|
|
|
| Demokracija u antičkom dobuO počecima demokracije u antičkoj Grčkoj ne raspolaganju vam stoji nekoliko tekstova i kronološki pregled:
Počeci demokracije povezani su s nastankom grčkog polisa. Buduci da se moderni pojam države može prenijeti u antiku, pod polisom treba podrazumijevati zajednicu, a pod politikom reguliranje javnog života. Polis je sačinjen od primarnih zajednica muškarac - žena, gospodar - rob. Više obitelji čine plamenski savez, a nešto veći broj obitelji čine polis. U tim zajednicama, nastalim u devetom stoljeću prije Krista, razvilo se građanstvo (Demos) koje je obuhvatalo sve slobodne građane kao politički jednakopravne.
Ako tu formu vladavine kritički promatramo, njeni se nedostaci ne mogu previdjeti. Prije svega, sva prava i obveze vrijedile su samo za potpune građane koji su bili manjina stanovništva polisa. Žene, stranci, robovi i ostali stanovnici koji nisu bili potpuni građani, ili nisu imali nakakvih prava ili su njihova prava bila ograničena. Oni nisu imali prava na privatnu svojinu, nisu mogli obavljati dužnost u javnim službama i nisu imali prava glasa. Sve u svemu, u polisu je postojala vladavina manjine. Buduci da je Narodna skupština izravno vladala, postojala je opasnost da pod utjecajam trenutnih raspoloženja ili demagogije dođe do pogrešnih odluka. Unatoc utemeljenosti navedene kritike, antički polis ipak ima svojih zasluga: u njemu se prvi put može primijetiti značenje čovjeka kao jedinstvenog bića, provodi se samovlada, ostvarena je sloboda od tiranije i istodobno je sve to filozofski potkrijepljeno (...). I izvan Grčke bilo je demokratskih formi i pokušaja ostvarivanja demokracije, ali se oni nisu provodili na isti način kao u Grčkoj i za njih ne postoji argumentacija u filozofiji države. Rimljani i Germani U rimskoj republici moć je bila u rukama patricija, dakle, postojala je aristokratska vlada. Nakon žestokih borbi demokratski princip je dobio na značenju, materijalno stanje i političko značenje siromašnijih građana (plebejaca) se popravilo, Narodna skupština je bez dokazivanja dobila moć. Političko uređenje sjevernoeuropskih germanskih naroda počivalo je na jednakopravnosti svih slobodnih građana, tako da je i u njima Narodna skupština bila najviši organ. Osim toga, i oni su funkcionirali po principu da su sva prava bila rezervirana samo za poglavare obitelji koji su imali i pravo na privatnu svojinu. Članovi njihovih obitelji te veliki broj "napola" slobodnih i neslobodnih bili su bez političkog utjecaja. [Hans-Helmuth Knütter, preuzeto iz: Savezne centrale za političko obrazovanje: Demokracija, Informacije o političkom obrazovanju Br. 165, Novo izdanje 1992.]
|
|
|
