Afričke države članice Organizacije afričkog jedinstva (OAU), države potpisnice Banjul - povelje o ljudskim pravima i pravima naroda,

pozivajući se na odluku br. 115 (XVI) 16. redovne sjednice Skupštine šefova država i vlada održane od 17. do 20. srpnja 1979. u Monroviji da se izradi nacrt Afričke povelje o ljudskim pravima i pravima naroda, koja bi, među ostalim, predviđala i organe za unapređenje i zaštitu ljudskih prava i prava naroda;

uzimajući u obzir Povelju OAU prema kojoj su “sloboda, jednakost i dostojanstvo bitni ciljevi ostvarenja opravdanih želja afričkih naroda”;

ponovno potvrđujući svečano obećanje iz člana 2. spomenute Povelje da će biti uklonjeni svi oblici kolonijalizma, da će se koordinirati i intenzivirati suradnja i trud radi poboljšanja životnog standarda afričkih naroda, kao i unaprijediti međunarodna suradnja uz dužno poštivanje Povelje Ujedinjenih naroda i Opće deklaracije o ljudskim pravima;

uzimajući u obzir snagu svoje tradicije i vrijednosti afričke civilizacije, koja bi trebala biti karakteristična za njezin odnos prema ljudskim pravima i pravima naroda;

spoznajući da s jedne strane fundamentalna ljudska prava proizlaze iz unutarnjih ljudskih osobina, što opravdava njihovu nacionalnu i međunarodnu zaštitu, a da s druge strane realnost i poštivanje prava naroda trebaju bezuvjetno jamčiti ljudska prava;

smatrajući da uživanje prava i sloboda donosi i preuzimanje obaveza;

u uvjerenju da će pravo na razvoj u budućnosti dobiti posebnu pažnju, da građanska i politička prava ne mogu biti odijeljena od ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava ni u koncepciji ni u univerzalnosti, te da ostvarenje ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava predstavlja jamstvo za uživanje građanskih i političkih prava;

svjesne svoje obaveze ostvarenja potpune slobode Afrike, čiji se narodi još bore za dostojanstvo i istinsku nezavisnost i koji su odlučili ukloniti kolonijalizam, neokolonijalizam, apartheid i cionizam, strane vojne baze koje predstavljaju agresiju, kao i svaki oblik diskriminacije, posebno rasne, etničke, diskriminacije zbog boje kože i spola, jezika, religije ili političkog nazora;

ponovno potvrđujući svoje pridržavanje principa prava i sloboda čovjeka i naroda, koje sadrže deklaracije, konvencije i ostali dokumenti koje su prihvatili OAU, Pokret nesvrstanih i Ujedinjeni narodi;

čvrsto uvjerene da su zaštita i unapređenje prava i sloboda čovjeka i naroda obaveza, uz nužnost da se pritom uzme u obzir i značaj koji tim pravima i slobodama u Africi tradicionalno pripada;

I dio: Prava i obaveze

I glava: Ljudska prava i prava naroda

Član 1

Države članice OAU-a, potpisnice ove Povelje, priznaju u njoj sadržana prava, obaveze i slobode te poduzimaju mjere za njihovo ostvarenje.

Član 2

Svatko ima pravo uživati prava i slobode priznate i zajamčene ovom Poveljom, bez obzira na rasu, etničku grupu, boju kože, spol, jezik, religiju, politička ili druga stajališta, imovinu ili bilo koji drugi status.

Član 3

(1)  Svi su ljudi jednaki pred zakonom.

(2)  Svi ljudi imaju isto pravo na zakonsku zaštitu.

Član 4

Svaki je čovjek nepovrediv. Svatko ima pravo na poštivanje života i fizičku sigurnost. Ovo pravo nikome ne smije biti samovoljno oduzeto.

Član 5

Svatko ima pravo na poštivanje svoga ljudskog dostojanstva i priznanje svoje pravne ličnosti. Zabranjen je svaki oblik izrabljivanja, mučenja, surovih i neljudskih postupaka.

Član 6

Svatko ima pravo na osobnu slobodu i sigurnost. Nikome ne smije biti oduzeta sloboda, osim iz razloga ili pod uvjetima koji su ranije utvrđeni zakonom. Posebice nitko ne smije biti samovoljno uhapšen ili zatvoren.

