DRŽAVE POTPISNICE OVOG PAKTA,

RAZMATRAJUĆI

I UZIMAJUĆI U OBZIR SAZNANJA,

DOGOVORILE SU

I. dio 

(1) Svi narodi imaju pravo na samoodređenje. Prema tom pravu slobodno odlučuju o svom političkom statusu te slobodno određuju svoj privredni, socijalni i kulturni razvoj. 

(2) Svi narodi mogu upotrebljavati prirodna blaga i sredstva za vlastite svrhe, ne kršeći pritom obaveze koje proizlaze iz internacionalne privredne suradnje na osnovi općeg blagostanja te obaveze proizašle iz prava naroda. Ni jednom narodu ne smiju biti oduzeta njegova sredstva egzistencije. 

(3) Države potpisnice Pakta, uključujući i države koje su odgovorne za upravu u područjima koja nemaju vlastitu vladu, moraju poštovati pravo na samoodređenje te pomagati da se ostvari shodno odredbama Povelje Ujedinjenih naroda. 

(1) Svaka država potpisnica obavezuje se na poštivanje prava spomenutih u ovom Paktu, kao i na jamčenje tih prava svim osobama koje su na njenom teritoriju ili su pod njenom vlašću, neovisno o rasi, boji kože, spolu, jeziku, religiji, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju ili posebnom statusu. 

(2) Svaka država potpisnica obavezuje se da će u skladu sa svojim ustavnim odredbama te odredbama ovog Pakta poduzeti potrebne korake s ciljem donošenja zakonodavnih i drugih odredbi koje su potrebne kako bi se osiguralo ostvarivanje prava priznatih u ovom Paktu, ako takve odredbe već ne postoje. 

(3) Svaka država potpisnica obavezuje se:

a) brinuti o tome da svaka osoba čija prava priznata ovim Paktom budu povrijeđena ima pravo uložiti žalbu, čak i ako je pravo povrijedila druga osoba koja je djelovala u skladu s pravilom službe; 

b) brinuti o tome da svaka osoba koja podnese takvu tužbu ima priliku zaštititi svoje pravo preko nadležnog sudskog, upravnog, zakonodavnog ili nekog drugog organa koji je po pravnim propisima dotične države nadležan za sporove takve vrste, te da će toj osobi biti zajamčena sudska i pravna zaštita; 

c) brinuti o tome da osigura mjesta kojima će se delegirati nadležnost za takve žalbe. 

Države potpisnice obavezuju se da će jamčiti jednakopravnost muškarca i žene u ostvarivanju svih građanskih i političkih prava navedenih u ovom Paktu. 

(1) U slučaju općeg izvanrednog stanja koje prijeti životu nacije i koje se javno proglasi, države potpisnice mogu posegnuti za mjerama koje obaveze navedene u ovom Paktu stavljaju izvan snage, ali samo u mjeri u kojoj to zahtijeva opće stanje. Naravno, uz pretpostavku da takve mjere nisu protivne drugim obavezama narodnog prava te ne sadrže diskriminaciju na osnovi rase, boje kože, spola, jezika, religije ili socijalnog podrijetla.  

(2) Na osnovi prethodne odredbe članovi 6, 7, 8 (stavke 1 i 2), 11, 15, 16 i 18 ne smiju biti stavljeni izvan snage. 

(3) Svaka država potpisnica koja ostvaruje pravo da određene odredbe stavi izvan snage, ima obavezu u izvještaju generalnom sekretaru Ujedinjenih naroda obavijestiti ostale države potpisnice Pakta koje je odredbe stavila izvan snage i koji su razlozi takvog  čina. Na isti je način država potpisnica obavezna u drugom izvještaju generalnom sekretaru UN-a obavijestiti ostale države potpisnice kada će završiti mjera stavljanja izvan snage nekih odredbi ovog Pakta. 

(1) Ni jedna odredba ovog Pakta ne smije se tumačiti tako da daje pravo jednoj državi, jednoj grupi ili jednoj osobi da obavlja bilo kakvu djelatnost koja bi ukazivala na ukidanje ili ograničavanje prava i sloboda priznatih ovim Paktom.  

(2) Osnovna ljudska prava koja postoje u državama potpisnicama priznata zakonima, ugovorima, odredbama ili jednostavno običajna prava ne smiju biti ograničavana ili stavljana izvan snage pod izgovorom da ovaj Pakt ne priznaje ta prava ili ih priznaje samo u određenoj mjeri. 

