|
|
|
| Nastanak i razvoj antičke demokracije
Atena je kolijevka demokracije. Prije otprilike 2500 godina tamo je polako stvoren ustavni poredak koji je postao ideal svih demokratskih ustava. Sljedeći tekstovi opisuju najvažnije korake tog razvoja:
Riječ "politika" dolazi od riječi polis (država), čime se u prvom redu misli na zajednicu građana, a tek potom na podrucje na kojem se nalazi ta zajednica. U arhajskom kraljevstvu kraljev zamak je jezgra grada oko kojeg je grupirano sve ostalo što spada u dotični grad. U polisu - suprotno tome - u središtu je agora, trg kao okupljalište. Političko odlučivanje prelazi s kralja na skupštinu; zaključci se donose javno; oni se moraju opravdati pred građanima, a da bi neki zaključak bio usvojen, potreban je glas građana. Time počinje proces racionalizacije političkih odluka: "Sustav polisa počiva prije svega na neobičnoj prednosti u vlast izgovorene riječi, nasuprot svim ostalim instrumentima moći. Ona postaje političkim stredstvom par excellence, ključnim autoritetom države, oruđem zapovjedništva i vlasti nad drugima... Riječ, o kojoj se ovdje radi, nije više riječ rituala, točne formule, to je riječ kontroverzne debate, diskusije i argumentacije. Potrebna je publika, kojoj se na kraju obraća kao sucu i koja konačno podizanjem ruke odlučuje između partija koje su nastupile pred njom; ta čisto ljudska presuda odmjerava sposobnosti partija da nekoga uvjere u nešto i dodjeljuje pobjedu jednom govorniku nad njegovim protivnikom. Sva ona opća pitanja koja su do tada bila uređivana po pravilima vladajućih moćnika i spadala u podrucje vlastele, sada su predmet umijeća diskutiranja i o njima se mora odlučiti u okviru javne debate. Ona se potom moraju formulirati na odgovarajući način i dobiti formu entitetskih uputa koje sadržavaju elemente i jedne i druge argumentacije. Tako između politike i logosa (razumnog govora) nastaje uska obostrana veza. Umijeće politiziranja je, prije svega, umijeće vladanja jezikom, a logos preko svoje političke funkcije ostvaruje veću samosvijest o sebi, dobiva svoja pravila i djelotvornost" (Jean-Pierre Vernant, Nastanak grčkog razmišljanja, Frankfurt/Main 1982., 44f.). Nastajanje političkog u Ateni počiva na dva kriterija koja su u vrlo uskoj vezi jedan s drugim: na javnosti političkih odluka i na rastućem pritisku za racionalim objašnjenjem. Tu dolazi još i treći kriterij: demokratizacija. "Ovaj dvostruki proces demokratizacije i stavljanja odluka u javnost imat će odlučujuće konzekvence u podrucju mislilaštva" (Vernant 1982., 46). Homerov svijet heroja i Periklovo doba antičke demokracije razdvojili su se u svojoj osnovi. Kako je jedan mogao nastati iz drugog? Ranija socijalna podjela izgledala je otprilike ovako: na čelu socijalne hijerarhije stajali su eupatridi, oni koji su rođeni kao dobrostojeći ili s plemićkom titulom, oni kojima je ona dodijeljena zbog posjedovanja velikog bogatstva, oni koji su svoja posebna prava imali zbog rođenja s plemićkom titulom. Slijedili su georgi, ratari s relativno malim posjedom u vlasništvu, i demiurgi, trgovci i obrtnici. Uz njih su još postojali theteni, sezonski radnici bez vlastite imovine, posjeda ili obitelji te