tdh 2
na gore ProAsyl tdh 1 tdh 2 Izvjestaji Citati

 


 

Ljudska prava

Prava djeteta

Isječci iz izvještaja "Jedno desetljeće za djecu"  Terre des Hommes (1999)

Njemačka organizacija za pomoć djeci Terre des Hommes osnovana je 1967., za vrijeme rata u Vijatnamu. Organizirala je spasilačke letove iz Vijetnama da bi se djeca, ozlijeđena u ratu, liječila u njemačkim bolnicama, te pronalazila i posredovala između siročadi i obitelji koje su ih usvajale. Danas je ova organizacija aktivna u 25 zemalja. Ciljevi su joj zaštita djece od materijalne i duhovne nevolje, tlačenja i iskorištavanja, a težišne teme njezina rada su:

 
bullet

Rad djece (prostitucija djece)

bullet

Ulična djeca 

bullet

Djeca u oružanim sukobima

bullet

Obrazovanje i odgoj

bullet

Zdravlje i prehrana

Ova grafika ukazuje na internet. Na taj nacin su u tekstu markirane liste linkova ili upute/uputstva na neke internet - stranice vrijedne preporuke.

Terre des Hommes  ima vrlo široku Internet ponudu na njemačkom jeziku na adresi: http://www.tdh.de

Pregled:

Slijedeći isječci iz tdh (Terre des Hommes) izvještaja povodom desete obljetnice usvajanja Konvencije o pravima djeteta u Skupštini Ujedinjenih naroda sadrže: 

1) Odjeljak o osnovnim načelima  kao i bitne sadržaje i novine u "Konvenciji o pravima djeteta". 

2) Odjeljak o realnosti  - deset godina nakon usvajanja Konvencije; što se još moglo postići i koja su težišta rada u budućnosti? 

3) Različite studije slučajeva i primjere kršenja odredbi "Konvencije o pravima djeteta"  na koja je Terre des Hommes nailazila u svom radu:

a) Član 32: Ekonomsko iskorištavanje — djeca na Haitiju rade kao sluge u kućama 

b) Član 37+40: mogućnost izvođenja mladih pred sud — Obrazovanje ljudi koji imaju poslovni kontakt s djecom koja su u konfliktu sa zakonom; Organizacija ovdje daje preporuke kako poboljšati cjelokupnu situaciju 

c) Član 38: Oružani sukob — koalicija za štopiranje angažiranja djece-vojnika 

d) Član 1 - 41: Ulična djeca u Indiji — »Vatsalya Foundation« u Mahalaxmi, Mumbai u Indiji

4) Odjeljak o izvućenim poukama; Terre des Hommes formulira 10 načela  za uspješnu provedbu "Konvencije o pravima djeteta". 

Isječci iz tdh-izvještaja
"Jedno desetljeće za djecu"
 

1. Osnovna načela Konvencije 

Dana 20. studenoga 1989. Generalna skupština Ujedinjenih naroda usvojila je "Konvenciju o pravima djeteta". Za kratko vrijeme Konvenciju je potpisala 61 država, što je predstavljalo reakciju koju do tada nije izazvao ni jedan ugovor Ujedinjenih naroda. Stupanje Konvencije na snagu 2. rujna 1990.  bilo je središnji trenutak 70-godišnjih nastojanja da se međunarodna zajednica pokrene i napokon prizna posebne potrebe i ranjivost djece. Za desetogodišnjicu usvajanja Konvencije moraju je ratificirati još samo dvije države, Somalija i SAD. Tako široko prihvaćanje standarda i obveza definiranih u Konvenciji ide ruku pod ruku s dosad još nikad tako visokim očekivanjima praktičnog djelovanja.

Konvencija nije samo katalog prava djeteta nego i mnogo više opširna lista obveza koje države trebaju ispunjavati prema djeci. To mogu biti izravne obveze, kao što je primjerice osiguranje mogućnosti obrazovanja i jamstvo primjene odgovarajućeg prava,  ili neizravne koja omogućuju roditeljima, ostalim članovima obitelji ili starateljima da preuzmu skrb, zaštitu i odgovornost. Konvencija sadrži dva važna koncepta s bitnim učinkom:

bullet

Najbolje u interesu djeteta (Član 3)  - obvezan je kriterij za sve mjere koje se tiču djece. 

bullet

Roditelji i druge osobe odgovorne za dijete trebaju ga podržavati u ostvarivanju njegovih prava, vodeći računa o razvojnim sposobnostima djeteta (Član 5).

