Premabula

Konferencija Ujedinjenih naroda o čovjekovu okolišu i razvoju, održana od 3. do 14. lipnja 1992. u Rio de Janeiru, kao potvrda Povelje Konferencije Ujedinjenih naroda o čovjekovu okolišu donesene u Stockholmu 16. lipnja 1972., te uz volju daljnje izgradnje na toj osnovi s ciljem da se novim razinama suradnje među državama, bitnim dijelovima društva i stanovništva stvara novo i pravedno partnerstvo diljem svijeta, trudeći se ostvariti međunarodne dogovore kojima bi se poštovali interesi sviju i zaštitio integritet globalnog sistema razvoja i čovjekova okoliša, priznajući nedjeljivost Zemlje, naše domovine i međusobnih odnosa koji na njoj postoje, utvrđuje:

Član 1

Ljudi su središtu nastojanja da se ostvari trajni razvoj. Imaju pravo na zdrav i produktivan život u skladu s prirodom.

Član 2

U skladu s Poveljom Ujedinjenih naroda i principima međunarodnog prava, države imaju suvereno pravo koristiti vlastite resurse u okviru vlastite ekološke i razvojne politike, te su odgovorne pobrinuti se da djelatnosti u području za koje su nadležne ili koje su pod njihovom kontrolom ne nanesu štetu drugim državama ili područjima izvan njihova suverenog prava.

Član 3

Pravo na razvoj mora biti ostvareno tako da na pravedan način bude primjereno razvojnim i ekološkim potrebama današnjih i budućih generacija.

Član 4

Trajni razvoj zahtijeva da zaštita čovjekova okoliša bude dio razvojnog procesa i ne smije biti promatrana odvojeno od njega.

Član 5

Otklanjanje siromaštva, kao nužna pretpostavka trajnog razvoja, zadatak je od osnovnog značaja koji zahtijeva suradnju svih država i naroda kako bi se smanjila nejednakost životnog standarda i bolje udovoljilo potrebama većine svih ljudi.

Član 6

Prednost u prvom redu imaju posebna situacija i potrebe zemalja u razvoju, ponajprije onih najnerazvijenijih i onih čiji je okoliš najranjiviji. Međunarodne mjere u području čovjekova okoliša i razvoja također trebaju biti orijentirane prema interesima svih zemalja.

Član 7

Države surađuju diljem svijeta kako bi sačuvale zdravlje i ekološki sustav Zemlje, zaštitile ga i ponovno uspostavile. U vezi s različitim doprinosima pogoršanju globalne ekološke situacije države snose zajedničku, ali različitu odgovornost. Razvijene države priznaju svoju odgovornost u trajnom razvoju diljem svijeta, koja se odnosi na pritisak što ga njihova društva vrše globalno na čovjekov okoliš, kao i na tehnologiju i financijska sredstava koja im stoje na raspolaganju.

Član 8

Da bi se postigli trajni razvoj i bolja kvaliteta života za sve ljude, države bi trebale reducirati i ukloniti proizvodne i potrošačke strukture koje nisu trajne te poticati odgovarajuću demografsku politiku.

Član 9

Države trebaju surađivati kako bi osnažile gradnju kapaciteta za trajni razvoj koji već postoje u zemlji, i to tako što će poboljšati razumijevanje preko razmjene znanstvenih i tehnoloških spoznaja te unapređivati razvoj, prilagođavanje, širenje i prenošenje tehnologija, uključujući nove i inovativne.

Član 10

Ekološkim se pitanjima najbolje baviti uz sudjelovanje svih pogođenih građana na pojedinim razinama. Na nacionalnoj razini svaki pojedinac ima primjeren pristup informacijama o čovjekovu okolišu koje posjeduje javna uprava, uključujući i informacije o opasnim tvarima i djelatnostima u njihovim općinama, kao i mogućnost sudjelovanja u procesu odlučivanja. Stavljajući informacije na raspolaganje u širem opsegu, države olakšavaju i unapređuju stvaranje javne svijesti i sudjelovanje javnosti. Osigurava se djelotvoran pristup pravnim i upravnim procedurama, uključujući pravnu pomoć.

Član 11

Države donose djelotvorne zakone o čovjekovu okolišu. Norme o čovjekovu okolišu, ciljevi te prioriteti upravljanja trebaju odražavati kontekst razvojne i ekološke politike na koji se odnose. Norme koje se primjenjuju u nekim zemljama mogu biti neprimjerene drugim zemljama, posebno onima u razvoju, i mogu prouzročiti neopravdane ekonomske i socijalne troškove.