III. dio

(1) Svaki čovjek rođenjem stječe pravo na život. To pravo mora biti zakonom zaštićeno. Život nikome ne smije biti oduzet samovoljom drugoga. 

(2) U državama u kojima još postoji smrtna kazna ona se smije odrediti samo kao najstroža kazna za najteže zločine na osnovi zakona koji su bili na snazi u vrijeme izvršenja zločina te koji nisu proturječni odredbama ovog Pakta i Konvencije o prevenciji i kažnjavanju genocida. Ova se kazna smije provesti samo na osnovi pravomoćne presude koju je donio nadležni sud. 

(3) Ako je ubijanje činjenica genocida, onda ovaj član ne daje pravo državama potpisnicama da se odreknu obaveza koje su preuzele prema odredbama Konvencije o prevenciji i kažnjavanju genocida.  

(4) Svaki osuđenik na smrtnu kaznu ima pravo moliti za pomilovanje ili preinačenje kazne. Amnestija, pomilovanje ili preinačenje kazne može biti ostvareno u svim slučajevima. 

(5) Smrtna kazna ne smije se izreći za zločine koje su počinile osobe mlađe od 18 godina niti se smije izvršiti nad trudnicama. 

(6) Ni jedna odredba ovog člana ne smije se koristiti kao argument koji bi usporio ili sprječavao ukidanje smrtne kazne. 

Nitko ne smije biti podvrgnut mučenju, tretiran na užasan, nečovječan ili ponižavajući način, niti smije biti podvrgnut takvoj kazni. Posebice nitko ne smije biti podvrgnut medicinskim ili znanstvenim eksperimentima bez samovoljnog pristanka na to. 

(1) Nitko ne smije biti držan u ropstvu. Držanje robova i trgovina robljem zabranjeni su u svim oblicima. 

(2) Nikoga se ne smije držati u pravnoj ili ekonomskoj ovisnosti o nekom drugom. 

(3)

a) Nitko ne smije biti prisiljavan na prisilni ili obavezni rad; 

b) Slovo a ove stavke ne isključuje određene kazne prisilnim radom kao oblikom oduzimanja slobode kažnjenicima, a koje nadležni sudovi u nekim državama izriču kao kaznenu presudu;

c) u »prisilni ili obavezni rad« u smislu ovog člana ne ubraja se:

I) ni jedna vrsta rada ili usluga pod slovom b ove stavke, koja se u pravilu zahtijeva od osoba kojima je sudskom odlukom oduzeta sloboda ili je taj rad način oduzimanja slobode dotičnoj osobi; 

II) ni jedna usluga ili rad vojne vrste, niti usluge koje su u državama koje iz određenih razloga priznaju i odobravaju odbijanje služenja vojnog roka zakonski propisane kao nacionalne usluge;  

III) ni jedna usluga u slučaju izvanrednih stanja ili katastrofa koje prijete životu i blagostanju zajednice;  

IV) ni jedna usluga ili rad koji spada u normalne građanske obaveze. 

(1) Svatko ima pravo na osobnu slobodu i sigurnost. Nitko ne smije biti uhapšen samovoljom nekog drugog ili iz istog razloga držan u pritvoru. Nikome ne smije biti oduzeta sloboda, osim ako za to postoje zakonski određeni razlozi, a i onda se provodi poštivanjem postupka propisanog zakonom. 

(2) Svakom uhapšeniku prilikom hapšenja moraju biti izneseni razlozi tog postupka i moraju mu se priopćiti optužbe podignute protiv njega. 

(3) Svatko tko je uhapšen pod sumnjom da je izvršio kažnjivo djelo ili je pod takvom sumnjom zadržan u pritvoru mora u određenom roku biti oslobođen ili izveden pred suca ili drugu službenu osobu koja je opunomoćena sudačkom funkcijom, te ima pravo na sudski postupak. Ne smije biti opće pravilo da osobe koje očekuju sudsku presudu moraju biti u zatvoru, ali odluka o tome mogu li biti na slobodi dok očekuju presudu ili ne mogu ovisi o tome osigurava li se time što ih se drži u pritvoru njihovo pojavljivanje na sudskom procesu za vrijeme postupka i na izricanju same presude.  

(4) Svatko kome je hapšenjem oduzeta sloboda ima pravo zatražiti sudski postupak tijekom kojeg se neopozivo odlučuje o pravomoćnosti hapšenja te o eventualnom puštanju na slobodu ako mu je sloboda nepravedno oduzeta. 

