|
|
|
| Klasici političke filozofije
Edmund Burke, engleski politički pisac i parlamentarac (1729.-1797.), do 1790. bio je u grupi oko Lorda Rockinghama; zalagao se za slobodu sjevernoameričkih kolonija. Burke se oštro protivio Francuskoj revoluciji, čije je jezovitosti predvidio. U svom djelu "Reflections on the Revolution in France" (1790.) zastupao je organski napravljenu državu nasuprot one umjetno stvorene te je bio tvorac konzervativnog državnog uređenja novog doba. [Početak stranice] [Natrag na pregled]
Thomas Hobbes,
engleski filozof (1588.–1679.), jedan od najvećih sistematičara
racionalizma upoznat s Descartesovom filozofijom. Da bi izbjegao englesku
revoluciju emigrirao je u Pariz 1640.–1651., ali se pod Cromwellom opet
vratio. Hobbesova filozofija je strogo nominalistička i mehanistička
i isključuje teologiju. Ona se bavi samo predmetima, umjetnim i prirodnim,
odnosno onima koje je čovjek načinio, koji su dostupni zdravom
rasuđivanju. Najutjecajnije je bilo njegovo učenje o prirodnom stanju
i društvenom ugovoru (prirodno pravo). [Početak stranice] [Natrag na pregled]
John Locke,
engleski filozof (1632.–1704.). Obrazovanje je stekao u Westminsteru,
studij medicine i prirodnih znanosti završio na Oxfordu; sekretar, lječnik i
odgajatelj u kući grofa Shaftesburyja; boravio u Francuskoj i Nizozemskoj,
s Wilhelmom (III.)
od Oraniena vratio se u Englesku i do 1700. godine bio zaposlen u kolonijalnom
ministarstvu. [Početak stranice] [Natrag na pregled]
Karl Marx,
filozof i revolucionar (1818.-1883.), osnivač marksizma. U Bonnu
i Berlinu je studirao pravo i filozofiju, a u Berlinu se priključio krugu
radikalne omladine. Tijekom 1842. i 1843. bio je šef-urednik liberelno opozicionih novina
Rajnske novine u Koelnu, a nakon njihova zabranjivanja odlazi u Pariz. Pod
utjecajem Ludwiga Feuerbacha došao je do filozofskog materijalizma,
a pod utjecajem francuskih utopista do revolucionarnog socijalizma. Zajedno s
Engelsom razvio je svoje materijalističko viđenje povijesti. Deportiran iz
Pariza, Marx je od 1845.do 1848. živio u Bruxellesu. On i Engels su 1847.
pristupili Savezu komunista i za njega
sastavili programski spis "Komunistički manifest" (1848.), u
kojem je pretkazana proleterska revolucija kao rezultat zakonskog povijesnog procesa. [Početak stranice] [Natrag na pregled]
John Stuart Mill,
britanski filozof i nacionalni ekonom (1806.-1873.). Od 1823. do 1858. bio je sekretar u Indian
Houseu, a od 1866.do 1868.
poslanik liberala u parlamentu. Mill se stalno dopisivao s Augusteom Comteom,
čiji je pozitivizam modificirao u smjeru engleskog empirizma, što znači
pred psihološkim preduvjetima. Poslije Milla filozofija počiva
na psihologiji. Njegovo glavno djelo je "Sistem deduktivne i induktivne
logike" (2 sveska 1843.) u kojem se mogu naći detaljnje teorije
indukcije i analize uzročno-posljedičnog pojma. Njegova spoznajna
teorija (samo iskustvo vodi do spoznaje) predstavljena je tek 1865. godine. [Početak stranice] [Natrag na pregled]
Charles-Louis de Secondat Montesquieu, baron de La Brede et de, francuski pisac, pravni i državni filozof (1689.–1755.); 1714. vijećnik u parlamentu, 1716.–1726. predsjednik parlamenta u Bordou; 1728. član francuske Akademije. Njegovo glavno djelo državne i kulturne filozofije je "De l'Esprit des lois", u kojem je razvio antropologijsko-socijalno povijesno učenje o zakonu u tri državne forme - republici (demokraciji), monarhiji i despotiji. Dok republika i monarhija počivaju na pravnom temelju, despotija (tiranija) se održava samo uz pomoć straha i ovisna je o različitim navikama (ne o zakonima). Iz toga Montesquieu razvija i podržava raspodjelu vlasti kao princip unutarnjeg uređenja države, čime se postiže sprječavanje bilo kakve samovolje od bilo koje grupe u državi; ta raspodjela vlasti razvila se na primjeru engleskog Ustava. U toj formulaciji ideja raspodjele vlasti postaje osnovni princip Ustava Sjeverne Amerike (1776.–1787.) i svih kasnijih ustava po kojima postoji raspodjela vlasti. Montesquieu je osim toga pisao i romane i novele te slovi kao prvi francuski prosvjetitelj. [Početak stranice] [Natrag na pregled]
Jean-Jacques Rousseau, francuski pisac i filozof švicarskog podrijetla (1712.–1778.), vodio je nestalan život koji je bez okolišanja opisao u "Confessionsu" (1782.). Pripadao je krugu enciklopedista. Godine 1750. postao je poznat po svom djelu - koje je kasnije bilo nagrađeno - o (negativnom) utjecaju umjetnosti i znanosti na navike i običaje ("Discours sur les sciences et les arts"). Tada podignuta optužba protiv kulture, da ona čovjeka otuđuje od njegovog prirodnog stanja te mu uzima slobodu, vrline i nevinost, početak je razvoja moderne kulturne kritike. Njegov spis "Državni ugovor" (1762.) državu
promatra kao ujedinjenje sklopljeno slobodnom voljom pojedinaca
(volonté générale); iz toga proizilauzi suverenitet naroda. Sve u svemu, Rousseau
je pripremio tlo za romantiku, a usto je bio zagovornik Francuske
revolucije i demokracije te je izvršio veliki utjecaj na modernu
pedagogiju. [Početak stranice] [Natrag na pregled]
|
|
|