Konvencija sadrži tri bitne novine. Prvo, uvodi pravo na sudjelovanje same djece i naglašava koliko je važno da djeca budu informirana o svojim pravima. Drugo, bavi se temama kojima se ranije nije bavio ni jedan međunarodni dokument - pravom djece koja su pretrpjela strahote i iskorištavanje na rehabilititaciju i obvezama vlada da ukinu tradicionalne partikule koje bi mogle štetiti zdravlju djeteta. Treće, uključuje načela i standarde koji su prije bili sadržani samo u neobvezujućim tekstovima - to se posebno odnosi na usvajanje i izvođenje mladih pred sud.  

Iako su dobri zakoni i političke mjere prijeko potrebni da bi se respektirala prava djeteta, oni ipak nisu dovoljni. Države moraju stavljanjem na raspolaganje financijskih i ljudskih resursa jamčiti da su donesene prave mjere. Članom 4 pozivaju se države da učine sve da bi se Konvencija provela i zajamče korištenje svih državnih sredstava u cilju ostvarivanja ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava djeteta (...).  

Komitet je sljedeće članove Konvencije identificirao kao opća načela, koja čine bazu svih prava Konvencije: 

bullet

Član 2 o zabrani diskriminiranja

bullet

Član 3 o najboljem interesu djeteta

bullet

Član 6 o pravu na život, opstanak i razvoj

bullet

Član 12 o respektiranju namjera djeteta

Deset godina nakon usvajanja, Konvencija je postala neosporno utočište za prava djeteta. Kao takva izvršila je utjecaj na nove međunarodne instrumente, kao primjerice na ILO-Konvenciju o najtežim formama rada djece. 

[Natrag na pregled]

2. Realnost

Ratificiranjem Konvencije mnoge vlade su počele unapređivati prava djeteta i uvrštavati načela Konvencije u nacionalno pravo, što znači ili ukidanje zakona koji diskriminiraju djecu ili stvaranje novih zakona u cilju unapređivanja prava djeteta. 

Sljedeća reakcija vlada bila je stvaranje nacionalnih struktura koje se koncentriraju na djecu i mlade. Gotovo svaka vlada na svijetu ima ministarsvo, komisiju ili vijeće koje je odgovorno za djecu. Svrha tih institucija je da nacionalnu pažnju usmjere na djecu, da nadgledaju napredak u životu djece i da unapređuju prava djeteta kroz političke odluke. Stvaranjem zakona i struktura vlade su bile u prilici  uvesti političke mjere i programe koji su prema djeci nastrojeni prijateljski u cilju unapređivanja i zaštite prava djeteta. 

Unatoč ovom pozitivnom razvoju, pred nama je još dug put dok se Konvencija ne bude u potpunosti provodila u svim dijelovima svijeta. U zadnjih deset godina ostvaren je veliki napredak. Više od 80 posto sve djece na svijetu sada se cijepi protiv dječjih bolesti, kao primjerice protiv dječje paralize. Dostupnost čiste vode djeci 1990. porasla je za 10 posto. Veliki izazov leži u obuhvaćanju djece koja su dosad bila isključena iz ovakvog razvoja i napretka.   

Svake godine umire gotovo 12  milijuna djece od bolesti kao što su proljev, upala pluća, malarija i ospice. U nekim zemljama svako četvrto dijete umire prije svog petog rođendana. Većina djece pati zbog siromaštva i nedovoljne prehrane, ona nemaju mogućnosti zdrave opskrbe koja bi im omogućila da se razviju u zdrave i produktivne odrasle osobe.  

Oko 130 milijuna djece školske dobi ne ide u školu. Od toga  su dvije trećine djevojčice. Toj djeci uskraćuje se njihovo osnovno pravo - pravo na obrazovanje. Procjenjuje se da će početkom novog stoljeća biti 855 milijuna nepismenih, što je jedna šestina čovječanstva. Ovakve statistike samo potvrđuju s koliko napora treba djelovati da bi se ostvarilo ono što je zacrtano.  