(5) Svatko tko je nepravedno uhapšen i bio u pritvoru ima pravo na odštetu. 

(1) Prema svakome kome je oduzeta sloboda mora se ponašati u skladu s ljudskim normama i mora se poštovati njegovo ljudsko dostojanstvo. 

(2)

a) Okrivljene se mora držati odvojeno od osuđenih, i to na način koji odgovara njihovu položaju neosuđenih, osim ako nije riječ o izvanrednim okolnostima;  

b) Maloljetni okrivljenici moraju biti odvojeni od odraslih, a presuda im mora biti izrečena što je prije moguće.

(3) Izvršenje kazne uključuje i ponašanje prema zatvorenicima koje je usmjereno prema njihovu poboljšanju i ponovnoj integraciji u društvo. Maloljetnici koji izdržavaju kaznu moraju biti odvojeni od odraslih i prema njima se mora ponašati shodno njihovoj dobi i pravnom položaju. 

Nitko ne smije biti uhapšen samo zato što nije u stanju ispuniti ugovornu obavezu. 

(1) Svatko tko ima pravne osnove da se zadržava na teritoriju jedne države ima se pravo slobodno kretati i slobodno birati svoje mjesto stanovanja. 

(2) Svatko ima slobodu napustiti određenu zemlju, uključujući i vlastitu. 

(3) Gore spomenuta prava smiju biti ograničena samo ako je to zakonski predviđeno i ako je nužno radi zaštite nacionalne sigurnosti, javnog reda, zdravlja naroda, javnog morala ili prava i sloboda drugih te ako se ograničenja slažu s ostalim pravima priznatim u ovom Paktu. 

(4) Nikome samovoljno ne može biti uskraćeno pravo da uđe u svoju zemlju. 

Stranac koji ima pravne osnove boraviti na teritoriju države potpisnice može dobiti izgon s teritorija te države samo na osnovi pravno donesene odluke i dopušteno mu je, ako ne postoje obvezujući razlozi nacionalne sigurnosti, iznijeti argumente protiv svog izgona te tu odluku preispitati preko nadležnih organa, odnosno određenih osoba u jednom ili više nadležnih organa, i imati zastupnika. 

(1) Svi ljudi jednaki su pred sudom. Svaka osoba ima pravo na to da se o kazneno-pravnoj tužbi podignutoj protiv nje ili o njenim civilnim pravima i obavezama raspravlja pred nadležnim, nezavisnim, nepartijskim sudom koji počiva na slovu zakona, te da se ta javna rasprava vodi na sudu doličan način. Iz moralnih razloga, razloga javnog reda ili nacionalne sigurnosti, ili ako je to u interesu zaštite života umiješanih strana moguće je - ako je to po ocjeni nadležnog suda nužno - pod posebnim okolnostima u kojima bi javnost mogla negativno utjecati na interese i pravednost postupka isključiti novine i javnost iz dijela procesa. Svaka presuda, bilo u civilnom ili kazneno-pravnom postupku, mora biti javno proglašena, ako se ne radi o povredi interesa maloljetnika ili se postupak odnosi na razvod braka ili skrbništvo nad djecom.   

(2) Svatko tko je optužen za kazneno djelo ima pravo biti tretiran kao nevin dok mu se ne dokaže krivnja. 

(3) Svatko tko je optužen za kazneno djelo ima tijekom postupka pravo ne sljedeća minimalna jamstva: 

a) Obavezno je i nužno odmah raspravljati o načinu i razlogu optužbe podignute protiv osobe na njoj razumljivom jeziku;

b) Mora imati dovoljno vremena i prilike pripremiti obranu i kontaktirati s braniteljem kojeg sama bira; 

c) U njezinu se slučaju bez nepotrebnog odgađanja mora donijeti presuda; 

d) Ima pravo prisustvovati procesu te se sama braniti ili svoju obranu povjeriti branitelju po svom izboru. Ako nema branitelja, mora joj se objasniti njezino pravo da ga uzme. Ako nema sredstava za plaćanje branitelja, on joj mora biti osiguran ako je to nužno u interesu zaštite prava;

e) Osoba smije postavljati pitanja ili nekome prepustiti da postavlja pitanja svjedocima optužbe, ili pozvati na ispitivanje svjedoke obrane pod istim uvjetima kakve imaju svjedoci optužbe; 

f) Može zatražiti stalnu prisutnost prevoditelja ako ne razumije ili ne govori jezik na kojem se vodi postupak; 

g) Ne smije biti prisiljena da kao svjedok kaže nešto protiv sebe ili da se izjasni krivom. 