robovi. U Grčkoj su se plemići vrlo brzo mogli probiti do vlasti kralja (basileus); kraljevska služba nije bila ukinuta, nego ograničena u svojim ovlastima, reducirana na sferu kulturno-religioznog i na nekoliko sudskih odluka. Odlučivanje je bilo u rukama velikih plemićkih rodova. Iz svojih redova su birali arheote, vladajuće članove, koji su nakon isteka službe doživotno ostajali članovi Savjeta, Arheopaga. Arheoti i Arheopag određivali su o sudbini grada. To aristokratsko društvo ubrzo je dospjelo u krizu. Pritisak stalno rastućeg stanovništva u 8. stoljeću pokrenuo je kolonizaciju; Grci su nastanili podrucja obale Srednjeg mora u Maloj Aziji, sjeverne Afrike, na Sicilije, donje Italije, južne Francuske sve do Španjolske te osnovali nove zajednice koje su bile ili neovisne ili samo u labavoj vezi s gradom-majkom. Mali seljaci su sve više dospijevali u nezavidan položaj ovisnosti o velikim posjednicima; zaduživali su se; jedan dio je bio prodan u ropstvo. Intenzivirali su se trgovinski odnosi. Nastala je nova forma bogatstva: svojina stečena trgovinom metalom, loncima, žitaricama, uljem i vinom. Trgovina robom je sve više rasla; skovale su se prve novčanice. Kratko: socijalna napetost u Ateni je nezaustavljivo rasla. Time je počeo proces čiji je rezultet bio oduzimanje moći od onih koji su rođenjem nasljeđivali plemićke titule. Nastao je javni život u kojem su mogli sudjelovati i građani. To je bio trenutak za velikog atenskog zakonodavca, trenutak za Solona (oko 640.-560. p.K.). Solon potječe iz vrlo ugledne plemićke obitelji, ali je svoj imetak ostvario kao trgovac. Godine 594./3. p.K. on je postao arhon, najviši vladar u Ateni te je dobio izuzetne ovlasti da kao sudac, čovjek sredine koji je nepristran interesima obiju grupa, ponovno uredi zajednicu. Solon je ukinuo ropstvo zbog duga, dobio je podršku u novoj podjeli zemljišta. Uveo je nove mjere, esencijalnu osnovu robnog prometa te postavio nove osnove kovanja novca, tako da je pravo kovanja novca postalo monopol javnosti. Objesio je važeće zakone u pisanoj formi na javna mjesta. Građanstvo je ponovno podijelio tako da kriterij više nije bilo podrijetlo nego veličina i količina privatne svojine, prihoda od žetve ili novčanog prihoda. Od pripadnosti određenoj klasi — pentakosiomedimni (godišnje su imali najmanje 500 mjera za žito), hipeji (konjanici, oni koji su sebi mogli priuštiti konja), zeugiti (posjedovali su naoružanje kao dobro naoružani vojici) i teti (nisu imali nikakve svojine) — ovisila su politička prava sudjelovanja u dobnošenju odluka i visina priloga za vojsku. U svojoj reformi Ustava Solon je uveo dva nova ograna, Savjet 400 (bule), kao ravnotežu aristokratkom areopagu, i Narodni sud, heliaia, kao instancu kojoj su se građani mogli obratiti i žaliti zbog nepravednih mjera državnih organa. Solon je vladavinu onih koji su naslijedili plemićke titule zamijenio vladavinom timokracije, vladavinom onih koji svoju čast zasnivaju na veličini imetka. Sam je svoj Ustav nazivao eunomia ("dobro uređenje"), vladavina dobrih zakona koje su donijeli ljudi. Solon je stvorio preduvjete za javnu politiku koja je podrazumijevala sudjelovanje građanina. Ali, socijalne probleme nije riješio dugoročno. Tridesetak godina nakon njegova reformskog djela vlast u Ateni je preuzeo Pizistrat (ca. 600.