|
|
|
|
Novinski izvještaj 1: ProAsyl kritizira ophođenje prema djeci izbjeglicama Novinski izvještaj 2: Zahtijeva se prednost dobrobiti djeteta Novinski izvještaj 3: Bilanca UNICEF-a: veoma tužno Novinski izvještaj 4: Ubijeno 2 milijuna djece Novinski izvještaj 4: Dijete kao roba Novinski izvještaj 5: Iskorištavanje rada djece Novinski izvještaj 6: Djeca-vojnici Novinski izvještaj 7: "Rugmark, zajamčeno bez rada djece" Novinski izvještaj 8: Nogomet bez iskorištavanja djece?
dpa od 3.4.1998. godine ProAsyl kritizira ophođenje prema djeci izbjeglicamaBonn (dpa): Prema mišljenju organizacija za pomoć, Njemačka krši UN-ovu Konvenciju o pravima djeteta. Zastupnici Pro Asyla kritiziraju Saveznu vladu da bez reakcije promatra kako socijalno zapostavljanje, bijeda, teškoće u razvoju ili strano podrijetlo ograničavaju prava djeteta. Prije svega, žrtve velikih njemačkih kršenja Konvencije su djeca izbjeglice. ProAsyl smatra da protjerivanje djece koja traže azil pokazuje da njemačke vlasti umjesto prava na azil prakticiraju pravo obrane od stranaca.
Frankfurter Rundschau od 4.4.1998. godine Zahtijeva se prednost dobrobiti djetetaSlučaj 17-godišnje Neshe ProAsyl smatra demonstracijom državne politike ograničavanja dobrobiti djeteta(Jörg Schindler) U ophođenju s djecom izbjeglicama Njemačka, prema mišljenju boraca za ljudska prava, krši međunarodne norme. Frankfurt a.M., 3. travanj. Prema riječima ProAsyla i National Coalitiona, u ovoj zemlji je jedan "pogrešno shvaćeni zakon o strancima kao zakon o obrani od stranaca" u pravilu rangiran ispred dobrobiti djeteta. Čak i šest godina nakon što je Njemačka ratificirala UN-ovu "Konvenciju o pravima djeteta" pod upitnim okolnostima protjerani su malodobnici, izvještavaju organizacije u petak u Bonnu. Dopisnica Coalitiona, kojem pripada otprilike 100 drugih društava, jednom akcijom želi skrenuti pozornost na teško povređivanje međunarodnog prava. Glasnogovornik ProAsyla Heiko Kauffmann ponašanje mnogih političara karakterizira kao "birokratski cinizam, organizirani nedostatak odgovornosti i nedostatak civilne hrabrosti". Kao "školski primjer državne politike razgraničenja" imenovao je slučaj Neshe Özmen, pripadnice kurdskog naroda. 17-godišnjakinja je u srpnju 1997. poslana iz Heildelberga u Tursku, iako je veliki dio njene obitelji već bila ubijela tamošnja vojska. Njena majka je zlostavljana i otada joj je potrebna njega. Unatoč tome, Ministarstvo unutarnjih poslova odlučilo je da Neshe mora napustiti zemlju. Otada ne prestaju protesti u Heildelbergu. Početkom ove godine ministar unutarnjih poslova Thomas Schäuble (CDU) je popustio i dao izgleda da joj se izda barem posjetilačka viza. Međutim, ne postoji baš velika vjerojatnost da će je i dobiti. Nakon što je Neshe, koja trenutačno živi u Turskoj kod roditelja kojima je potrebna stalna njega, rekla da bi rado doputovala u Heildelberg za vrijeme Uskrsa, Vladin prezidijum u Karlsruheu tome se usprotivio. Razlog: Pretpostavlja se da Neshe ne bi došla samo u posjet te je dodjeljivanje vize "za sada isključeno". ProAsyl i National Coalition taj slučaj ne žele ostaviti na tome: u četvrtak će poslati dva protestna pisma Thomasu Schäubleu i saveznom ministru vanjskih poslova Klausu Kinkelu (FDP), koji je "Konvenciju o pravima djeteta" označio kao miljokaz u povjesti UN-a. Sljedećih mjeseci borci za ljudska prava žele pridobiti što više građana za svoju akciju slanja protestnih pisama, da bi na taj način potaknuli odgovorne političare da pronađu "humano rješenje za Neshe u smislu dobrobiti djece". Kaufmann na to postavlja jedno principijelno pitanje: "Koliko je jaka jedna država, koliko je jaka jedna demokracija, za koju djeca predstavljaju opasnost i koja mora na djeci egzekutirati strogošću svojih zakona i silom ih slati u neizvjesnu budućnost?"
