|
Svjetske konferencije održane tijekom devedesetih godina kao primjer za Global Governance
Svjetske konferencije održane tijekom devedesetih
godina predstavljaju važne polazne točke za Global Governance. Na tim
velikim konferencijama sastajale su se tisuće predstavnika vlada, novinara i
predstavnika nevladinih organizacija (NVO). Sudjelovanje nevladinih organizacija na
konferencijama ocjenjuje se kao početak nove epohe u svjetskoj politici. U
tablici koja slijedi naći ćete osnovne informacije o najvažnijim:
|
Logo |
Godina |
Mjesto održavanja |
Tema |
Link |
|
 |
1990. |
New York |
Djeca |
...
više |
|
 |
1992. |
Rio de Janeiro |
Životni okoliš i
razvoj |
...
više |
|
 |
1993. |
Wien |
Ljudska prava |
...
više |
|
 |
1994. |
Kairo |
Stanovništvo |
...
više |
|
 |
1995. |
Kopenhagen |
Socijalni razvoj |
...
više |
|
 |
1995. |
Peking |
Žene |
...
više |
|
 |
1996. |
Istanbul |
Stanovanje |
...
više |
Na konferenciji u Kairu 1994. godine
sudjelovalo je 3500 predstavnika vlada,
3800 novinara i 4000 predstavnika NVO-a. Na Internetu možete naći opširne
informacije o svim konferencijama. Sljedeća polazna točka za Global Governance
su izvještaji:
 | 1972. Club of Rome: "Granice porasta" |
| 1976. Izvještaj Tinbergen:
"Reforma
međunarodnog javnog reda" |
| 1980. Izvještaj Brandt: "Osiguranje
preživljavanja" |
| 1982. Izvještaj Palme: "Zajednička
sigurnost" |
| 1987. Izvještaj Brundtland:
"Naša zajednička
budućnost" |
| 1990. Izvještaj Nyerere:
"Izazovi Juga" |
| 1993. Lisabonska grupa: "Granice
konkurencije" |
| 1995. Komisija za Global Governance:
"Susjedi u zajedničkom svijetu" (Original: "Our Global Neighbourhood") |
| 2001. Manifest Picco (Inicijativa Kofi
Anana): "Mostovi u budućnost" |
Izvještaj Komisije za Global Governance
spada u ključne reference diskusije o "svjetskoj vladi" i reformi
Ujedinjenih naroda. Sljedeći tekst čiji su autori dva najznačajnija zastupnika
koncepta Global Governance tretira svjetske konferencije i izvještaje
kao najvažnije točke na putu ostvarenja tog koncepta:
"Willy Brandt je u uvodu svog izvještaja (1980.) naveo
osnove Global Governance: 'Bez obzira na to sviđa li nam se to ili ne,
nailazit ćemo na sve više problema koji se tiču cjelokupnog čovječanstva. Shodno
tome, rješenja takvih problema moraju se internacionalizirati. Globaliziranje
opasnosti i izazova zahtijeva neku vrstu svjetske unutarnje politike, koja
prelazi granice nacionalnih država.'
Sljedeća značajna točka za koncept Global Governance bio je izvještaj Brundtland-komisije
iz 1987. godine pod nazivom 'Our Common Future' koji je dao nacrt održivog
razvoja u cilju savladavanja globalnih ekoloških kriza, te naglasio nužnost globalnog i kooperativnog rješavanja problema. Ovaj nacrt je razrađen na
epohalnoj konferenciji u Riju čija je tema bila 'Životna okolina i razvoj'. Na
Konferenciji je usvojen Program
21, a nacrt je djelomično pretočen i u konvencije međunarodnog prava
(Konvencija o klimatskim uvjetima i Konvencija o biodiverznosti). Sve
konferencije koje su održane tijekom devedesetih godina, kao i sve komisije koje
su osnovane u tom razdoblju, naglašavale su zajednički interes preživljavanja ('global commons')
i pratile i naglašavale ideje za globalno djelovanje, koje su kasnije nastavili
slijediti arhitekti Global Governance.
Fues i Hamm opisali su konferencije održane tijekom devedesetih godina kao
temelje za Global Governance, jer je na osnovu njih pravljena nova
svjetska politika. Na konferencijama je formirana i nova konstalacija snaga
- nacionalne države nisu više (kao na Bečkom kongresu) imale ekskluzivno
diplomatsko pravo i monopol nad utvrđivanjem međunarodnih odnosa. Takav trend
imao je veoma važnu i kontroverznu ulogu u daljnjem razvoju kocepta Global Governance."
[Dirk Messner/Franz Nuscheler, Das
Konzept Global Governance - Stand und Perspektiven; INEF-Report Heft 67/2003,
Institut für
Entwicklung und Frieden]
[Autor: Ragnar Müller]
[Početak
stranice]
| 