Član 7

(1) Svatko ima pravo na pravnu zaštitu. To obuhvaća:

a)  pravo na pravnu zaštitu, koju provode nadležni sudovi u državi, od svih radnji koje ugrožavaju osnovna prava koja čovjeku pripadaju na osnovi sporazuma, zakona, uredbi ili običajnog prava;

b)   pravo da se čovjeka smatran nevinim dok nadležni sud ne utvrdi njegovu krivnju;

c)   pravo na obranu, što uključuje i pravo na branitelja kojeg osoba sama izabere;

d)   pravo da nepristrani sud u primjerenom roku donese presudu protiv osobe.

(2) Nitko ne smije biti osuđen zbog radnje ili propusta koji u vrijeme kad su počinjeni nisu predstavljali kazneno djelo. Ne smije biti dosuđena kazna koja nije bila predviđena u trenutku kad je radnja počinjena. Kazna može biti dosuđena samo počinitelju.

Član 8

Jamči se sloboda savjesti i zanimanja, kao i slobodno djelovanje. Nitko ne smije biti ograničen u ostvarivanju ovih sloboda, osim zbog razloga javne sigurnosti i reda.

Član 9

(1)   Svatko ima pravo na informiranje.

(2)   Svatko ima pravo izražavati i širiti svoje mišljenje u okviru zakona.

Član 10

(1) Svatko ima pravo slobodno se udruživati s drugima u okviru zakona.

(2) Nitko ne smije na osnovi obaveze solidarnosti, koja je utvrđena u čl. 29, biti prisiljen priključiti se nekom udruženju.

Član 11

Svatko ima pravo slobodnog okupljanja s drugima. Ostvarenje ovog prava može biti podvrgnuto samo zakonski utvrđenim ograničenjima, posebno u interesu nacionalne i javne sigurnosti, narodnog zdravlja, morala te prava i sloboda drugih.

Član 12

(1)  Svatko tko redovno boravi u području koje je u nadležnosti jedne države, ima se pravo slobodno njime kretati.

(2) Svatko ima pravo napustiti bilo koju zemlju, uključujući vlastitu. Ovo pravo može biti ograničeno samo zakonima s ciljem zaštite nacionalne sigurnosti, javne sigurnosti i reda, narodnog zdravlja ili morala.

(3) Svatko ima pravo u drugim zemljama zatražiti i uživati azil zbog progona ako je to u skladu sa zakonima zemalja koje pružaju azil i međunarodnim sporazumima.

(4) Stranac koji redovno boravi u području za koje je nadležna država potpisnica ove Povelje, može biti protjeran s tog područja samo na osnovi pravovaljane odluke.

(5) Masovno protjerivanje stranaca je zabranjeno, pritom se misli na protjerivanje nacionalnih, rasnih, etničkih ili religijskih grupa.

Član 13

(1) Svaki državljanin ima pravo sudjelovati u upravljanju javnim poslovima svoje države, neposredno ili preko predstavnika koje se slobodno bira uz poštivanje zakonskih propisa.

(2) Svaki državljanin ima pod istim uvjetima pravo na dozvolu za obavljanje javnih poslova u svojoj državi.

(3) Svatko ima pravo pristupa javnim ustanovama i uslugama uz najstrože poštivanje jednakosti svih ljudi pred zakonom.

Član 14

Jamči se pravo na vlasništvo. Diranje u to pravo dopušteno je samo u javnom interesu ili u interesu općeg dobra i mora biti u skladu sa zakonskim propisima o oduzimanju posjeda.

Član 15

Svatko ima pravo raditi u pravednim i zadovoljavajućim uvjetima te pravo na jednaku naknadu za jednak rad.

Član 16

(1) Svatko ima pravo na najveću moguću mjeru fizičkog i duhovnog zdravlja koju može postići.

(2) Države potpisnice ove Povelje poduzet će neophodne mjere za zaštitu zdravlja svoga naroda i osiguranje medicinske skrbi za svakoga u slučaju bolesti.

Član 17

(1)   Svatko ima pravo na obrazovanje.

(2)   Svatko može bez sprečavanja sudjelovati u kulturnom životu svoje države.

(3)   Obaveza je države štititi i unapređivati moral i tradicionalne vrijednosti zajednice.