Član 12

Države trebaju zajednički raditi na unapređenju otvorenog i nosivog ekonomskog sistema, koji će u svim zemljama dovesti do privrednog rasta i trajnog razvoja, kako bi se problemi pogoršanja čovjekova okoliša lakše rješavali. Mjere trgovinske politike koje se odnose na čovjekov okoliš ne trebaju predstavljati sredstvo samovoljne ili neopravdane diskriminacije, niti smiju biti prikriveno ograničenje za međunarodnu trgovinu. Treba izbjegavati jednostrane mjere za rješavanje ekoloških problema izvan područja suverene vlasti zemlje uvoznice. Mjere za rješavanje nadnacionalnih ili svjetskih ekoloških problema trebaju u najvećoj mogućoj mjeri biti zasnovane na međunarodnom konsenzusu.

Član 13

Države razvijaju unutarnje državno pravo s ciljem odgovornosti prema žrtvama, odnosno obeštećenja žrtava onečišćenja okoliša i ostalih šteta za okoliš. Osim toga, države marljivo i odlučno rade na razvoju međunarodnog prava u području odgovornosti i obeštećenja za trajne posljedice štete za čovjekov okoliš koja je nastala u područjima izvan njihove suverene vlasti, a koja je prouzročena djelatnostima na području pod njihovom suverenom vlasti ili kontrolom.

Član 14

Države trebaju djelotvorno surađivati kako bi otežale ili spriječile da se u druge zemlje premještaju djelatnosti i tvari koje prouzročuju jako zagađenje čovjekova okoliša ili su se pokazale štetnima za čovjeka.

Član 15

Države u okviru svojih mogućnosti primjenjuju u velikoj mjeri princip preventive radi zaštite čovjekova okoliša. Ako prijeti teška ili trajna šteta, nedostatak potpune sigurnosti zasnovane na znanstvenim spoznajama ne može biti razlog da se ne primijene skupe mjere kako bi se izbjeglo zagađenje okoliša.

Član 16

Nacionalne vlasti trebaju unaprijediti internalizaciju troškova zaštite čovjekova okoliša i primjenu ekonomskih instrumenata, pri čemu uz dužno poštovanje javnog interesa te bez smetnji svjetskoj trgovini i međunarodnim investicijama trebaju poštovati princip da onaj tko je prouzročio onečišćenje snosi troškove.

Član 17

Prilikom provođenja planova koji će imati trajno i važno djelovanje na okoliš i za koje je potrebna odluka nadležnih nacionalnih vlasti, kao nacionalni instrument vrše se kontrole utjecaja na okoliš.

Član 18

Pojedina država mora odmah obavijestiti druge države o prirodnim katastrofama ili drugim opasnostima koje mogu prouzročiti iznenadna štetna djelovanja na čovjekov okoliš. Zajednica naroda učinit će sve kako bi pomogla državama koje su tim pogođene.

Član 19

Pojedina država, po mogućnosti unaprijed i pravodobno, obavještava druge države o djelatnostima koje bi mogle imati bitne i trajne nadnacionalne posljedice, stavlja im na raspolaganje službene informacije te se pravodobno i u poštenoj namjeri konzultira s njima.

Član 20

Ženama pripada osnovna uloga u pitanjima čovjekova okoliša i razvoja. Zbog toga je za trajni razvoj važno njihovo potpuno uključenje.

Član 21

Treba mobilizirati kreativnost, ideale i hrabrost mladih kako bi se ostvarilo partnerstvo diljem svijeta te tako osigurali trajni razvoj i bolja budućnost za sve.

Član 22

Zbog svoga znanja i tradicionalnih oblika života, urođeničke grupe stanovništva i njihove životne zajednice, kao i ostale zajednice, u pojedinim područjima imaju osnovnu ulogu u pitanjima čovjekova okoliša i razvoja. Države trebaju priznati njihov identitet, kulturu i interese, podržavati ih te im u korist njihova trajnog razvoja omogućiti djelotvorno sudjelovanje.

Član 23

Moraju se štititi čovjekov okoliš i prirodni resursi naroda koji su potlačeni, pod stranom vlašću i okupacijom.

Član 24

Ratovi razorno djeluju na trajni razvoj. Zbog toga države u vrijeme oružanih sukoba poštuju odredbe međunarodnog prava o zaštiti čovjekova okoliša i surađuju, ako je to nužno, na njegovu daljnjem razvoju.

Član 25

Mir, razvoj i zaštita čovjekova okoliša međusobno su ovisni i nedjeljivi.

Član 26

Države mirno i uz pomoć odgovarajućih sredstava rješavaju međusobne sukobe na području čovjekova okoliša, a u skladu s Poveljom Ujedinjenih naroda.

Član 27

Države i narodi surađuju u dobroj namjeri i duhu partnerstva prilikom ispunjavanja principa koje sadrži ova Povelja, kao i prilikom daljnjeg razvoja međunarodnog prava na području trajnog razvoja.

[Početak stranice]    [Početna stranica-Ljudska prava]    [Pregledni dijagram]