|

| |
Osnovna cjelina 4: Posljedice globalizacije
Globalizacija se tiče sviju nas. Jedan
od ciljeva ove Osnovne cjeline je pojašnjavanje ovog aspekta i naglašavanje
značaja ove tematike. Pri tome glavnu ulogu igra trezvena procjena šansi i
rizika koja se distancira od kritika i pohvala.

|
"Dinamika globalizacije
određena je ekonomskim snagama, ali se posljedice te dinamike najviše osjete
u području politike" [Klaus Müller]. |
U javnoj debati o globalizaciji jedna od tema
je i rasprava o posljedicama globalizacije tijekom koje se koriste neke od riječi
spomenutih u gore predstavljenom dijagramu. Dijagram, svakako, ne obuhvaća sve
pojmove koji se dovode u vezu s posljedicama globalizacije. Ovaj bi se odlomak
mogao započeti izvodima iz aktualnih novinskih članaka ili tekstova koji
se svakodnevno mogu naći na Internetu.
Važan aspekt pri preispitivanju pojmova koji se vežu za posljedice globalizacije
čini Osnovna
cjelina 2 u sklopu koje se postavlja
pitanje koji aspekti iz različitih dimenzija idu uz proces globalizacije,
a koji ne. Analogno tome ovdje bi se moglo postaviti pitanje koji se aspekti
imenovanih posljedica mogu povezati s globalizacijom, a za koje uzroke treba
tražiti negdje drugdje.
Tako, na primjer, za područje socijalne politike postoje mnogobrojne, veoma
različite analize koje pod znak pitanja stavljaju uzročno-posljedični lanac
"globalizacija > burzovna pozicija > društveni otpad" i pokušavaju
objasniti u kojoj mjeri je područje djelovanja nacionalnih država u socijalnoj
politici zaista ograničeno procesima globalizacije.
Objašnjenje posljedica
Iz teksta koji je osamdesetih godina objavio Daniel Bell
često je citirana rečenica da su nacionalne države
premalene za velike i prevelike za male probleme. Globalni problemi kao što je
efekt staklene bašte, ne mogu se riješiti u sklopu nacionalnih država, isto kao
ni lokalni problemi poput školstva.
Posljedica toga je erozija nacionalne države. Ne može se reći da
nacionalne države nestaju ili da postaju suvišne, kako sugeriraju mnogi komentari,
već je u pitanju upravo erozija. Razine na kojima se rješavaju problemi (unutar
nacionalne države - lokalna razina; izvan nacionalne države - međunarodna
razina) pridonose ovoj eroziji. Nekadašnje veoma čvrste teritorijalne granice, granice
državne moći ili granice među narodima koji žive u dvije različite države
postaju propusne. Iza sintagme erozija nacionalne države skriva se i
veoma napredan projekt Europske unije. U Europskoj uniji su države prenijele
svoje nadležnosti na nadnacionalne organizacije, pa su čak napravile i
monetarnu uniju.
Ovi fenomeni nisu novi. Još se sedamdesetih godina govorilo
o "međusobnoj zavisnosti", ali su se procesi ubrzali i kvalitativno i
kvantitativno dostigli novu dimenziju. Ovo je novina koju je sa sobom donijela
globalizacija.
Sve se to u jednakoj mjeri tiče aspekata koji su spomenuti
na dijagramu (vidi gore). Uništavanje okoliša postojalo je kao i
nepravedna raspodjela i prije globalizacije, ali je globalizacija zaoštrila
ove probleme. To su činjenice na koje ukazuje pokret kritičara globalizacije
koji u posljednje vrijeme sve više dobiva na važnosti (vidi
stranicu "ATTAC").
S druge strane, globalizacija stvara i preduvjete da se za
globalne probleme na globalnoj razini pronađe odgovarajuće rješenje.
Povećavanje konkurentne sposobnosti na globalnoj burzovnoj
poziciji socijalnih usluga, a time i snižavanje doprinosa na plaće,
procjenjuje
se s ekonomske razine kao puka potreba, dok sindikati istodobno upozoravaju
da potiče proces stvaranja "društvenog otpada".
Činjenica je da radnici u Indiji zarađuju manje nego u Evropi i
da će to u nekoj doglednoj budućnosti i ostati tako. Međutim, to
poduzećima daje
dovoljno prostora da prijete preseljenjem svojih tvornica u zemlje "jeftine radne
snage". Ipak, ova, na prvi pogled sasvim jasna logika ima i drugu stranu
medalje - odluka o sjedištu tvrtke i proizvodnih tvornica ne donosi se samo na
temelju podataka o jeftinoj radnoj
snazi. Veliku ulogu pri tome igraju i drugi faktori, kao što su prisutnost i
blizina tržišta na koje će se plasirati robe ili razina obrazovanja radnika i
uposlenika.
Globalizacija ne znači samo da se sve može svugdje bez problema
proizvoditi. Globalizacija se može instrumentalizirati kao argument protiv
prijetnji o preseljenju proizvodnje u zemlje "jeftine radne snage".
[Autor: Ragnar Müller]
[Početak
stranice]
|