|
|
|
| Osnovni elementi demokratske države (II): Parlament
U demokraciji vlast proizlazi iz naroda. Njena provedba u pravilu je prepuštena odabranim zastupnicima, koji su okupljeni u parlamentu. Njihov najvažniji zadatak je uređenje političke linije jedne države, koju oni definiraju zakonima (zakonodavna funkcija). Zbog toga se parlament označava kao zakonodavna vlast (legislativa).
Osim toga, parlament ima kontrolu nad drugim organima (kontrolna funkcija), kako oni ne bi djelovali po svojoj samovolji i protiv interesa naroda. Pri tome se najprije mora odrediti koja je to volja naroda. Za to, prije svega, postoje redoviti izbori, a osim toga zadaca je parlamentaraca da u različitim razgovorima i debatama zastupaju mišljenja i interese svojih birača (funkcija artikuliranja), te da ustanove što želi većina naroda (koja je zastupljena većinom parlamentaraca). Usto, zastupnici u parlamentu imaju zadatak obavijestiti javnost o problemima koji nastanu u državi te organizirati javne diskusije na tu temu (funkcija obrazovanja političke volje). Tijekom tih javnih diskusija izmjenjuju se argumenti, tako da građani mogu imati uvida u postojeće probleme i informirati se na taj način.
Sljedeći tekst rasvjetljava pojedine zadatke parlamenta:
Parlament u demokratskoj državiU okviru zakonodavne funkcije parlament može predložiti neki zakon (pravo inicijative). Različitim organima može se dati to pravo. U parlamentarnim demokracijama to pravo, uz parlament, ima još najmanje i vlada. To je povezano s tim da vlada u parlamentu gotovo uvijek ima većinu, tako da njeni prijedlozi zakona imaju velike šanse za uspjeh. Nakon predlaganja zakona on se u parlamentu stavlja plenumu na razmatranje. Pri tome često dođe do njegova poboljšanja. I konačno, glasa se o prijedlogu zakona. U normalnom slučaju za usvajanje zakona potrebna je relativna većina. Ako se zakon tiče nekih bitnih podrucja, kao npr. Ustava, onda je potrebna veća, kvalificirana većina (npr. dvotrećinska). Ako se postigne potrebna većina, prijedlog zakona postaje važeći zakon. [Početak stranice] [Natrag na pregled] U parlamentarnoj demokraciji zastupnici u parlamentu biraju šefa vlade, a ponekad i cijelu vladu. Time je vlada ovisna o većini u parlamentu, a zastupnici svojim izborom mogu imati veliki utjecaj na politički pravac vlade. Osim toga, oni uglavnom imaju mogućnost da opozovu šefa vlade ili raspuste cijelu vladu. Parlament ne bira samo vladu, on često bira i članove najvišeg suda. Time što parlament bira ostale organe vlasti, neizravno se legitimiraju i oni. To znači da narod ne može izravno birati šefa vlade i najvišeg suca. Narod o tome odlučuje preko parlamenta, tako da time šefa vlade i najvišeg suca neizravno bira narod. Oni su legitimirani da donose odluke za narod. [Početak stranice] [Natrag na pregled] U okviru klasičnog ucenja o raspodjeli vlasti, parlament (legislativa) kontrolira vladu (egzekutivu) u izvršenju zakona. Da bi mogao obavljati tu kontrolnu funkciju, parlament posjeduje različita sredstva, koja su u svakoj državi drukčija. Parlament može narediti istragu, obratiti se najvišem sudu – trećoj vrsti vlasti (jurisdiktivna), ili opozvati vladu. Međutim, buduci da je u modernim parlamentarnim demokracijama vlada u parlamentu zastupljena gotovo uvijek s većinom, tako da kontrolu ne provodi parlament nego opozicija u parlamentu, manjina kontrolira većinu. [Početak stranice] [Natrag na pregled] Funkcija artikuliranja i izgradnje volje Parlamentarci imaju zadacu artikulirati politička nastojanja naroda i volju birača. U idealnom slučaju birači osjećaju da ih zastupa ona ili ova frakcija u parlamentu, te da je veza između njih i izabranih vrlo uska. Javnim sjednicama, davanjem izvještaja te ciljanim informacijama o svom radu, parlamentarci pokušavaju informirati građane i na taj način pomažu procesu izgradnje političke volje kod građana.
|
|
|