-528. p.K.), plemić otmjenog roda. Godine 560. postao je atenskim tiraninom, pri čemou se, prije svega, oslanjao na podršku siromašnijeg sloja građana. Tiranija je državno uređenje koje je u Grčkoj imalo - gledano s distance - najlošiji glas. Bila je vladavina bez legitimiteta jer nije poštovala zakon, normu i ustavni poredak, a time ni podrucje javnog - osnovni princip politike u polisu. Ipak, u procesu demokratizacija tiranija je igrala važnu ulogu: mobiliziranjem demosa - naroda, vlast plemstva je i dalje ograničavana. Političku osnovu atičkog polisa uspostavio je Klisten. Podaci o njegovoj godini rođenja i smrti nisu poznati. Čini se da je njegova reforma Ustava uvedena brzo nakon 510. godine p.K. I on potječe iz plemićkog roda. Motiv njegove reforme treba tražiti u svađi s jednim drugim plemićkim rodom. Njega se može tretirati kao stvaraoca demokracije koja počiva na jednakim pravima za sve građane. Tom je reformom Klisten prouzrocio oduzimanje moći grupama koje su se obrazovale na temelju plemićke pripadnosti ili na temelju količine privatne imovine. On je atički teritorij nanovo podijelio u tri zone (grad, selo i obala), a građane je podijelio u deset filea od kojih je svaka u Savjet 500 delegirala po 50 poslanika. Svaka od Phylea je 36 dana (što odgovara desetini jedne godine službovanja) vodila poslove grada i imala mjesto predsjedavajućeg u Savjetu. Vjerojatno je Klisten bio taj koji je sa Sudom za progon (Ostrakismus) uveo novu instancu koja je mogla prognati građane, ako su oni prikupljanjem većeg broja ovlasti prijetili da postanu opasnost za demokratsko uređenje. Četrdeset godina nakon Klistena Periklo je dovršio proces demokratskog uređenja Atene i istodobno ostavio plemstvo bez ikakvih ovlasti. Godine 462. p.K. prema Periklovoj naredbi donošenje svih odluka preneseno je na Savjet 500, Narodni sud i Narodnu skupštinu (eklezija). Godinu dana kasnije uvedeno je plaćanje dnevnica za članove Savjeta i suda, kako bi se siromašnijim sugrađanima omogućio pristup tim službama, a konačno je 458. p.K. zeugitima, trećoj klasi poreskih obveznika, dopušten pristup i rad u državnim službama. Time je zaključen proces razvoja Ustava polisa, a istodobno i pretece svih demokratskih ustava. Na taj se Ustav orijentiraju djela političke filozofije Grčke, posebno djela Platona i Aristotela te začetnika europskog političkog mislilaštva uopće. Obojica su djelovali (...) u 4. stoljeću p.K., u doba kada je Periklovo uređenje bilo zahvaćeno udarom klasičnog uređenja. U toj krizi demokracije djelovala je refleksija. Ono što se u doba procvata demokracije smatralo samo po sebi razumljivim, te kao takvo nije zahtijevalo daljnja objašnjenja, postalo je predmetom istraživačkog mislilaštva. Kriza zajedništva do današnjih dana oslikava djelotvoran pokušaj da se sredstvima razumnog govora i traženja najbolje argumentacije tog zajedništva pokažu kako njegovi sastavni dijelovi tako i njegove mogućnosti. [preuzeto iz: Eberhard Braun/Felix Heine/Uwe Opolka, Politička filozofija. Priručnik. Tekstovi, analize, komentari, Reinbek 1984.]
