraživanja pobili su psihoanalitičku tezu vaginalnog orgazma
(koji se kao mogao ostvariti samo penetracijom) te uništili tezu da žene muškarcima
zavide na penisu. Istodobno se razgovaralo o realitetu živuće
seksualnosti i prisili na nepostojanje fantazija. Penis kao jedini organ za
ispunjavanje ženske seksualne želje stajao je na raspolaganju, ali se
razgovaralo o novim putevima zadovoljenja žene i njih se isprobavalo. Tako
su neke žene u ovom razdoblju otkrile svoju ljubav i sklonost prema ženama te su
lezbijske grupe prvi put ugledale svjetlo dana.
Posao:
Ekonomska situacija žene, posebno neplaćeni rad u kući iz čiste
"ljubavi" prema obitelji te isti rad i posao manje plaćen nego
kad ga obavlja muškarac, jedna je od važnih točaka rada feminističkih grupa. Bilo je njegovano
različito plaćanje u tipično muškim ili tipično ženskim
zanimanjima. Godine 1978. u Njemačkoj je prvi put jedna radnica tužila
tvrtku u kojoj je bila zaposlena, navodeći da ona za isti posao koji
obavljaju njene kolege dobiva manju plaću. Ta tužba bila je uspješna, a
nakon nje su uslijedile stotine takvih. Što se tiče
teme rada u kući, unutar međunarodnog pokreta žena iskristalizirale su
se dvije struje:
"Unitaristkinje" su polazile od
principijelne jednakosti muškarca i žene. Prema principu jednakosti i muškarci
i žene moraju imati iste uvjete, što znači da žene moraju imati
jednake šanse kao muškarci u poslovnom svijetu, a polovicu domaćinstva
mora voditi muškarac. Pri odgoju djece, muškarac i država se moraju uzeti u
obzir jednako kao i žena. Unitaristkinje se bore protiv "mita majke".
Jako su zastupljene u Njemačkoj. Slabost ovog stava je u tome da se majčinstvo zapostavlja i odbija radi
dobivanja istih poslovnih mogućnosti kakve ima muškarac. Osim toga,
ovakvim stavom žena se prilagođava razmišljanjima i principima muškaraca.
"Diferencijalistice" polaze od
principa različitosti između muškarca i žene. One su 70-ih godina
zdušno zahtijevale plaćanje rada u domaćinstvu. One odobravaju majčinstvo
i u vezi majka-dijete prepoznaju društveno kritički potencijal. Trudnoća,
rađanje i odgajanje djece stavljaju se kao suprotan pol plaćenoj
djelatnosti, "logika majke" objašnjava se kao ženska moć, koja
se mora unapređivati i sačuvati. Glavno uporište diferencijalističkog
stava može se pronaći u Italiji. Kao slabost ovog stava navodi se
mistificiranje tradicionalne podjele uloga. Plaćanje rada u domaćinstvu
ženu bi još samo više vezalo za kuću i obitelj. Odgovornost oca i društva
u odgoju djece i vrijednost tih institucija za razvoj zdrave ličnosti
djeteta zagovornice diferencijalizma nisu istraživale.
Znanost:
Polazeći od feminističke kritike znanosti, sve se više pažnje
poklanjalo istraživanju žena i sve je više znanstvenih radova i publikacija
na temu "žena". Žene su istraživale povijest i došle do spoznaje o izuzetnim
dostignućima žena te su tu polovicu povijesti koja je bila nepoznata
stavile na raspolaganje javnosti. Pod znak pitanja nije se stavljao samo sadržaj
istraživanja, nego i njegov način i forma te su se uvodili
novi načini i forme istraživanja novih sadržaja. Prije svega u Americi su
izdvojeni budžeti i osoblje za tzv. Women’s Studies. Danas su
"Gender Studies" neodvojiv dio istraživanja, iako revolucionarizacija
cjelokupnog istraživačkog rada nije uspjela.
Rezultati:
 | Obiteljsko i bračno
pravo pretrpjelo je reforme u
mnogim zemljama. Diskriminacija i nejednakost koje su potjecale iz građanske
i djelimično kršćanske tradicije su ukinute i prilagođene
realitetu. To se, na primjer, u Njemačkoj ticalo odabira prezimena pri
stupanju u brak (obiteljsko prezime može biti muškarčevo ili ženino),
bračnog prava (i muškarac i žena mogu jednakopravno imati zaposlenje,
slika o "braku s domaćicom" je ukinuta), brakorazvodnog prava
(princip krivnje je ukinut, uvedena je skrb za ženu), prava na starateljstvo
(dobrobit djeteta je u prvom planu). |
| "Razrješenje
rokova" pri prekidu trudnoće (dopušten prekid
trudnoće do dvanaestog tjedna) uveden je u većini zemalja, pa tako
i u SAD-u, Francuskoj i Italiji. Tako je, gdje je postojalo razrješenje rokova
i na samim počecima pokreta žena, branjeno s uspjehom od
konzervativnih snaga koje su se zauzimale za njegovo ukidanje (npr.
Engleska). Njemačka je iznimka. U Njemačkoj se razrješenje
rokova dva puta označilo kao protivno Ustavu ("zaštita života"
koja je propisana Ustavom), i to 1975. i 1995. godine. Danas u Njemačkoj
vrijedi faktor indikacije, što znači da je prekid trudnoće do 12.
tjedna dopušten samo u određenim slučajevima, trudnica je obavezna
posjetiti savjetovanje prije prekida trudnoće. |
| "Kvotiranje"
kao dugoročno sredstvo kako bi se ženama osigurao pristup funkcijama
na vlasti. |
| Zakoni o zaštiti
trudnica na radu (osiguranje radnog mjesta). |
Pokret žena je u svim sferama društva imao
uspjeh koji se teško može previdjeti - kako na institucionalnoj tako i
u privatnoj sferi, u suživotu različitih spolova. Mnogi od zahtjeva,
ipak, nisu prihvaćeni i nisu uspjeli promijeniti ništa u društvenim strukturama. Tim zahtjevima danas se posvećuje pokret žena ostvarujući
ih korak po korak (npr. razlozi za traženje i dobivanje azila za žene,
registrirane zajednice homoseksualnih parova, kažnjavanje silovanja u braku
itd.). Čak i nakon gušenja javnih akcija i jakih kontrapokreta žene
su osvojile osjećaj samopoštovanja koji se više ne može
zanemariti.
[Autorica: Dorette Wesemann, Redakcija: Ragnar
Müller]
[Početak
stranice]
|