Oko 250 milijuna djece radi, od toga više milijuna pod uvjetima koji ozbiljno ugrožavaju njihov opstanak, štete njihovu zdravlju i onemogućuju im osnovno obrazovanje. Svake godine milijun djece postaje objekt ilegalne seksualne trgovine. Procjenjuje se da se milijun djece proda ili se njima trguje, kako u svojim državama tako i izvan granica matičnih država. Mnoštvo te djece živi u uvjetima sličnima ropstvu. Zajednički faktor ovih statistika je ekonomsko iskorištavanje, djeca iza ovih brojeva žrtve su te vrste zlostavljanja.

U zadnjih deset godina, od usvajanja Konvencije, u mnogim dijelovima zemlje bilo je socijalnih nemira. Povećala su se opterećenja  i dosad nestabilnih sustava, a djeca su uvijek glavne žrtve.  Današnja raširena svijest o pravima djeteta, javno zgražanje nad povredama njihovih prava i veliki odjeci u medijima,  prije deset godina bili su nezamislivi. Sve je to sigurno potpomoglo da se ublaže negativni utjecaji kriza na djecu  (...). 

Ljudska prava usko su međusobno povezana i jedna o drugima ovise. Povreda jednog prava djeteta često vodi do povreda mnogih drugih prava. Najsiromašnija djeca, koja imaju najslabije mogućnosti za obrazovanje i vrlo slabu podršku svojih obitelji, najčešće su u opasnosti da budu ekonomski iskorištena. Djeca čija se prava u drugim područjima zapostavljaju i ne štite, bit će na samom kraju  vrlo vjerojatno i ekonomski iskorištena. Djevojčice su posebno ranjive. U mnogim društvima na njih se gleda kao na manje vrijedne te ih se stoga često seksualno iskorištava i prisiljava na prostituciju. 

S tim u vezi Terre des Hommes podupire mnogobrojne projekte koji se bave uzročima povreda prava djeteta. Borba protiv siromaštva i stvaranje boljih mogućnosti za obrazovanje presudan su dio svih tih napora. 

[Natrag na pregled]

3. Studije o slučajevima i primjeri iz rada Terre des Hommes

(a) Član 32: ekonomsko iskorištavanje — Maurice Sixto Home za djecu koja na Haitiju rade kao sluge u kućama 

Haiti je jedna od najsiromašnijih zemalja svijeta. Zbog ekstremno teških životnih uvjeta mnoge obitelji sa sela svoju djecu šalju u grad u nadi da će tamo imati bolje uvjete za život i veću šansu za obrazovanje. Riječ je većinom o djevojčicama, od kojih su neke mlađe od 12 godina. Ta se djeca povjeravaju gradskim obiteljima kao sluge u kućama. Procjenjuje se da  ih je 200.000. Ne postoji nikakav zakonski propis po kojem bi bila obvezna naknada za taj posao. Djeca žive odvojeno od svojih obitelji, nemaju mogućnosti obrazovanja, rade i po 18 sati dnevno i nerijetko ih se seksualno iskorištava. Zbog svega navedenog prije deset godina osnovana je Maurice Sixto Home. 

Terre des Hommes Švicarske podržava Maurice Sixto Home, što je zapravo projekt namijenjen zaštiti djece koja rade kao sluge po kućama. Cilj je da im se omogući obrazovanje, ojača njihovo samopouzdanje, razvijaju talenti i, prije svega, da im se objasni da se njihova prava krše. Maurice Sixto Home se zalaže za procjenjivanje djece kod onih koji ih uposljavaju. Jednom mjesečno pozivaju poslodavče i informiraju ih o aktivnostima organizacije. Na taj način pokušava se probuditi svijest o situaciji u kojoj se ta djeca nalaze i o njihovim pravima. Suradnici na projektu djeluju preventivno protiv zlostavljanja i zapostavljanja, no osim toga pokušavaju djecu - prije svega one najmlađe - ponovno integrirati u njihove obitelji.  

Različitim aktivnostima pomažu djeci da otkriju svoje talente i sposobnosti te tako jačaju svoje samopouzdanje. Djeca posjećuju Home po nekoliko sati svakog popodneva, tamo sudjeluju u obrazovnom programu koji pokušava biti što bliži planu i programu regularnih škola. Kao dodatnu nastavu imaju tzv. ručni rad, kao što je šivanje, stolartsvo ili kuhanje. Svaki dan dobivaju po jedan objed, a svakog se petka sva djeca i socijalni radnici sastaju na zajedničkoj večeri. 

