Djeca posebno trebaju zaštitu. U ophođenju s njima - tako se kaže - pokazujemo svoje pravo lice. To vrijedi za odrasle, ali isto i za društva i države. Nema razdoblja u kojemu djeca nisu bila zlostavljana i iskorištavana, a to je oblik posebno teške povrede ljudskih prava.

Zbog toga su Ujedinjeni narodi od samog početka preuzeli taj problem. Godinu dana nakon osnivanja organizacije, Generalna skupština Ujedinjenih naroda, 11. prosinca 1946. osnovala  je organizaciju za pomoć djeci - UNICEF. 

Zbog masovnog umanjivanja vrijednosti životnih šansi i povreda prava djeteta prvi korak bilo je usvajanje "Povelje o pravima djeteta", 20. studenoga 1959. Otada je 20. studenoga proglašen Danom prava djeteta. U preambuli te povelje stoji  rečenica koja ukazuje na njen smjer: "Čovječanstvo duguje djeci najbolje što ima." Na stranicama dokumenata uz proširenu temu "Prava djeteta" naći ćete kao Dokument 1 načela "Povelje o pravima djeteta" iz 1959. 

Dvadeset godina kasnije, 1979. - u "godini djeteta"- predloženo je da se ta povelja, koja je kao preporuka imala manji značaj, proširi tako da bude međunarodno pravno obvezujuća.  Deset godina kasnije - nakon napornih pregovora - Generalna skupština Ujedinjenih naroda usvojila je "Konvenciju o pravima djeteta"  sa 54 člana. Konvenciju, koju je dosad potpisalo više od 180 zemalja, naći ćete na stranicama dokumenata, i potpunu i skraćenu verziju (i na engleskom jeziku).

[Početak stranice]

 Uz dokumente naći ćete i sljedeće materijale:

[Početak stranice]

Još dva središnja pitanja koja se moraju spomenuti:

Što propisuje "Konvencija o pravima djeteta" Ujedinjenih naroda

Potpuni tekst Konvencije stoji na raspolaganju na više jezika na stranicama dokumenata, a grafički pregled na dijagramu "Djeca imaju prava". 

Pregled prava može se sažeti u deset točaka: 

1. Sva djeca i mladi imaju ista prava. Ni jedno dijete ne smije biti oštećeno zbog svog spola, boje kože, jezika ili religije. 

2. Djeca i mladi imaju pravo na najveću moguću mjeru zaštite zdravlja kao i zdravstvene preventive i medicinske brige. 

3. Djeca i mladi imaju pravo na besplatno osnovno obrazovanje. Osim toga, mora im se osigurati i posjet školama koje bi ih mogle dalje obrazovati. 

4. Djeca i mladi imaju pravo na odmor, slobodno vrijeme, igru i sudjelovanje u kulturnim i umjetničkim aktivnostima.  

5. Djeca i mladi imaju pravo na informiranje, kao i na to da svoje mišljenje slobodno kažu i  budu saslušani. 

6. Djeca i mladi imaju pravo na dobar odgoj. Njihovi roditelji ili odgajatelji ne smiju primjenjivati silu. Zloupotreba i zlostavljanje djece su zabranjeni. 

7. Djeca i mladi imaju pravo u ratu i bijegu  dobiti posebnu pomoć i zaštitu. 

8. Djeca i mladi imaju pravo na zaštitu od rada kojim bi bili iskorišteni i na zaštitu od seksualnog zlostavljanja. 

9. Djeca i mladi imaju pravo na život sa svojim roditeljima i na kontakt s oba roditelja ako oni žive razdvojeno. 

10. Djeca i mladi invalidi imaju pravo na posebnu podršku i unapređenje, kao i na aktivno sudjelovanje u društvenom životu. 

[Tekst preuzet iz: Terre des hommes,"Prava djeteta, sudjeluj i ti!"]

[Početak stranice]

Zašto su potrebna posebna prava djeteta?

Često se postavlja pitanje zašto su - dodatno uz ljudska prava - potrebni ugovori o specijalnim pravima za djecu, kad se na prava majke i djeteta na posebnu pomoć i podršku izričito ukazuje već u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima iz 1948. Tamo se, primjerice, u članu 25, stavu 2, kaže: Sva djeca, rođena u braku ili izvan njega, uživaju jednaku socijalnu zaštitu. Ili uopće: Djeca su ljudi, tako da ljudska prava vrijede i za djecu. 

Iskustvo, na žalost, pokazuje da su upravo djeca, iako nedužna, izložena teškim situacijama i sudbinama. Sljedeći primjeri dovoljno pokazuju katastrofalnu situaciju djece: 

[Izvor: H.-M. Große-Oetringhaus (1999.), Djeca u ratu — Djeca protiv rata, Mülheim an der Ruhr]

[Početak stranice]