|
| |
Osnovni kurs 4: Posljedice globalizacije
Globalizacija se tiče sviju nas. Jedan
od ciljeva ovog Osnovnog kursa je pojašnjavanje ovog aspekta i naglašavanje
značaja ove tematike. Pri tome glavnu ulogu igra trezvena procjena šansi i
rizika, koja se distancira od kritika i pohvala.
|
„Dinamika globalizacije
određena je ekonmskim snagama, ali se posljedice te dinamike najviše osjete
u oblasti politike“ (Klaus Müller (Miler)). |
U javnoj debati o globalizaciji jedna od tema
je i rasprava o posljedicama globalizacije tokom koje se koriste neke od riječi
pomenutzih u gore predstavljenom dijagramu. Dijagram, svakako, ne obuhvata sve
pojmove koji se dovode u vezu sa posljedicama globalizacije. Ovaj bi se odlomak
mogao započeti izvodima iz aktuelnih novinskih članaka ili tesktova koji
se svakodnevno mogu naći na internetu.
Važan aspekt pri preispitivanju pojmova koji se vežu za posljedice globalizacije
čini Osnovni
kurs 2 u okviru kojeg se postavlja
pitanje koji aspekti iz različitih dimenzija pripadaju uz proces globalizacije,
a koji ne. Analogno tome ovdje bi se moglo postaviti pitanje koji se aspekti
imenovanih posljedica mogu povezati sa globalizacijom, a za koje uzroke treba
tražiti negdje drugo.
Tako, na primjer, za oblast socijalne politike postoje mnogobrojne, veoma
različite analize, koje pod znak pitanja stavljaju uzročno-posljedični lanac
"globalizacija >
berzovna pozicija > društveni otpad" i pokušavaju
objasniti u kojoj mjeri je oblast djelovanja nacionalnih država u socijalnoj
politici zaista ograničena procesima globalizacije.
Objašnjenje posljedica
Iz teksta kojeg je osamdesetih godina objavio Daniel Bell (Bel)
često je citirana rečenica da su nacionalne države
premalene za velike i prevelike za male probleme. Globalni problemi kao što je
efekat staklene bašte ne mogu se riješiti u okviru nacionalnih država isto kao
ni lokalni problemi poput školstva.
Posljedica toga je erozija nacionalne države. Ne može se reći da
nacionalne države nestaju ili da postaju suvišne, kako sugerišu mnogi komentari,
već je u pitanju upravo erozija. Nivoi na kojima se rješavaju problemi (unutar
nacionalne države - lokalni nivo, ili van nacionalne države - međunarodni nivo)
doprinose ovoj eroziju. Nekadašnje veoma čvrste teritorijalne granice, granice
državne moći ili granice među narodima koji žive u dvije različite države
postaju propusne. Iza sintagme erozija nacionalne države skriva se i
veoma napredan projekat Evropske unije. U Evropskoj uniji su države prenijele
svoje nadležnosti na supranacionalne organizacije, pa su čak napravile i
monetarnu uniju.
Ovi fenomeni nisu novi. Još u sedamdesetim godinama se govorilo
o "međusobnoj zavisnosti", ali su se procesi ubrzali i kavlitativno i
kvantitativno dostigli novu dimenziju. Ovo je novina koju je sa sobom donijela
globalizacija.
Sve se to u jednakoj mjeri tiče aspekata koji su pomenuti u
dijagramu (vidi gore). Uništavanje okoliša postojalo je kao i
nepravedna raspodjela i prije globalizacije, ali je globalizacija zaoštrila
ove probleme. Ovo su činjenice na koje ukazuje pokret kritičara globalizacije
koji u posljednje vrijeme sve više dobiva na značaju (vidi
stranicu "ATTAC").
Sa druge strane globalizacija stvara i preduslove da se za
globalne probleme ne globalnom nivou pronadje odgovarajuće rješenje.
Povećavanje konkurentne sposobnosti na globalnoj berzovnoj
poziciji socijalnih usluga, a time i sniževanje doprinosa na plaće procijenjuje
se sa ekonomskog nivoa kao puka potrebe, dok sindikati istovremeno upozoravaju
da podstiče proces stvaranja "društvenog otpada".
Činjenica je da radnici u Indiji zarađuju manje nego u Evropi i
da će to u nekoj doglednoj budućnosti i ostati tako. Međutim to preduzećima daje
dovoljno prostora da prijete preseljenjem svojih fabrika u zemlje "jeftine radne
snage". Ipak, ni ova na prvi pogled sasvim ja osnovu podataka o jeftinoj radnoj
snazi, veliku ulogu pri tome igraju i drugi faktori, kao što su prisutnost i
blizina tržišta na koje će se plasirati robe ili nivo obrazovanja radnika i
uposlenika.
Globalizacija ne znači samo da se sve može sugdje bez problema
proizvoditi. Globalizacija se može instrumentalizirati kao argument protiv
prijetnji o preseljenju proizvodnje u zemlje "jeftine radne snage".
[Autor: Ragnar Müller]
[Početak
stranice]
|