Član 18

(1) Porodica je prirodna osnovna jezgra društva. Država je mora štititi i brinuti se o njenom zdravlju i moralu.

(2) Država je obavezna podržavati porodicu kao čuvara društveno priznatog morala i tradicionalnih vrijednosti.

(3) Država mora osigurati uklanjanje svih oblika diskriminacije žena te zaštititi prava djece i žena utvrđena međunarodnim poveljama i sporazumima.

(4) Stari i invalidi imaju pravo na posebne mjere pomoći u skladu s fizičkim i moralnim potrebama.

Član 19

Svi ljudi su jednaki, pripada im jednako poštovanje i jednaka prava. Vladavina jednog naroda nad drugim ničin se ne može opravdati.

Član 20

(1) Svi narodi imaju pravo na egzistenciju. Imaju neosporivo i neotuđivo pravo na samoopredjeljenje. Slobodno odlučuju o svom političkom statusu i oblikuju svoj ekonomski, socijalni i kulturni razvoj u skladu s politikom koju su slobodno izabrali.

(2) Narodi koji žive pod kolonijalnom vlašću ili tiranijom imaju se pravo osloboditi okova strane vladavine služeći se svim sredstvima koje priznaje Međunarodna zajednica naroda.

(3) Svi narodi imaju pravo da ih države potpisnice ove Povelje politički, ekonomski ili kulturno podrže u njihovoj oslobodilačkoj borbi.

Član 21

(1) Svi narodi slobodno raspolažu svojim vlasništvom i prirodnim bogatstvima. Ovo pravo ostvaruju isključivo u interesu svog stanovništva. Ovo pravo  ni u kojem slučaju ne smije biti oduzeto narodu.

(2) Ako nekom narodu nešto bude nelegalno oduzeto, ima pravo na pravni povrat svoje imovine i primjerenu odštetu.

(3) Vlasništvom i prirodnim bogatstvima slobodno se raspolaže usprkos obavezi unapređenja međunarodne ekonomske suradnje na osnovi međusobnog poštovanja, pravilnog uravnoteženja i principa međunarodnog prava.

(4) Države potpisnice ove Povelje ostvaruju pravo na slobodno raspolaganje svojim vlasništvom i prirodnim bogatstvima s ciljem jačanja afričkog jedinstva i solidarnosti.

(5) Države potpisnice ove Povelje uklonit će sve oblike stranog ekonomskog izrabljivanja, posebno oblike međunarodnog monopola, da bi njihovi narodi mogli ostvariti punu korist iz svojih nacionalnih resursa.

Član 22

(1) Svi narodi imaju pravo na vlastiti ekonomski, socijalni i kulturni razvoj uz primjereno poštivanje njihove slobode i identiteta, kao i na ravnomjerno sudjelovanje u zajedničkom nasljeđu čovječanstva.

(2) Države su obavezne, pojedinačno ili zajednički, osigurati ostvarenje prava na razvoj.

Član 23

(1) Svi narodi imaju pravo na nacionalni i međunarodni mir. Odnosi među državama počivaju na principima solidarnosti i prijateljstva, koji su implicitno potvrđeni u Povelji OAU.

(2)  Da bi države potpisnice ove Povelje ojačale mir, solidarnost i prijateljske odnose, one jamče da:

a)  onaj tko uživa pravo na azil u skladu s članom 12 ove Povelje, ne smije sudjelovati u subverzivnim aktivnostima protiv svoje domovine; 

b)  njihove zemlje neće biti baza za subverzivne djelatnosti ili terorističke aktivnosti protiv naroda država potpisnica ove Povelje.

Član 24

Svi narodi imaju pravo na okoliš koji je, ukupno gledajući, pogodan i zadovoljavajući za njihov razvoj.

Član 25

Države potpisnice ove Povelje obavezne su kroz nastavu, obrazovanje i publikacije poticati i osiguravati poštivanje prava i sloboda sadržanih u ovoj Povelji te se pobrinuti da ta prava i slobode, kao i obaveze koje s njima korespondiraju, budu shvaćene.

Član 26

Države potpisnice ove Povelje obavezne su osigurati nezavisnost sudstva te dopustiti osnivanje i poboljšanje nacionalnih ustanova kojima se povjeravaju unapređenje i zaštita prava i sloboda zajamčenih u ovoj Povelji.

