Regionalizacija
Na gore Regionalizacija Trijadizacija

 


 

Globalizacija

Regionalizacija umjesto globalizacije?

U sljedećem tekstu veoma značajnog istraživača mira i konflikata Ernst-Otto Czempiel-a (Ersnt-Oto Čempil) iznešena je argumentacija da je regionalizacija, a ne globalizacija oznaka ove epohe. 

"Globalizacija je, čini se, riječ koja je obilježila 20. vijek. U svakom slučaju, tu riječ danas čujemo i u svakodnevnom govoru. I zaista, cijeli svijet je postao horizon iskustava jednog društva. Mediji šalju informacije širom svijeta, sobraćajne veze su globalne, transnacionalne korporacije su prisutne u mnogim zemljama svijeta. Globalizacija se upotrabljava i kao argument da bi se objasnile promjene u politici i ekonomiji. Ona služi za insceniranje političkih promjena. 

Nešto detaljnije ispitivanje pojma "globalizacija" ne uspijeva odgovoriti na sve kritike. Internacionalizacije svjetske ekonomije počela je još u 19. vijeku, dakle, transnacionalne korporacije su se sredinom šezdesetih godina samo nešto više razvile, ali to je proces koji je započeo mnogo ranije. One i dalje nisu zastupljene širom svijeta. Njihovo djelovanje proteže se u veoma uskom pojasu od Sjeverne amerike preko zapadne Evrope do jugoistočne Azije. Sjevernije i južnije od tog pojasa sasvim se malo osjeti globalizacija. Više od polovine čovječanstva mora da odvoji dva dana za putovanje da bi dospjeli do prvog telefonskog aparata. Znači, pred svijetom stoji još dugačak put da bi se globalizirao u ekonomskom smislu.  

Postoje neki procesi koji su se proširili na cijeli svijet. Tu se ubraja prijetnja nuklearnim naoruženjem koja je postojala tokom Hladnog rata. Upotreba nuklearnog oružja bi imala dalekosežne posljedice za cijeli svijet, čak i moguće uništenje života na Zemlji. Zagađenje zraka i vode tiče se cjelokupnog čeovječanstva, jednako kao i klimatske promjene. Ovi se procesi ne bi smjeli potcijenjivati, već ih moramo hvatiti veoma ozbiljno. Međutim, oni nisu dovoljni da pojam "globalizacija" shvatimo kao oznaku ove epohe.    

Pojam "globalizacija" sadrži i još jedno sistematsko značenje. Globalizacija ne označava samo dalekosežnost procesa, već i njegove uzročno-posljedične veze. Države su međusobno povezane. One nisu više izolirane i autonomne u zadovoljavanju svojih političkih interesa. Jedne su od drugih ovisne i imaju uticaj jedne na druge. Onaj ko govori o globalizaciji mora imati pred sovbom i ovu međusobnu ovisnost. Ona je taista nešto novo što prije pedeset godina nije postojalo ili se tek naziralo. Ali ni ova međusobna ovisnost nije sasvim globalna. To pokazuje kriza svjetske eknomije u drugoj polovini devedesetih godina. Njen uzrok je bio u jugoistočnoj Aziji, a posljedice su se osjetile u industrijskim državama, mada ove države nisu u velikoj mjeri bile pogođene njenim posljedicama. Ovakvo djelovanje je regionalno, ali ne i globalno. 

Pojam "globalizacija" sasvim tačno, mada nedovoljno jasno označava da se pozicija države dvostruko promijenila početkom 20. vijeka. Na državu utiče međusobna zavisnost u toj mjeri da joj je omogućeno rješavanje problema samo u slučaju da i druge države surađuju po tom pitanju. Država se vrlo tijesno mora spojiti sa svojim susjedima. Ovaj proces se dešava prvenstveno regionalno. Zbog toga je regionalizacija oznaka epohe, a ne globalizacija. Samo mali broj procesa ima doista globalne razmjere: moguće uništenje atomskim oružjem, zagađenje zraka i vode.  

Istovremeno države u svijetu industrijskih zemalja preuzimaju društveni akteri. Oni su se "oslobodili" kontrole svojih vlada i izgradili svoje sopstvene procese djelovanja u međunarodnoj politici. Zahvaljujući suradnji sa partnerima u dugim državama nastala je mreža društvenih interakcija, koje se djelotvorno suprotstavljaju vladama. Akteri ovakve vrste nisu samo transnacionalne korporacije, tu su i nevladine organizacije kao amnesty international ili OXFAM."

[aus: Ernst-Otto Czempiel, Regionalisierung und Globalisierung – Herausforderungen der deutschen Außenpolitik; in: Friedrich-Ebert-Stiftung, Akademie der politischen Bildung (Hg.), Globale Politik für eine globale Welt – Das Vermächtnis von Willy Brandt, Bonn 1999, S. 24-25 und 30-31]

[Početak stranice]

Teme:  Ljudska prava  I  Uzori  I  Demokratija  I  Partije  I  Evropa  I  Globalizacija  I  Ujedinjene nacije  I  Održivi razvoj

Metode:    Politička didaktika    II    Pedagogija mira    II    Metode

     


Ovu online ponudu političkog obrazovanja razvila je agora-wissen, študgartsko društvo za političko opismenjavanje putem novih medija (GbR). Ukoliko imate pitanja ili nekih sugestija, molimo Vas da nam se obratite.