(4) Postupak protiv maloljetnika mora se voditi na način koji odgovara njihovoj dobi i ubrzava njihovu ponovnu integraciju u društvo. 

(5) Svatko tko je osuđen zbog nekog kaznenog djela ima pravo žalbe i preispitivanja točnosti presude na višem sudu. 

(6) Ako se nekoga pravomoćno osudi zbog kaznenog djela, pa se presuda poslije poništi ili se osuđenika pomiluje jer neka nova činjenica ključno pokazuje da je presuda bila pogrešna, te ako je osuđenik na osnovi takve presude već izdržao dio ili cijelu kaznu, onda mu se u skladu sa zakonom mora platiti nadoknada za izdržavanje takve kazne, ako se ne dokaže da je pravodobno otkrivanje činjenice koja je dovela do promjene presude djelomično ili u potpunosti ovisilo o njemu. 

(7) Nitko ne smije biti ponovo progonjen i kažnjavan zbog kaznenog djela za koje mu se sudilo te nakon čega je prema zakonu i kaznenom postupku određene zemlje proglašen nevinim i oslobođen.  

(1) Nitko ne smije biti kažnjen zbog nekog djela koje u vrijeme njegova počinjenja nije bilo kažnjivo po nacionalnom i internacionalnom pravu. Isto tako ne može se odrediti teža kazna za počinjeno kazneno djelo od kazne koja je u trenutku kad je djelo počinjeno bila zakonski važeća. Ako se nakon što je djelo počinjeno zakon promijeni te se za počinitelje takvih kaznenih djela odredi blaža kazna od one prijašnje, pri donošenju presude mora se izreći blaža kazna neovisno o zakonu koji je važio u vrijeme kad je djelo počinjeno. 

(2) Ovaj član ne isključuje presude ili kazne zbog kaznenog djela koje je u vrijeme kad je počinjeno bilo kažnjivo po općepriznatim pravnim principima zajednice. 

Svatko ima pravo svugdje bude priznat kao pravno odgovoran. 

(1) Nitko ne smije biti izložen samovoljnim i protupravnim upadima u privatni život, porodicu, stan, prepisku, niti smije biti izložen protupravnom negativnom utjecaju na svoju čast i ugled.  

(2) Svatko ima pravo na pravnu zaštitu protiv takvih upada i ometanja. 

(1) Svatko ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i religijsko opredjeljenje. Ovo pravo obuhvaća i slobodu da netko pripada određenoj religiji ili je preuzme po svom izboru ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, službom Bogu, poštivanjem religijskih običaja te tumačenjem te religije drugima. 

(2) Nikoga se ne smije prisiliti da se odrekne slobode biranja religije i shvaćanja svijeta. 

(3) Sloboda ispovijedanja vlastite religije smije biti ograničena samo zakonski predviđenim ograničenjima koja su potrebna radi zaštite javne sigurnosti, reda, zdravlja, morala te osnovnih prava i sloboda drugih. 

(4) Države potpisnice obavezuju se da će roditeljima, odnosno skrbnicima ili njegovateljima osigurati slobodu da djecu odgajaju religiozno i moralno prema standardima vlastitih uvjerenja. 

(1) Svatko ima pravo na neograničenu slobodu mišljenja. 

(2) Svatko ima pravo na slobodno izražavanje svoga mišljenja. Ovo pravo uključuje i slobodu da se neovisno o državnim granicama pribavljaju i dalje dijele informacije i mišljenja svih vrsta, usmena i pismena, umjetnička djela ili druga sredstva po vlastitom izboru.

(3) Uživanje prava predviđenih stavkom 2 povezano je s posebnim obavezama i odgovornostoma te stoga može biti zakonski ograničeno, ako je to potrebno: 

a) radi poštivanja prava i ugleda drugih;

b) radi zaštite nacionalne sigurnosti, javnog reda i morala te zdravlja nacije. 

(1) Zakonom je zabranjena svaka ratna propaganda.

(2) Zakonom se zabranjuje svako istupanje u smislu nacionalne, religijske ili rasističke mržnje kojim se poziva na diskriminaciju, neprijateljstvo ili silu. 