Demokracija u anticiPregled:
Uvod Moderna demokracija nastala je na temeljima gomilanja teorije koja je građena stoljećima, tijekom stavljanju modernog društva nasuprot plemenskom društvu starog svijeta. Svemu tome kumovala je antika. Nasuprot modernoj demokraciji, antička nije nastala uz pomoć teorija, dakle, uz pomoć teorijsko-fliozofskih sustava, nego je izrasla iz političke prakse. Buduci da je antička demokracija forma uređenja polisa, nju se može promatratii i razumjeti samo iz perspektive razvoja polisa. Sam proces uspona, učvršćivanja i raspada polisa u velikoj je mjeri utjecao na razvoj demokracije. Što je polis? Kako je izgledao proces osnivanja polisa? Kako je nastala demokracija i kako se razvijala? - pitanja su koja bi trebala bi biti razjašnjena sljedećim tekstom: [Početak stranice] [Natrag na pregled] Kad se, uvijek iznova, pokušava prevesti pojam "polis"., uglavnom se dolazi do pojmova kao grad ili država ili grad-država. No ni jedan od tih termina ne predocava stvarnu organizaciju polisa. Polis se ne može definirati kao "gradsko područje" jer je ponekad uključivao i "izvangradska" naselja; a s druge strane polis nije bio ni država jer nije imao tipične karakteristike države, poput suvereniteta. Polis si moramo predociti kao građanstvo koje je politički i ekonomski bilo neovisno, dakle samosuficijentno, koje je bilo određeno cjelokupnošću svih slobodnih i jednakih građana muškog spola koji su njim i vladali. [Početak stranice] [Natrag na pregled] Tek oduzimanjem moći od starog plemstva i politiziranjem cjelokupnog građanstva, antičko društvo je postalo pravi polis. Zbog toga je građanstvo moralo samo upravljati, a počelo je i stvaranje službi i institucija. Građanima je pripadalo pravo, a službama i institucijama pripadali su sudovi. U to doba njegovan je i klasični grčki politički pojam koji podrazumijeva cjelokupnost svih aktivnosti građana koje se tiču polisa, npr. njegovo osnivanje, uređenje, održavanje te aktiviranje. Političko kod Grka bazira se na odvajanju javnog i privatnog. Sveukupne materijalne i ekonomske prilike stavljaju se u privatni život - oikos. Tamo su bile ustaljene vladarske navike: čuvari despota vladali su ženama koje su se morale držati podalje od javnih mjesta i prilika, jednako kao što su vladali djecom i robovima za koje je vrijedilo isto pravilo. Prostor politickog djelovanja nosilo je značajku zajdničkih susreta Slobodnih i Jednakih, dakle, ni u kom slučaju nije bilo podređenih ili nadređenih odnosa. Sastanci su se održavali u Narodnoj skupštini i diskutiralo se o kolektivnim ciljevima i aktivnostima, formama i institucijama zajedništva itd. Politika se sastojala u sudjelovanju građana u organizaciji i samoupravi u polisu, koji se dijelio u nekoliko različitih pododjela (Demen, Trittyen, Phratrien) i koji se stabilizirao različitim institucijama, kao na primjer Narodnom skupštinom, Savjetom 500 ili Arheonatom. Ono što je sada zanimljivo jest to kako je nastao polis i s njim demokracija. Tom pitanju htjeli bismo se približiti sljedećim odjeljkom. Buduci da je do sredine 5. stoljeća demokracija u pravom smislu te riječi postojala samo u Ateni, a svi ostali demokratski ustavi uspostavljeni su po ugledu na atenski, razvoj Atene će nam poslužiti kao primjer. [Početak stranice] [Natrag na pregled] Razlog za politiziranje širokih slojeva društva s jedne su strane bile socijalne i ekonomske promjene, a s druge borbe za vlast i moć u koje su se sve više uvlačili plemići. U 8. stoljeću došlo je do procvata privrede koji se ogledao u unapređenju trgovine i obrtništva te u nastajanju širokog srednjeg staleža. Istodobno je porastao broja stanovnika i osiromašili su već ionako siromašni slojevi, što je izazvalo uvođenje ropstva zbog duga. Nešto ojačani srednji sloj bio je već sit samovolje aristokrata i zahtijevao je vladavinu zakona (eunomia). Mali seljaci htjeli su se osloboditi ropstva zbog duga i zahtijevali su agrarnu reformu. Plemstvo je već ionako bilo zauzeto svojim internim borbama za prevlast te su se stvorile različite grupe i frakcije. Politička