Socijalni jaz između Sjevera i Juga se povećava. Dok bogati postaju još bogatiji, povećava se siromaštvo Trećeg svijeta. Zbog financijskih i ekonomskih kriza preko noći se ruši planska privreda i stotine tisuća radnika ostaje bez radnih mjesta.    

Siromaštvo se vratilo i u industrijske zemlje. I u industrijskim zemljama u porastu su nesigurnost, razgraničenja i nepravda. Sistem socijalne sigurnosti nestaje i prijeti mu privatizacija. Mirovine, zdravlje i obrazovanje postaju roba kojom se trguje. 

Potkopava se demokracija jer Global Players (najvažniji nosioci kapitala) diktiraju smjer politike prijetnjama da će promijeniti sjedište svojih tvrtki. 

Nastaju nove nejednakosti među spolovima. Deregulacija tržišta rada i socijalna nejednakost provode se uz pomoć nedovoljnog i nejednakog plaćanja žena. Prema ovom modelu se provodi globalna deregulacija tržišta rada, čak i za muškarce zbog podržavanja pojave fleksibilnih "jeftinih poslova". 

Globalizacija je dovela do golemog porasta strukturalnog i seksističkog nasilja nad ženama. Primjer toga je transnacionalna trgovina ženama, djecom i bijelim robljem. Žrtve novih globaliziranih ratova sve su više žene i djeca.  

Kasni se s rješenjima problema zagađivanja okoliša. Prirodni životni resursi uništavaju se logikom tržišta. 

Putem ekonomski moćne kulturne industrije sputava se kulturna raznolikost. Sugestivna snaga reklama i tržišnih marki sve više određuje viziju svijeta i društvena načela. 

Hegemonijalni interesi i novi izvori prirodnih resursa (nafta i prirodni zemni plin) su razlozi zbog kojih bogate industrijske zemlje provode vojne planove i intervencije. Neoliberalna globalizacija je proizvela mnogo gubitnika i samo mali broj dobitnika. Zbog toga ona povoljno utječe na političku destabilizaciju i predstavlja razlog za upotrebu nasilja, vođenje ratova i povećanje terorizma. To, opet, predstavlja opravdanje za globalno naoružavanje, militarizaciju i ukidanje demokratskih prava.

Attac kao dio izvanparlamentarnog pokreta želi dati svoj doprinos sveobuhvatnoj demokratizaciji društva.

Attac se zauzima za novi poredak u svjetskoj ekonomiji u kojem će se bogatstvo jednako raspodijeliti i koristiti ekološki. 

Attac je sastavni dio antiratnog i mirovnog pokreta, jer pravedan svijet nije moguć bez mira. 

Okončanje priprema za nove ratove, za okončanje ratova i za nenasilno prevladavanje konflikata. Odbijamo militarizaciju vanjske politike i korištenje vojnih snaga izvan granica države.

Uvođenje poreza na međunarodne financijske transakcije i upotrebu prihoda (ostvarenih na taj način) za projekte razvoja i zaštite životne okoline na internacionalnoj razini.  

Zaključivanje poreznih oaza, regulaciju derivata i zabranu fondova u kojima postoje ili su moguće velike spekulacije.

Uvođenje visokih poreza na velike posjede i dobiti.

Rješenje kriza dugovanja u zemljama u razvoju, završetak neoliberalnog prilagođavanja struktura, kao i za ukidanje diktatura pomoću fer i transparentnih postupaka.

Svjetsku trgovinsku organizaciju čiji će prioritet biti zastupanje interesa zemalja u razvoju, socijalno ugroženih i zaštita okoliša.

Međunarodne organizacije koje će služiti ostvarivanju gore spomenutih ciljeva, a ne interesima industrijskih zemalja, koncerna i korumpirane elite.

Demokratsku i socijalno uređenu Europu koja se orijentira prema potrebama ljudi i pokazuje solidarnost prema svim ostalim dijelovima svijeta. Odbijamo ograničenje prava demonstriranja, ograničenje slobode kretanja i prava na slobodno izražavanje mišljenja. Označavanje našeg pokreta kao kriminalnog stavljamo na teret neoliberalnoj globalizaciji.

Demokratsku reformu javnih službi. Zauzimamo se za ostvarivanje one razine socijalne sigurnosti koja će svima omogućiti život dostojan čovjeka. Istupamo protiv privatizacije javnih usluga i zadataka javnog sektora, kao što je privatizacija zdravstva ili obrazovanja ili privatizacija tvrtki koje se bave opskrbljivanjem vodom, kao što je nagoviješteno GATS-sporazumom.

Sistem solidarnih mirovinskih fondova.

Preraspodjelu i ponovnu procjenu profita i neplaćenog rada u okviru međunarodne raspodjele rada. 

Socijalno i ekološko organiziranje poljoprivrede. Odbijamo genetski modificirane proizvode.

Reguliranje i ograničavanje moći transnacionalnih koncerna i stvaranje ekonomskih moćnika putem kartela i fuzija. Zauzimamo se za veće poreze za proizvođače, raspodjelu plaća koje mogu osigurati egzistenciju, prava radnika, pravo uposlenika da uzmu učešća u odlučivanju, jednakopravnost, socijalne i ekološke standarde.