|
|
|
| Pregled pojmova koji su objašnjeni u ovom glosaru uz Opću povelju o ljudskim pravima u islamu (Dokument 8):
Ebu Bekr: Ebu Bekr, prvi od legitimnih halifa (632.– 634.), rođen oko 573. u Meki, umro 634. u Medini; sljedbenik Muhameda i njegov punac, otac Muhamedove žene Aiše. Ehlu-Kitab: "Ljudi knjige", označava tri religije kroz knjigu - islam, judaizam i kršćanstvo. Zbog tih srodnosti židovi i kršćani u islamu uživaju poseban položaj nasuprot pripadnicima drugih religija. Al-Azhar: najznačajnija škola sunitskog islama, centar njegova osnivanja; u 10. stoljeću osnovao ga Fatimid; nalazi se u Kairu. Alim (plural ulema): učenjak, "znalac" na području islamskog prava, bez podjele u religijska ili politička područja. Pretpostavka za to je određeni studij na kojem alim stječe znanje. Amir ul-muminin: "vladar (ranije zapovjednik) vjernika", titula islamskog vladara koji je i politički i religijski vladar svog naroda. Dar ul-islam: "kuća islama", područje gdje islam graniči s Dar ul-harbom ("kućom rata"), budući da islam nije vladao i zbog čega su se na početku vodili brojni ratovi. Din ve-daula: "vjera i imetak", jedinstvo politike i religije u islamu. Nasuprot judaizmu i kršćanstvu islam nikada nije napravio podjelu između religije i politike. Mnogo više učenje islama sadrži kompletan red, kako svjetski, državni i privredni, tako i društveni. Fetva: Pravno pismo muftije; s velikim autoritetom ovoga pisma može se usporediti čak i pravna obaveza izvršavanja; bolje ga je opisati kao "pravno mišljenje". Džihad: (gihad, jihad) "truditi se" za islam; težina pojma prostire se od truditi se da se postane bolji musliman, do danas sporne forme širenja islama putem "svetog rata". Džihad znači sito i truditi se za mirno širenje islama. Hadis: "objava"; predanje o životu i djelovanju Muhameda. Osnova za šerijat. Hidžra: [f.; arapski], preseljenje Poslanika Muhameda iz Meke u Medinu 622. nakon Krista.; Početak islamskog računanja vremena (po mjesečevim godinama) Hul: samootkupljivanje žene iz braka uz nadoknadu Idžtihad: uvođenje onoga što je shodno razumu, odnosno ljudskog, razmišljanja pri odgovorima na pitanja pravne prirode islamskih učenjaka. Imam: ovim se pojmom označava u sunitskom islamu najprije religiozni vođa općine, koji osim toga može preuzeti i vodeću političku funkciju. Prema šijitima on je u svakom slučaju vođa u tradiciji poslanika i četvrtog halife Alija. Džahilijet: "neznanje" označava u najširem smislu vrijeme prije islama u Arabiji, a ponekad i izvanislamski svijet prema islamskom shvaćanju. Džihad (jihad, gihad): "truditi se" za islam; težina pojma prostire se od truditi se da se postane bolji musliman do danas sporne forme širenja islama putem "svetog rata". Džihad znači sito i truditi se za mirno širenje islama. Kaba: [f.; arapski Ka'b, "Kocka"], u obliku kocke (12×10×15 m), zgrada pokrivena crnim tepisima (kisva) u Meki koju se poštuje kao centralno mjesto islama. U istočnom dijelu zgrade, koja je inače prazna, nalazi se "crni kamen" (hadžar), koji je i prije Muhameda bio kulturni centar arapskih plemena. Kabu bi trebao svaki Musliman posjetiti jednom u životu. Prema islamskom vjerovanju, ona potječe od Abrahama. halifa: "sljedbenik, zamjenik", označava političkog i religijskog vođu muslimanske zajednice nakon smrti Muhameda, obraća mu se sa "amir ul-muminin", pri čemu je bitno spomenuti da se posljednji dio oznake koristio i kasnije za različite vladare u različitim