[Natrag na pregled]

(b) Članovi 37 & 40 : mogućnost izvođenja mladih pred sud — obrazovanje ljudi koji imaju poslovni kontakt s djecom koja su u konfliktu sa zakonom

Unatoč nacionalnim i međunarodnim zakonima po kojima djeca koja dospiju u konflikt sa zakonom ne smiju biti poslana u zatvor, mnoga djeca izložena su hapšenjima i najlošijim postupcima. Kazneni sustav se prema djeci odnosi posebno loše: uskraćuju im se mnoga prava i olakšavajuće okolnosti koji im po civilom pravu pripadaju, a nemaju prava koja imaju odrasli u kažnenom sustavu.  

Fondacija Terre des Hommes u Lozani organizira obrazovne seminare za ljude koji se poslovno susreću s uhapšenom djecom i bave se mogućnostima izvođenja mladih pred sud u različitim zemljama, među ostalima u Republici Gvineji i u Mauretaniji. Organizira se poduka za ljude koji se poslovno susreću s uhapšenom djecom da bi im se objasnilo koliko je važno štititi djecu i poštovati njihova prava. 

Uvjereni da međunarodna zajednica ne može još dugo tolerirati situacije u kojima se nalaze mnoga uhapšena djeca, predstavnici  Terre des Hommes iz Lozane dali su preporuke koje se tiču mogućnosti izvođenja mladih pred sud. Pritom naglašavaju da se treba voditi osnovnim načelom kako je maloljetnik koji dođe u sukob sa zakonom u prelažnoj fazi svog razvoja i da svaka odluka donesena protiv njega može ostaviti trajne posljedice. U svakom slučaju svim se maloljetnicima mora omogućiti reintegracija. Tvrdnja da se protiv rastućeg kriminala mladih može boriti smanjivanjem starosne granice nakon koje i mladi mogu biti kažnjeni i poostravanjem mjera u zatvorima, nije ništa drugo nego priznanje društva da je zakazalo. 

  Preporuke Fondacije Terre des Hommes iz Lozane sadrže: 

bullet

Smrtna kazna i doživotni zatvor moraju za maloljetnike diljem svijeta biti bez pogovora ukinuti ako je počinitelj u vrijeme izvršenja djela bio mlađi od 18 godina.   

bullet

Svaka zemlja mora napraviti kodeks za maloljetnike čije će održanje i provedbu osiguravati zakoni. 

bullet

Starosna granica nakon koje može biti izrečena kazna i granica nakon koje se može izreći zatvorska kazna moraju biti nešto veće od dobi u kojoj završava obvezno školovanje, a odluke o tim kaznama može donijeti samo sudac.  

bullet

Odluke o maloljetnicima koji dolaze u sukob sa zakonom uvijek mora donositi sud, no izvršavanje tih odluka mora se nadgledati i ni u kom slučaju ne smije postati samo upravna stvar. 

bullet

Skitanje i prošenje koje izvršavaju maloljetnici ne smiju se više promatrati kao zakonski prekršaji. 

bullet

Djecu koja se prostituiraju mora se tretirati kao žrtve i tako se prema njima treba i odnositi. Krivci su pedofili i makroi. 

bullet

Odrasli i mladi uhapšenici moraju biti potpuno odvojeni, čak i za vrijeme šetnji i odmora. Neophodno je da stražari koji paze na mlade uhićenike budu u određenoj mjeri obrazovani o radu s maloljetnicima. 

bullet

U vremenu koje provedu u zatvoru maloljetnici moraju završiti školu ili bilo koji tip obrazovanja za koji su se odlučili. To, međutim, ne smije prerasti u iskorištavanje njihove radne snage jer su u međuvremenu postali dovoljno stari da podliježu kazni.

[Natrag na pregled]

(c) Član 38: Oružani sukob — Koalicija za stopiranje angažiranja djece-vojnika

Najmanje 300.000 djece mlađe od 18 godina trenutačno sudjeluje u konfliktima diljem svijeta. Još je mnogo više onih koji pripadaju opozicijskim ili vladinim naoružanim trupama koje svakog trenutka mogu biti poslate u borbu.