situacija bila je napeta i zahtijevala je stabilne forme uređenja. Zbog toga su se neki plemići okrenuli narodu i zatražili njegovu podršku. Solon je 594. godine p.K. izabran za arkonta Atene. Njegov zadatak bila je provedba reforme polisa, kako bi spriječio prijeteći građanski rat i oslabio borbu među staležima. Solon je ukinuo ropstvo zbog duga, ali njegove daljnje reforme nisu bile uspješne. Ubrzo je opet došlo do novih borbi. Najdonji i srednji slojevi primijetili su da se oni sami moraju angažirati i ubrzo su izborili sudjelovanje i svoj utjecaj u donošenju odluka. [Početak stranice] [Natrag na pregled] Tek je Klisten (508./7. p.K.) uspio svojim reformama odgovoriti na zahtjeve za novim institucijama. Mjere koje su bile provedene:
Kao posljedica reformi, oduzeta je moć plemstvu. Plemstvo je moralo u lokalnim zajednicama (Demenima) raspravljati s "običnim narodom". Osim toga, sada su i siromašniji mogli sudjelovati u političkom životu. Sudjelovanje u političkom životu postalo je zadatak i obveza svakog građanina. Tko se protivio i opirao tome, izgubio bi svoja građanska prava i bivao je isključen iz društva. Klistenovim reformama institucionalizirana je građanska samouprava, a uvođenjem jednakopravnosti uvedena je određena forma demokracije. [Početak stranice] [Natrag na pregled] Pod utjecajem ustanka Ilona (500.-494. p.K.) i perzijskih ratova (490.-479. p.K.) učvrstio se građanski identitet. Pobjeda nad daleko nadmoćnijim Perzijancima nije osigurala samo slobodu nego je i dokazala da su polisi bili sposobni da se održe i da su napravljeni s dosta razmišljanja, te ih je obasjala u sasvim novom svjetlu. Građani su se zbog toga još više angažirali, a politika je postala podrucje u kojem se moglo dobiti veće priznanje, dobar glas i čast, lakše nego radom na polju materijalne produkcije. Konačnim oduzimanjem moći od starog Savjeta plamstva (Areopag) pod Efijaltom (462. p.K.) oslobođen je put u radikalnu demokraciju. S Periklom, Efijaltovim nasljednikom, vladavina naroda se i dalje stabilizirala, a Atena je vođena ka vrhuncu moći. Slobodni građani vodili su dvostruki život: uz privatni razvio se i politički u kojem se zastupalo blagostanje grada, pri čemu se vodilo računa o interesima zajednice. Uvođenje ograničenja trajanja državne službe i princip glasovanja s listićima osigurali su da većina građana u životu može, odnosno mora, barem jedanput stupiti u službu. Tek kad je došlo do rata između Atene i Sparte, demokracija i njena forma uređenja - polis došli su u pitanje. Periklovom smrću i dolaskom Epigona, novih "vođa naroda" čiji su interesi bili samo njihova vlastita moć, nestalo je i povjerenje u demokratski donešene zakone. Značenje polisa bilo je uzdrmano i zavladala je sveopća nevoljkost za bavljenje politikom. U roku od samo osam godina atenski Ustav je promijenjen četiri puta, a 411./10. p.K. demokracija je zamijenjena oligarhijom, da bi 403. p.K. opet bila restituirana. [Početak stranice] [Natrag na pregled] Teoretske refleksije, koje su pozivale na novi angažman, koje su objašnjavale smisao i neophodnost sudjelovanja i tražile čvrste forme, koje bi individualnom i socijalnom životu dale novi smisao i održivost, bile su neophodne. Platon i Aristotel spadali su u red onih koji su pokušavali ponovno vratiti u život poljuljani polis. No pri ovoj temi necemo se baviti pojedinostima njihovih učenja, nego ćemo nastaviti skicirati dalju sudbinu demokracije. U vremenu nakon polisa dominiraju rat i pustošenja, još otprilike dva stoljeća, kad je Grčku osvojio kralj Filip Makedonski i 338. godine p.K. nakon pobjede na bojnom polju Chaironeia uvrstio stari polis u kasniju Aleksandriju. Time je demokracija pala. Na njeno mjesto stupila je oligarhija ličnosti. Vladavina naroda koja je ostvarila takve uspjehe postala je dželat sama sebi. Nekontrolirana volja za moći tjerala je Atenjane u rat sa Spartom i tako prouzrocila njihov poraz. Dva tisućljeća demokracija je nestala sa svjetske scene, da bi u 18. stoljeću počela borba teoretičara da modernu demokraciju prizovu u sjećanje.
|
|
|