Priznato je pravo na mirno okupljanje. Korištenje tog prava ne smije podleći drugim ograničenjima osim zakonskim koja su u državi potrebna radi zaštite javne sigurnosti, javnog reda i morala, zdravlja nacije ili radi zaštite prava i sloboda drugih. 

(1) Svatko ima pravo na udruživanje s drugima, kao i na osnivanje sindikata i pristupanje njima radi zaštite svojih interesa. 

(2) Korištenje ovog prava ne smije podleći drugim ograničenjima osim zakonskim koja su u državi potrebna radi zaštite javne sigurnosti, javnog reda i morala, zdravlja nacije ili radi zaštite prava i sloboda drugih. Ovaj član ne suprotstavlja se zakonskim ograničenjima korištenja ovog prava za pripadnike vojnih ili policijskih snaga. 

(3) Ni jedna odredba ovog člana ne daje punomoć državama potpisnicama Pakta za provođenje mjera koje bi ugrožavale jamstva Sporazuma internacionalnih radnih organizacija iz 1948. o slobodi ujedinjavanja i zaštiti prava ujedinjavanja.

(1) Porodica je prirodna jezgra društva i ima pravo na zaštitu društva i države. 

(2) Priznaje se pravo muškarca i žene da u dobi kad su spremni na brak zaključe isti i osnuju porodicu. 

(3) Brak se smije zaključiti samo nakon slobodno izražene volje oba bračna partnera. 

(4) Države potpisnice određenim će mjerama osigurati da bračni partneri imaju ista prava prilikom sklapanja braka, u braku i prilikom rastave braka. Mora se snositi odgovornost za nužnu zaštitu djece u slučaju razvoda. 

(1) Svako dijete bez diskriminiranja na osnovi rase, boje kože, spola, jezika, religije, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovine, rođenja ima pravo na zaštitne mjere preko svoje porodice, društva i države koji poštuju njegov položaj maloljetnika. 

(2) Svako dijete nakon rođenja mora neizostavno biti uneseno u registar i dobiti ime. 

(3) Svako dijete ima pravo dobiti državljanstvo. 

Svaki građanin ima pravo i mogućnost bez razlikovanja značajki navedenih u članu 2 i bez ograničenja: 

a) neposredno ili preko izabranih zastupnika sudjelovati u stvaranju i oblikovanju javnog života; 

b) birati i biti izabran na pravim, redovitim, općim, jednakim i tajnim izborima, na kojima je zajamčeno slobodno izražavanje volje birača; 

c) imati pristup javnim službama svoje zemlje pod općim principima jednakopravnosti. 

Svi su ljudi jednaki pred zakonom i imaju bez diskriminiranja jednako pravo na zakonsku zaštitu. U ovom smislu zakon mora zabraniti svaku diskriminaciju, posebno zbog rase, boje kože, spola, jezika, religije, političkih ili drugih uvjerenja, nacionalnog i socijalnog podrijetla, imovine, rođenja ili nekog drugog statusa, te mora svima jamčiti jednaku i djelotvornu zaštitu. 

U državama u kojima postoje etničke, religijske ili jezične manjine, pripadnicima tih manjina ne smije biti uskraćeno pravo da njeguju svoj kulturni život, izražavaju i ispovijedaju svoju religiju te se služe svojim jezikom. 

(Sastav odbora za ljudska prava i bliže odredbe vezane za sastav i zadatke tog gremija) 

(...)

Ni jedna odredba ovog Pakta ne smije se tumačiti tako da ograničava odredbe Povelje Ujedinjenih naroda ili statute posebnih organizacija Ujedinjenih naroda u kojima su regulirani dotični zadaci Ujedinjenih naroda i posebnih organizacija Ujedinjenih naroda vezani za pitanja obrađena ovim Paktom. 

Ni jedna odredba ovog Pakta ne smije se tumačiti tako da nekom narodu osporava pravo na uživanje te potpuno i slobodno korištenje njegova prirodnog blaga i resursa.  

(1) Ovaj Pakt stoji na raspolaganju za potpisivanje svim članicama Ujedinjenih naroda, svim članicama posebnih organizacija Ujedinjenih naroda, svim državama potpisnicama Povelje o Međunarodnom sudu te svakoj drugoj državi koju pozove Generalna skupština Ujedinjenih naroda. 

(bliže odredbe vezane za ratifikaciju i stupanje na snagu)

(...)

[Početak stranice]    [Početna stranica Ljudska prava]    [Pregledni dijagram]