Djeca-vojnici su žrtve mnogobrojnih povreda ljudskih prava. Smrti i ranjavanju nisu  izloženi samo  tijekom borbe nego i onda kad pokušavaju izbjeći prisilnu regrutaciju ili pobjeći iz vojske. Izloženi su mučenju, zlostavljanju, seksualnom iskorištavanju, riziku za zdravlje, drogama i alkoholu, odvojeni su od svojih obitelji, nemaju mogućnosti školovanja, a kad budu uhićeni, nerijetko se nad njima izriče smrtna kazna  ili dugogodišnji pritvor. 

S uvjerenjem da svi oni koji se prema međunarodnom pravu mogu definirati kao djeca ne trebaju sudjelovati u oružanim sukobima, šest nevladinih organizacija je u lipnju 1998. osnovalo Koaliciju za stopiranje angažiranja djece-vojnika. Cilj Koalicije je usvajanje i provedba Opcionalnog protokola "Konvencije o pravima djeteta", koji bi zabranio regrutaciju i angažiranje u oružanim konfliktima svih koji imaju manje od 18 godina. Koalicija se, također, zalaže da taj standard priznaju i provedu sve državne ali  i nedržavne oružane trupe i grupacije. Koalicija se sastoji od nacionalnih kampanja u više od 30 država u svijetu.  

Od početka rada Koalicije došlo je do nekoliko pozitivnih pokazatelja razvoja u području problema djece-vojnika. Tome pripadaju:  

bullet

Efektivne mjere mnogih država u promjeni svojih zakona i prakse o regrutaciji i vojnom roku, što je učinjeno da bi se ti zakoni i praksa doveli u sklad s međunarodnim dogovorom o neregrutiranju i nesudjelovanju u ratu osoba mlađih od 18 godina. 

bullet

Statut Međunarodnog kaznenog suda koji mobilizaciju ili regrutaciju djece mlađe od 15 godina u oružanim konfliktima i nacionalnim ili međunarodnim sukobima tretira kao ratni zločin koji podliježe nadležnosti tog suda.     

bullet

ILO-Konvencija o najtežim formama rada djece (182). Konvencija obvezuje svaku državu koja ju je ratificirala da preduzme »trenutačne i efektivne mjere u cilju zabrane i iskorjenjivanja rada djece«. Pojam »dijete« odnosi se na sve osobe mlađe od 18 godina. U najteže forme rada djece spada: »robovanje, prakse slične robovanju, kao  primjerice prodaja ili trgovina  djecom, služenje za otplatu duga, prisilni rad, uključujući prisilnu mobilizaciju djece kako bi ih se iskoristilo u oružanim sukobima.«  Prvi put je u jednoj međunarodnoj konvenciji određena starosna granica za djecu-vojnike od 18 godina. To je ujedno i prvi put da se djelatnost djece-vojnika pravno priznaje kao jedna vrsta rada. 

bullet

Povelja nordijskog ministra vanjskih poslova protiv angažiranja djece-vojnika potpisana u Rejkjaviju 29. kolovoza 1999.   

Rad Koalicije postigao je bolje razumijevanja razloga i posljedica sudjelovanja djece u oružanim sukobima. 

[Natrag na pregled]

(d) Član 1-41: Ulična djeca u Indiji - Vatsalya Foundation u Mahalaxmi, Mumbai u Indiji

Indijski Ustav kaže da svako dijete ima pravo na jednake šanse i na dostojanstvo. Da bi se ispunili ti ciljevi, Vatsalya Foundation je razvila jedan program s ciljem pomoći financijski ugroženoj djeci, a podržava je Terre des Hommes Danske. 

U Mumbaiju (prijašnji Bombaj), Indija, djeca žive na ulici.Tako bježe od nasilja i zlostavljanja. Žive na pločniku, u parkovima, ispod mostova. Nerijetko jedu hranu koju nađu u kantama za smeće. Da bi preživjeli, rade kao skupljači starih stvari, čistači cipela, nadničari, čistači ulica ili prosjaci. Odvojeni su od društva, uskraćena su im prava, imaju vrlo malo samopouzdanja, pate od depresija i načelno su nepovjerljivi prema odraslima. Njihovo ponašanje je puno rizika, samouništavajuće i često vodi u kriminal.  

