|
|
|
|
Tradicionalno preferiranje muške djece Tradicionalno preferiranje muške djece posebno je rašireno u Kini, Sjevernoj Koreji, Indiji i Pakistanu. Ženskoj dojenčadi, djevojčicama i ženama uskraćuje se hrana i liječnička skrb. Napretkom tehnike moguće je veoma rano odrediti spol fetusa u tijelu majke. Ako je riječ o ženskom fetusu, provode se pobačaji ili se djevojčice nakon rođenja ubijaju ili napuštaju. Prema demografskim proračunima diljem svijeta "nedostaje" 90 milijuna žena, iako žene statistički gledano pri istim uvjetima hranjenja i liječničke skrbi dostižu veću starosnu dob od muškaraca. U Južnoj Aziji, Kini, na Srednjem i Bliskom istoku smrtnost djevojčica je dvostruko veća od smrtnosti njihovih muških vršnjaka. U prosjeku na 100 rođene djece muškog spola dolazi 93 ili 96 ženskih beba. U 21 zemlji svijeta na 100 rođene muške djece dolazi manje od 95 rođenih djevojčica, i to prije svega u Aziji i Pacifičkoj oblasti, dok je u drugim zemljama Europe, Amerike i bivšeg Sovjetskog Saveze prisutna blaga brojčana nadmoć žena. Selektivnim pobačajima u Kini na 100 muških beba dolazi 88 ženskih beba. Pozadina: Tradicionalno preferiranje sinova duboko je ukorijenjeno u strukture društva. U Kini i Indiji sinovi donose veći socijalni prestiž. Samo muškarci mogu provoditi tradicionalne kultove. Budući da se djevojčice udajom postaju dio drugih obitelji, samo sinovi predstavljaju osiguranje egzistencije roditelja u njihovoj starosti. U društvima gdje je uobičajeno da djevojke pri udaji sa sobom nose miraz, odnosno gdje su roditelji mladenke obavezni platiti miraz, preferiranje muške djece je mnogo izraženije nego u društvima gdje je mladić dužan "kupiti" mladenku od njenih roditelja ili u društvima gdje je udaja moguća bez miraza ili "kupovine" mladenke. Ubijanje novorođene ženske djece kao rješavanje problema miraza sve se više prihvaća u siromašnim dijelovima Indije. U Kini je korijen problema u tome da država želi nasilno i po svaku cijenu nametnuti ideal "obitelji s jednim djetetom". To jedno dijete, onda, po želji roditelja treba biti dječak. U regijama u kojima žene imaju nešto više ekonomske moći, jer rade ili pomažu u poljoprivredi te tako i igraju ulogu u ostvarivanju prava na mirovinu ili pridonose kućnom budžetu, preferiranje muške djece nije izraženo ili barem nije jako izraženo. Što se poduzima protiv tradicionalnog prefereiranja muške djece? U Kini i Indiji zabranjeno je prenatalno određivanje spola djeteta i selektivni pobačaji. Nažalost, sami zakoni ne mogu stati na kraj ovakvoj praksi. [Autorica: Dorette Wesemann, Redakcija: Ragnar Müller] |
|
|