Već krajem 19. stoljeća problem trgovine ženama i djevojčicama u cilju prostitucije postao je javan. Prema izvještajima UN-a danas su trgovinom ženama posebno pogođene žene i djevojčice iz južne i jugoistočne Azije (Burma, Kina, Kambodža, Laos, Nepal, Tajvan, Tajlan, Vijatnam), iz istočne Evrope (Baltik, Ukrajina) te iz Južne Amerike (Brazil). Stvarna mjera trgovine ženama teško se može odrediti. Prema podacima lokalnih NGO, samo u Tajlandu više od dva milijuna žena rade kao prostitutke. 

Ženama se obećava dobro plaćen posao u nekoj drugoj zemlji. Nakon prelaska granice oduzima im se pasoš i bivaju prisiljene na rad u bordelima. Prisiljene su raditi pod uvjetima identičnima onima iz robovlasničkog vremena, a i plaćene su veoma malo, jer su se zadužile kod trgovaca koji su pruzeli troškove puta i dolaska u dugu zemlju. Socijalna izopćenost, nasilje i boravak u stranoj zemlji dodatno povećavaju ovisnost žrtve. Tradicionalno preferiranje muške djece, težak financijski položaj ili jednostavno lakovjernost roditelja vodi do toga da se u nekim zemljama (Kambodža, Tajland) žensku djecu prodaje. Međutim, nisu rijetki ni slučajevi nasilnog odvođenja žena ili djevojčica od njihovih roditelja. 

Tržište trgovine ženama je u stalnom porastu i već se može mjeriti s tržištem droge i oružja. Razvoj tog tržišta uvjetovan je fantazijama o moći zapadnjačkih muškaraca koji daju velike sume novca kako bi seksualno ili jednostavno posjedovali djevojčice ili žene, no to se često događa i u državama iz kojih te djevojke dolaze. Nizak društveni status žena, diskriminiranje silovanih, razvedenih ili udovica pridonose tome jednako kao i njihova životna situacija (nemogućnost pronalska posla ili nastavka obrazovanja, siromaštvo), koja se u posljednjim godinama zahvaljujući pogoršanju socioekonomskih odnosa analogno pogoršala, razvoju i održanju ovog posla koji je nedostojan čovjeka. 

Što se čini kako bi se spriječila trgovina ženama? Od 1904. postoji međunarodni sporazumi za suzbijanje trgovine ženama, pa među ostalim i Međunarodni sporazum za suzbijanje trgovine djevojčicama i njihovu zaštitu od 18. svibnja 1904. (koji je izmijenjen i dopunjen 1949. godine). Međunarodni sporazum o suzbijanju trgovine djevojčicama od 4. svibnja 1910. godine obavezuje države potpisnice (do 1989. godine ovaj sporazum potpisala je 71 država) na kažnjavanje djela kao što su prisilna prostitucija te navođenje maloljetnica na prostituciju. Osim toga, postoji i sporazum o suzbijanju prostitucije kojom se bave punoljetne žene, prisilno ili samovoljno, iz 1933. godine (promijenjen 1949.).   

Lokalni zakoni za suzbijanje prostitucije uglavnom se odnose dosta kritički prema žrtvama; njih državne vlasti proganjaju kao ilegalne imigrantice ili prostitutke, dok svodnici nakon uplate kaucije i korupcije opet dolaze na staro mjesto započinjući s novim djevojkama. U mnogim zemljama EU žena se može obratiti sudu tek kada posjeduje dozvolu boravka u dotičnoj zemlji. Čak i kada bi bila spremna svjedočiti u sudskom procesu koji bi trebao raskrinkati lance trgovine ženama, nakon svjedočenja joj prijeti progon u matičnu zemlju. Procesi protiv svodnika uglavnom bivaju obustavljeni zbog nedostatka ili manjka dokaza.  

[Autorica: Dorette Wesemann, Redakcija: Ragnar Müller]

[Početak stranice]

Teme:   Ljudska Prava  I  Uzori  I  Demokracija  I  Partije  I  Europa  I  Globalizacija  I  Ujedinjeni narodi  I  Održivi razvoj

Metode:    Politička didaktika    I    Pedagogija mira    I    Metode

        

Ovu on-line ponudu iz područja političkog obrazovanja razvilo je i pripremilo društvo agora-wissen. To je stuttgartsko društvo za političko obrazovanje i promicanje znanja o novim medijima (GbR). Ako imate nekih pitanja ili sugestija, obratite nam se putem e-maila.