Cornelia Schmitz, u: Das Parlament br. 52-53, 24./31.12.1999. godine Bilanca UNICEF-aVeoma tužnoNa kraju godine partnerstva Berlina preko UNICEF-a, 13. prosinca, savezni predsjednik Johannes Rau, Reinhard Schlagintweit, predsjedavajući njemačkog Komiteta pri UNICEF-u, Carol Bellamy, izvrsna direktorica UNICEF-a, te UNICEF-ov ambasador Sir Peter Ustinov dali su izvještaj o situaciji "djece u svijetu 2000.". "Mnogi od ciljeva koje je svjetski vrh postavio 1990. su ostvareni", rekao je Schlagintweit. Kao primjere istaknuo je smanjenje stope smrtnosti djece i majki, smanjenje broja nepismenih ili osiguranje osnovnog obrazovanja. "Međutim, jaz između bogatih i siromašnih sve je veći. Dvije trećine djece na zemaljskoj kugli moraju se zadovoljiti s manje od dva dolara dnevno. Vlade nisu ispunile svoje obaveze, 'Konvencija o pravima djeteta' se ne provodi", izrazio je predsjedavajući svoju kritiku. UNICEF zahtijeva veće političke napore i više pritisaka u smirivanja oružanih sukoba čije su prve žrtve djeca i žene. Polovica od 31 milijuna izbjeglica i prognanih su djeca i mladi do 18 godina. Zbog slabog imuniteta u 1998. godini dva milijuna djece u Africi postalo je žrtvom AIDS-a. Savezni predsjednik Rau rekao je da je tužno da se još uvijek mora podsjećati na prava djeteta. Zapitao se o stanju u kojem se nalazi civilizacija u kojoj se djecu koristi kao vojnike, radnike ili kao robu prostitucije. Izvrsna direktorica Bellamy utvrdila je da su razlike između industrijskih zemalja i zemalja u razvoju u stalnom porastu. Još uvijek godišnje umire 11 milijuna djece od izlječivih dječjih bolesti, poput ospica ili bolesti želuca i crijeva. Oštećivanje djece nedovoljnom ili potpuno izostavljenom zdravstvenom brigom, nedovoljnim obrazovanjem, nedovoljnom prehranom i nedostatkom vode za piće, utječe i na društvo, kojem se uskraćuje ljudski potencijal. Bellamy je još jednom pozvala na korištenja mogućnosti koje daje "Konvencija o pravima djeteta". Pozvala je na izgradnju struktura za provedbu prava djeteta i naglasila da svi planovi i instrumentariji za to postoje već odavno.
Stuttgarter Zeitung od 16.09.1999. godine Ubijeno dva milijuna djeceTerre des hommes je deset godina nakon donošenja UN-ove "Konvencije o pravima djeteta" izvukla poražavajuću bilancu: od 1989. dva milijuna djece diljem svijeta ubijeno je u ratovima i oružanim sukobima, oko šest milijuna djece je ozlijeđeno, a deset milijuna djece pati od ratnih trauma.
Stefan Klein u Süddeutsche Zeitungu od 24./25.08.1996. godine Dijete kao robaProcjenjuje se da u Sri Lanki ima 17.000 djece koja se prostituiraju, u Tajlandu najmanje 200.000, Indiji 400.000, a na Filipinima 60.000. Oni koji iskorištavaju djecu gotovo svuda pronalaze bogatu ponudu. Treba samo da "zagrabe", a financijski ih to ništa ne košta. (...) Dugo vremena počinitelji se nisu morali brinuti da će platiti za svoja zlodjela. Jedan policajac sa Sri Lanke je rekao: "Kako ja mogu uhapsiti nekog bjelca?" A i kad bi došlo do sudskog postupka, suci su uglavnom bili milosrdni prema počiniteljima (...) Ipak, rajska vremena za izopačene su na samom kraju, perverzno zadovoljstvo ima sve veću cijenu.
Süddeutsche Zeitung od 17.09.1996. godine Djeca koju se iskoriOrganizacije za zaštitu prava djeteta Terre des Hommes i UNICEF optužile su iskorištavanje više od stotinu milijuna dječaka i djevojčica u svijetu prisilnim radom. Povodom svjetskog Dana djeteta predstavnici obje organizacije u Bonu su se izjasnili protiv "nediferenciranih" bojkota proizvoda nastalih prisilnim radom djece i protiv opće zabrane tih proizvoda. Oni su preporučili drukčiji način borbe protiv takvog rada djece - bolju ponudu obrazovanja, propise o zaštiti na radu i provjeru iskorištavajućeg ponašanja u industrijskim zemljama. Prema procjenama međunarodnih radnih organizacija, trenutačno radi više od 200 milijuna djece mlađe od 15 godina. Pretpostavlja se da će krajem desetljeće biti 375 milijuna djece koja rade kao čistači cipela, prodavači novina, u poljoprivredi, proizvodnji tepiha, u kamenolomima ili na raščišćavanju mina, rekla je Petra Boxler iz organizacije Terre des Hommes. Rad djece je prije svega posljedica siromaštva i nedostatka drugih mogućnosti. Ona smatra obveznim spriječiti iskorištavanje djece prostitucijom, prisilnim radom i robovanjem. Zahtijeva socijalne i ekonomske perspektive, kao i medicinsku rehabilitaciju. Prema njenim podacima oko 40 posto djece radi da bi financiralo svoje školovanje.