dijelovioma islamskog svijeta. Mogao je postojati samo jedan halifa. Posljednji islamski halifat ukinut je u Turskoj nakon smjenjivanja posljednjeg osmanskog sultana dvadesetih godina. Mahdi: "Vođen pravdom", Božji poslanik o najmlađem Sudu, koji će na kraju vremena biti odgovoran za uspostavljanje istinskog islama, iskrivljenog putem koruptivnih vladara. Medžlis: "sastanak", danas uglavnom vrsta parlamenta. Meka: religijski centar islama. Ako je to za njega moguće iz zdravstvenih i financijskih razloga, svaki musliman mora jednom u životu posjetiti Kabu u Meki. Džamija: centar zajednice, ona nije samo mjesto za molitvu, uz džamiju su se gradili popratni objekti, od biblioteka do sirotinjskih kuhinja. Muftija: pravni učenjak s kompetencijom ispostavljanja pravnih pisama. šerijat (i sari´a): cjelokupnost islamskog prava u cijeloj političkoj i religioznoj formulaciji. U osnove se ubrajaju Kur'an Sunat (Hadis) kao i obje pravne metode "idžma" i "kijas". "Idžma» je konsenzus pravnih učenjaka. "Kijas" je analogni zaključak za slučaj da sve odredbe i izvori ne daju odgovor na određeno pitanje. Tek kada je sve ovo iscrpljeno, pravnom učenjaku na raspolaganju je izgrađivanje vlastitog mišljenja. Osim toga, od Muhameda postoji moralno pravo koje ne bi trebalo biti u suprotnosti sa šerijatom. Šijizam/šijiti: "partija" Alijeva, četvrtog halife i zeta Muhamedova; kasnije drugi veliki islamski smjer koji se raspao prije svega zbog mnoštva različitih sljedbeničkijh smjerova sunita. Šijiti kao halife prihvaćaju samo muslimane koji svoje podrijetlo vode od Muhameda ili Alija, dok kod sunita to može biti svaki sposobni musliman. Šijiti su se i unutar sebe razgranali. Oni čine oko 10 posto svih muslimana i danas žive u Iranu, državama Zaljeva, Libanonu, Pakistanu i Afganistanu. Šura: savjetodavna skupština koja je bliska vladaru, danas i jedna vrsta parlamenta; gremij koji su izvorno uredili halife za izbor svoga nasljednika. Sufizam, sufiji: mistični pravac u islamu organiziran u redove, odnosno bratstva. Nerijetko ga ortodoksni islam negira, ali prijašnji sufizam i ortodoksni islam ipak su bili neka vrsta zajedništva. Sunet: sunizam/suniti: "tradicija", označava pripadnike više pravaca u islamu (oko 90 posto) Osim toga, Sunet označava predanje o životu i djelovanju Poslanika i ideal za život i djelovanje svakog muslimana (zapisan je u hadisu, koji su uz Kur'an dio islamskog prava). Tora: [i 'tora; hebrejski, "uputa, učenje"], prema židovskoj predaji: 1. u najužem smislu obavezujuća zakonska objava iz Sinaja u Knjizi 1.–5. Mojsijevoj; 2. Petoknižje (1.– 5. Knjiga Mojsijeva), "pisana Tora", kao mjerodavni dio Svetog pisma, za sinagogalno čitanje spisa po tradicionalnim propisima na pergamenu; 3. "usmena Tora", obavezujuća tradicija do kraja Mišne oko 200 nakon Krista, shvaćena kao objava iz Sinaja; 4. obavezujuća religiozna tradicija uopće. Omer: Umar, Omer I., Omar ibn el-Hatab, halifa 634.–644., rođen oko 592. u Meki, umro 644. u Medini (ubijen); Pod njegovom vladom islamsko carstvo se proširilo na Egipat, Siriju i Perziju. On je uveo islamsku eru (nakon hidžre). Umet: "zajednica», zajedništvo svih muslimana neovisno o njihovoj pripadnosti određenom smjeru ili o državnim i etničkim granicama. [Izvori: Bertelsmann Discovery Lexikon 1997, Neue Züricher Zeitung online, Dosje "Islamismizam": Glosar: www.nzz.ch]
[Početak stranice] [Početna stranica-Ljudska prava] [Pregledni dijagram] |
|
|
