|
|
|
| Na naizgled jednostavno pitanje: "Šta je demokracija?" vrlo je teško naći odgovor. Prvi dojam o tom pojmu dobit ćete uz pomoć definicija (vidi Leksikon). U prvom redu treba naglasiti da se na toj osnovnoj razini moraju razlikovati dva pristupa: teorija identiteta i konkurentna teorija demokracije(vidi Teorija). S druge strane, kroz povijest su se razvili različiti tipovi demokracije, o kojima ce biti riječi u ovom odjeljku. Osim toga, postoji pokušaj da se demokratski sustavi odvoje od autoritativnih i totalitarnih sistema (Razgraničenje). Uz sljedeći tekst na raspolaganju vam je i grafikon u kojem su najvažniji tipovi kratko objašnjeni. Dva dijagrama prikazuju podjelu različitih tipova:
U reprezentativnim demokracijama, kao i u parlamentarnom ili predsjedničkom sustavu, narod nema izravnu vlast nego je prenosi na organe koji u ime naroda vladaju. Velika Britanija slovi kao zemlja u kojoj se začeo parlamentarni sustav vlade, što je najučestaliji tip konstitucionalnih sistema. Većina zapadnoeuropskih država ima takve političke forme uređenja, dok Sjedinjene Američke Države predstavljaju primjer predsjedničkog sustava. Ako usporedimo predsjednički i parlamentarni sustav vlade, primijetit ćemo sljedeće razlike:
[Početak stranice] [Natrag na pregled] "Miješane forme" Postoji određeni broj zapadnjačkih demokracija koje je teško svrstati u ova dva tipa. Zbog toga je potrebna podjela na još dva tipa:
[Početak stranice] [Natrag na pregled] Unatoc razlikama u sustavima, koje se uglavnom ticu odnosa između vlade i parlamenta, parlamenti u svima njima, uz neke iznimke, obavljaju iste funkcije, i to:
[Emil Hübner; preuzeto iz: Savezna centrala za političko obrazovanje: Parlamentarna demokracija 1, Informacije o političkom obrazovanju Br. 227, 1993.] [Početak stranice] [Natrag na pregled]
Demokratsko političko uređenje današnjice Mora se razlikovati (...) reprezentativnu (parlamentarnu i predsjedničku) demokraciju i demokratska uređenja koja povezuju pojedine elemente reprezentativne i izravne demokracije. Reprezentativna demokracija Savezna Republika Njemačka predstavlja, jednako kao i Velika Britanija, reprezentativnu demokraciju. Njihovi ustavi (...) ni u kom slučaju ne sadrže plebiscitarne elemente (...). Predsjednička demokracija: SAD Kao primjer predsjedničke demokracije služi SAD. Njegova značajka je striktna podjela parlamenta i vlade. Predsjednik se kao šef egzekutive bira na izborima koji nemaju nikakve veze s parlamentarnim izborima. Istodobna pripadnost vladi i parlamentu nije moguća. Kako parlament nema mogućnosti da izglasa nepovjerenje predsjedniku te da ga prisili da napusti svoju službu, tako ni predsjednik nema mogućnosti da raspusti parlament. Samo putem tužbe, koja se zasniva na kršenju zakona, postoji mogućnost prijevremenog razrješenja predsjednika s njegove dužnosti. To se u povijesti Sjedinjenih Američkih Država dogodilo do sada samo jedanput u 19. stoljeću. Richard Nixon je 1978. godine pred prijetnjom podizanja takve tužbe napustio službu. Striktna odvojenost parlamenta i vlade dovodi do toga da predsjednik ne može računati na stalnu većinu u parlamentu. Da bi neki zakon bio donesen, potrebno je dovesti promjenljivu većinu do zajedničkog zaključka putem raznih utjecaja i pregovora. Spremnost na kompromis i sposobnost izjednačavanja kod obje strane neophodan su preduvjetv za funkcioniranje tog sistema (...). [Početak stranice] [Natrag na pregled] Forme izravne demokracije Kao primjer izravne demokracije često se navodi Švicarska. Dok se ne sagleda pažljivije, ta tvrdnja nije održiva, čak iako izravna demokracija, a posebno u formi kantonalnog izjašnjavanja građana putem glasovanja, igra veliku ulogu. Ustav švicarske konfederacije iz 1848. (revidran 1874.) kao najviši organ priznaje Saveznu skupštinu, koja se sastoji od Nacionalnog vijeća (Donji dom) i Vijeća kantona (predstavnici kantona). Savezno vijeće - vladu - bira Savezna skupština na razdoblje od četiri godine i u odnosu na Saveznu skupštinu nema jaku poziciju. Švicarski Ustav sasvim jasno parlamentu dodjeljuje najvažniju ulogu. U ustavnoj stvarnosti vlada se, kao i u drugim demokracijama, razvila u najznačajniju od tri vlasti. Buduci da Savezno vijeće ne može raspustiti Saveznu skupštinu, a ona opet ne može Savezno vijeće razriješiti njegove dužnosti, u ustavnoj stvarnosti se pokazuje jedna jaka pozicija Saveznog vijeća, čiji članovi u službi ostaju dugi niz godina. Kontrolu nad parlamentom, kao i nad vladom, imaju oni s pravom glasa. Građani glasovanjem ne odlučuju samo o ustavnim promjenama, nego imaju mogućnost da glasovanjem ukinu neki zakon ili da putem zahtjeva o izjašnjavanju naroda zahtijevaju zakonsko reguliranje određenih pitanja. Iako su reprezentativni elementi u švicarskom Ustavu vrlo jaki, ništa manje jaki nisu ni plebiscitarni elementi (...). [Početak stranice] [Natrag na pregled] Potpuno suprotno iskustvima iz Weimarske Republike, elementi izravne demokracije su se pokazali u Švicarskoj. Oni, dakle, nisu doveli do revolucije ili kaosa, nego više imaju karakter očuvanja. Pretpostavka da u demokraciji državna vlast proizilazi iz naroda — (narod kao "pouvoir constituant") — u Švicarskoj se najviše ostvarila. Stanovništvo koje ima pravo glasa posjeduje najviše mogućnosti djelovanja i kontrole u svim do sada viđenim demokracijama, a za funkcioniranje sistema vlade i reprezentativnih organa od esencijalne su važnosti (...). Povijesna analiza različitih demokratskih uređenja današnjice pokazuje nam da je "demokracija" u različitim zemljama u različito doba različito razumijevana i primjenjivana. Bitna je spoznaja da demokracija ni kao ideja ni kao državno uređenje nije statična, nego da podliježe promjenama. [Hans-Helmuth Knütter, preuzeto iz: Savezna centrala za političko obrazovanje: Demokracija, Informacije o političkom obrazovanju Br. 165, Novo izdanje 1992.]
|
|
|