Vatsalya ima kontakt s više od 1500 ulične djece u dobi od 7 do 17 godina. Više od 200 ulične djece svakodnevno posjećuje centar. Suradnici Vatsalya Fondacije susreću se s njima na mjestima gdje se  obično okupljaju. Na licu mjesta, dakle na ulici, ponude im pomoć, na primjer savjetovanja ili medicinsku pomoć. Postoji SOS-telefon koji je aktivan 24 sata dnevno, tako da sva djeca mogu nazvati i obratiti se za pomoć. Mogu zaraditi i nešto novca ako tiskaju karte ili proizvode stolnjake, salvete, šalove i slično. 

Smještaji su za tu djecu kao kuća. Mogu po svojoj želji doći i otići. Kad nešto odrasliji napuste dom, ostaju u grupama od po petoro dok se konačno ne budu u stanju brinuti sami o sebi. Ponekad neki od te djece,  koji su ranije posjećivali centar a sada sami zarađuju za život, dolaze ponovno u centre i pomažu u radu. To je jedna vrsta poruke mladima. Redovite aktivnosti centra su:  

bullet

Individualna i grupna savjetovanja, koja pomažu da se uspostavi čvršća veza između socijalnih radnika i djece. 

bullet

Kontaktiranje s obiteljima, da bi se djeca reintegrirala. 

bullet

Igra i razni programi za slobodno vrijeme, za unapređivanje povezanosti i promicanja discipline. 

bullet

Obrazovni programi čitanja i pisanja i obrazovanje koje programom odgovara osnovnoj školi ili zanatu, potpora u posjećivanju škole. 

bullet

Programi zdravstvenog odgoja, kao što je tjelesna higijena i prva pomoć, kombinirani s redovitim susretima na temu zdravstvenih opasnosti kao što su droga ili AIDS.

[Natrag na pregled]

4. Izvučene pouke

Dosadašnje iskustvo pokazalo je da se kreativna i uspješna rješenja mogu pronaći i da su se i dosad pronalazila kad je bilo političke volje. Najvažnija pouka izvučena iz toga je da je politička volja ključni faktor za provedbu "Konvencije o pravima djeteta" i da ona može voditi do mobiliziranja odgovarajućih resursa. Zbog toga je Terre des Hommes od usvajanja Konvencije povećala svoje savjetodavne aktivnosti i aktivnosti lobiranja.  

Na temelju obimnih iskustava i na temelju desetogodišnjeg rada s  "Konvencijom o pravima djeteta" Terre des Hommes može formulirati 10 načela za učinkovitu provedbu Konvencije. Ta načela su vrlo prirodna, ali istodobno predstavljaju okvir za ostvarivanje Konvencije. Budući da su jedna s drugima povezana, ne bi ih trebalo provoditi odvojeno. Neka se odnose na vlade, neka na civilno društvo, ali sva načela su od bitnog interesa za svaku osobu kojoj je stalo do sreće djeteta. 

Djeca svijeta ne mogu čekati, ona imaju svoja prava koja se trebaju ostvariti ovdje i sada! 

[Natrag na pregled]

10 godina - 10 načela

°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°

Praviti nacrte programa koji su pravno utemeljeni
*
Identificirati najbolje interese djeteta i unapređivati ih svakom mjerom koja ih se tiče
*
Slušati glas djece i respektirati njihovo stajalište
*
Raditi s partnerima na licu mjesta i respektirati njihove kulture
*
Promatrati djecu kao srce društva i opširno razgovarati o ranjivim područjima
*
Jamčiti da se djeci pri upotrebi zaliha da prednost, pogotovo u vrijeme privrednih kriza
*
Jamčiti obrazovanje za sve
*
Osigurati provedbu odgovarajućih zakona koji prihvaćaju prava djeteta
*
Stvoriti kulturu poštovanja prava djeteta i mobilizirati sve strukture društva, uključujući gospodarstvo i medije, pri provedbi prava djeteta
*
Pronaći političku volju za pravu promjenu

[Natrag na pregled]

[Početak stranice]


Teme
:   Ljudska Prava  I  Uzori  I  Demokracija  I  Partije  I  Europa  I  Globalizacija  I  Ujedinjeni narodi  I  Održivi razvoj

Metode:    Politička didaktika    I    Pedagogija mira    I    Metode

        

Ovu on-line ponudu iz područja političkog obrazovanja razvilo je i pripremilo društvo agora-wissen. To je stuttgartsko društvo za političko obrazovanje i promicanje znanja o novim medijima (GbR). Ako imate nekih pitanja ili sugestija, obratite nam se putem e-maila.