[Slika preuzeta iz informativne brošure Organizacije za pomoć djeci u nevolji] Süddeutsche Zeitung od 12.11.1996. godine Djeca - vojniciSve je više djece prisiljeno na ubijanje u ratovima. Prema studiji UN-ove organizacije za pomoć djeci (UNICEF), koja je u ponedjeljak predstavljena u Bonu, razlog za porast broja djece-vojnika je "masovna raspoloživost" lakog oružja, kojim mladi mogu relativno lako rukovati. UNICEF je zatražio zabranu regrutacije prije 18 godina i zahtijevao demobiliziranje maloljetnika. Prema prvoj UN-ovoj studiji o djeci u ratu, koju je predstavila bivša ministrica odgoja u Mozambiku Graca Machel, krajem 80-ih godina vojsku je služilo 200.000 djece mlađe od 16 godina. U Liberiji se 18.000 djece borilo u građanskom ratu. Djeca-vojnici slovili su za odvažne, kao netko na koga se može lako utjecati i tko ne postavlja nikakve zahtjeve. U studiji se dalje kaže da su u Libanonu i u Sri Lanki djeca prisiljavana na prijavljivanje u jedinice samoubilačkih komandosa. Prema UN-ovim podacima u Ruandi su prvi put u povijesti djeca osumnjičena za sudjelovanje u genocidu.
"Rugmark, zajamčeno bez rada djece"Nitko više ne zna tko je došao na tu ideju. Je li to bila Suman, vrlo angažirana socijalna radnica, politički aktivist Kailash ili su to bili prijatelji iz Njemačke, pomoćnici organizacije Terre des Hommes (kruh za svijet) i Misereor? U svakom slučaju, ideja je odjednom bila rođena - uz pomoć njemačkih potrošača ograničiti iskorištavanje indijske djece. Samo u Indiji 300.000 djece svakodnevno čuči pred razbojima u tkaonicama tepiha i poduzećima i uništava svoje zdravlje. Da bi to promijenili, aktivisti su osnovali fondaciju koja kontrolira proizvođače koji se dobrovoljno odriču dječjeg rada i na njihove proizvode stavlja pečat "Rugmark, zajamčeno bez rada djece". Tako kupci mogu pokazati jesu li zaista moralni, po sloganu - U tržišnom gospodarstvu konzument odlučuje o kupnji nekog proizvoda, a time i o uvjetima proizvodnje.
Petra Pinzler i Nikolaus Piper u Die Zeitu od 06.12.1996. Nogomet bez iskorištavanja djece?Koliko lopti kojima europski sportaši igraju sašiju u pakistanskom "Sialkotu" - i to nerijetko djeca. Grupe za zaštitu ljudskih prava, poput britanske organizacije Christian Aid, sve češće protestiraju zbog uvjeta rada pri šivanju lopti. Protestiraju i pred sjedištem međunarodnog nogometnog saveza (FIFA). Taj je protest bio neugodan za FIFA-u, jer ona, kao ni organizacije koje zarađuju iskorištavanjem rada djece, nije mogla isključiti mogućnost da će zbog toga trpjeti Svjetsko prvenstvo. Prijetio je gubitak imidža. No nogometni čelnici više se ne moraju plašiti protesta. Nekoliko susreta boraca za ljudska prava, UNICEF-a, FIFA-e i proizvođača sportskih artikala urodili su plodom prije nekoliko dana: U toj branši potpisat će se kodeks ponašanja i bit će uvedena posebna etiketa. "Oni koji žele na svoje proizvode staviti našu etiketu, moraju poštovati minimalne etičke standarde", samosvjesno kaže Flavio Battaini iz FIFA-e. "Mi želimo okončati rad djece u industriji proizvodnje lopti", kaže zastupnik te branše Stephen Rubin, direktor sportskih artikala Pentland.
[Početak stranice] [Početna stranica-Ljudska prava] [Pregledni dijagram]
|
|
|