II. kapitel: Obaveze

Član 27

(1) Svatko ima obaveze prema svojoj porodici, društvu, državi te ostalim zakonski priznatim zajednicama, kao i prema međunarodnoj zajednici.

(2) Svatko ostvaruje svoja prava i slobode uz primjereno poštivanje prava drugih ljudi, kolektivne sigurnosti, morala i zajedničkih interesa.

Član 28

Svatko je obavezan poštovati ljude oko sebe, odnositi se prema njima bez diskriminacije i održavati odnose usmjerene prema unapređenju, očuvanju i jačanju međusobnog poštivanja i tolerancije.

Član 29

Osim toga svatko je obavezan:

1.  štiti harmoničan razvoj porodice, raditi na dobrobit zajedništva i poštivanja porodice; u svako doba poštovati roditelje i izdržavati ih ako su siromašni;

2.  služiti svojoj nacionalnoj zajednici stavljanjem na raspolaganje fizičke i duhovne snage;

3.  ne ugrožavati sigurnost zemlje čiji je državljanin ili u kojoj boravi;

4.  čuvati i jačati nacionalnu i socijalnu solidarnost, posebno ako je potonja ugrožena;

5.  čuvati i jačati nacionalnu neovisnost i teritorijalni integritet svoje zemlje te u okviru zakona pridonijeti obrani;

6.  raditi uz puno korištenje snage i sposobnosti te i plaćati nametnute poreze u interesu društva;

7.  u odnosu s drugim članovima društva čuvati i jačati pozitivne afričke kulturne vrijednosti u duhu tolerancije, dijaloga i suradnje te, općenito rečeno, pridonositi unapređenju moralnog zdravlja društva;

8.  dati sve od sebe da se unaprijedi i postigne afričko jedinstvo u svako doba i na svim razinama.

II. dio: Mjere za zaštitu ljudskih prava i prava naroda

I. glava: Ustanove i organizacije Afričke komisije za ljudska prava i prava naroda

Član 30

Afrička komisija za ljudska prava i prava naroda, u daljnjem tekstu Komisija, osnovana je u okviru OAU s ciljem unapređenja ljudskih prava i prava naroda te jamčenja njihove zaštite u Africi.

Članovi 31 – 44

(bliže odredbe u vezi s Komisijom)

II. glava: Zadaci Komisije

(…)

III. glava: Postupci pred Komisijom

(…)

IV. glava: Primjenjivi principi

Član 60

Komisija se rukovodi međunarodnim pravom na području ljudskih prava i prava naroda, a posebno odredbama različitih afričkih dokumenata o ljudskim pravima i pravima naroda, kao i Poveljom Ujedinjenih naroda, Poveljom OAU, Općom deklaracijom o ljudskim pravima i ostalim dokumentima koje koriste Ujedinjeni narodi i afričke države na području ljudskih prava i prava naroda, kao i odredbama različitih posebnih organizacija Ujedninjenih naroda, čiji su članovi države potpisnice ove Povelje.

Član 61

Pri utvrđivanju pravnih principa Komisija koristi druge opće ili posebne međunarodne sporazume, koji izričito utvrđuju pravila koja su priznale države članice OAU, zatim afričku praksu, ako je ona u skladu s međunarodnim normama o ljudskim pravima i pravima naroda, regionalne običaje, pravo i opće pravne principe koji su se razvili kroz sudstvo i pravno učenje.

Član 62

Države potpisnice se obavezuju da će svake dvije godine, počevši od dana stupanja na snagu ove Povelje, pripremiti izvještaj o zakonskim i drugim mjerama koje su poduzele radi ostvarenja prava priznatih i zajamčenih ovom Poveljom.

Član 63

(1) Ova Povelja je otvorena za potpisivanje, ratifikaciju ili pristupanje članicama OAU.

(2) Povelje o ratifikaciji ili pristupanju pohranjuju se kod generalnog sekretara OAU.

(3) Ova Povelja stupa na snagu tri mjeseca nakon što generalni sekretar dobije povelje o ratifikaciji ili pristupanju od većine država članica OAU.

III. dio: Opće odredbe

(…)

[Početak stranice]    [Početna stranica - Ljudska prava]    [Pregledni dijagram]