|
|
Osnovni
problemi političke filozofije novog doba
|
Sljedeći tekst pokušava dati kratki uvod u osnovne probleme, korijene i
pitanja političkog mislilaštva novog doba.
Pregled:
[Početak stranice]
Nastanak
"države"
Osnovni problem kojim se bavi političko mislilaštvo ove
epohe je "Nastanak moderne države". Ta formula je suviše
teleologijska da bi potpuno zadovoljavala povijesni kriterij. Ta
formula sugerira da je moderna država nastala kao neophodnost krajnje točke
svjetskog /povijesnog "normalnog razvoja", dok je država,
ipak, samo rezultat specifičnih konstelacija u Europi, odakle je
"izvezena" dalje u svijet. Država nije neophodan rezultat svjetske
povijesti, nego je rezultat za koji su postojale kako teoretske tako
i praktične alternative. Takve alternative su veoma važne za razvoj
političkih ideja, iako su i one mogle biti uzete u službu fundamentalnog
procesa "porasta državne sile" u smislu principa heterogenosti svrhe.
"Porast državne sile" je formula koja označava sudski proces, ali
ne i sudski proces na kojem se utvrđuje rezultat. Radi se jednostavno o
tome da u lepezi mnogobrojnih nositelja različitih formi osobne
moći - kao što je to bio slučaj u srednjem vijeku - moćnik na određenoj
centralnoj i vrlo visoko rangiranoj poziciji počinje akumulirati moć,
s
manje ili više ostvarenim ciljem monopoliziranja vlast za svoje vlastite pozicije.
Takve "ključne" pozicije su često monarhisričke,
tako da to predstavlja porast monarhije, tzv. "apsolutizam" i raspravu
o njemu, što i jest jedna od glavnih tema povijesti ideja i događaja
ovog doba.
[Početak
stranice]
Korijeni političke
filozofije novog doba
Kao prva reakcija na pojavu novih formi političkog
porasta, kod Machiavellija nastaju nove analize političkog ponašanja. Učenje
o politici bilo je tradicionalni nastavak etike. Sada to učenje nudi znanje
vladanja, koje se karakterizira upotrebnošću, upotrebnošću
legitimacije politike, koja je po ranijim mjerilima označavana kao
"nemoralna". Ipak, humanisti istodobno obnavljaju tradicionalnu
političku etiku, impulsom reformskih predodžbi, čija se pažnje
vrijedna racionalnost teoretski demonstrira s radikalnošću utopijskih
nacrta, ali i "dijalektike prosvjetiteljstva". Treći utjecaj je došao od reformacije,
doduše manje zbog njene teologije
umjesto da se brani stara vjera monarhije. Tako su predodžbe otpora i
suvereniteta naroda produbljene uz pomoć učenja o prirodi i narodnom
pravu koje je bilo prilagođeno potrebama svijeta u kojem su nastajale nove
države. Konfesionalni konflikti i socijalne krize rastu u toj mjeri da jaka država
postaje jedino mjesto za bijeg.
[Početak
stranice]
Pitanja političke
filozofije novog doba
Proširenje konflikata u Engleskoj vodi Hobbesa do pronalaska veze između
teorijskog prevladavanja tih kriza i
nove nauke, prosvjetiteljstva 18. stoljeća, što je opet dovelo do
povećanja zajedničkih novih impulsa. Politika se i sada, kao što je to
bio slučaj i prije, zasniva na metafizici, mjerila "prirode" i
"razuma" nisu ništa novo, ali se u budućnosti upotrebljavaju pod obilježjem transcedentnosti. Zajedničko
blagostanje i dalje ostaje cilj, ali sada ono ne znači na onom svijetu samo biti svet, nego i biti sretan. Svjetski
imanentna realnost time dobiva emancipacijski i humanitarni napredak, sloboda i
samoodređivanje postaju važne parole. Istodobno je u dijalektičkom
okruženju omogućen porast državne moći na račun tek
otkrivenog dostojanstva individue, teorijski prateći određene zaključke
Rousseauove filozofije identiteta, a praktično u tzv. "prosvijetljenom
apsolutizmu". Čak se i u američkoj revoluciji ta ambivalencija
britanske tradicije slobode i europskog prosvjetiteljstva pokazala kao neodvojiva. Potom slijedi oslobođenje čovječanstva u interesu
napretka građanstva. U programima ljudskih prava i u političkoj
ekonomiji koja je vrlo brzo dobila na važnosti, građanski privrednici i
moderno privredno društvo počinju svoj dijalog s državnom moći koja
im više i nije bila identična.
[Wolfgang Reinhard; preuzeto iz: Hans Fenske u.a., Povijest političkih ideja. Od Homera do današnjice, Frankfurt/Main
1987.]
[Početak
stranice]
