|
Lopte iz Pakistana
Povodom Evropskog prvenstva u fudbalu koje se 2004. godine
održava u Portugalu, te Svetskog prvenstva u fudbalu koje će se 2006.
godine održati u Nemačkoj ponovo su u središtu pažnje javnosti "fer
proizvedene lopte". Pod sloganom "Plati fer - igraj fer" u periodu između
Evropskog i Svetskog prvenstva u fudbalu održaće se mnogobrojne akcije. Ovo
je odlična prilika da se skrene pažnja na fer trgovinu.
Iako su se vodeći proizvođači lopti potpisivanjem tzv.
Atlanta sporazuma obavezali da u proizvodnji lopti neće koristiti prisilan
rad dece uz male ili nikakve nadnice, ovaj sporazum obuhvata samo lopte
koje se koriste za utakmice. Reklamne lopte i lopte-igračke nisu uključene u
ovaj sporazum, a time je, naravno, ostavljeno mnogo prostora za
iskorištavanje dece kao radne snage.
Fer trgovina pored sportskih lopti trebalo bi da uključuje i
lopte-igračke i reklamne lopte, koje sve češće dolaze iz Kine, zemlje
koja je priznala Konvenciju
Međunarodnih radnih
organizacija (ILO). U ovu konvenciju spada, na
primer, i zabrana prisilnog rada dece.
Fer proizvedene lopte
"Gepa-lopte" proizvode se u
pakistanskom privatnom preduzeću pod imenom "Talon Sports"
i to po kriterijumima fer proizvodnje i trgovine. Cijena ovih lopti je u
prosjeku 1,15 eura viša od cene drugih lopti, a taj prihod se upućuje u
fondaciju Talon
Fair Trade Society.
Sedište u ovoj Fondaciji imaju predstavnici firme Talon i
domaće nevladine organizacije. Oni koji šiju lopte dobijaju u zavisnosti od
kvaliteta lopte 20 do 60 procenata od njene vrednosti. Dobitak od ovog
posla je proračunat tako da bi dve odrasle osobe za osmočasovni radni
dan
mogle da zarade minimalnu mesečnu platu.
Na molbu Gepa-e poslovi šivanja
lopti se više dodeljuju ženama da bi se potpomogla njihova ekonomska
nezavisnost. Pored toga, Fondacija vodi računa o mnogobrojnim programima za
radnike koji rade na šivanju lopti. Tako je, na primer, ponudila
školovanje za decu svojih radnika u dva centra, pa radnici ne moraju da se
brinu o tome gdje i s kim će ostaviti decu tokom radnog dana. U ovim
centrima deca se pripremaju za školu i školuju dok njihovi roditelji rade.
Fondacija daje kredite za osamostaljivanje svojih radnika
(npr. za otvaranje prodavnica mešovite robe). Od 1998. godine 280 radnika
uzelo je i otplatilo kredite. Od velikog značaja je i centar za zdravstvenu
zaštitu koji intenzivno koriste radnici i njihove porodice. Neke od usluga
koje ovi centri pružaju su besplatna zdravstvena zaštita, besplatni lekovi
i preuzimanje troškova ukoliko se pacijent mora da se uputi na lečenje u neku
drugu kliniku.
(Uspešna) istorija "fer lopti"
Fudbalska
kampanja započela je 1998. godine. Od tada je Gepa proizvela
oko 239.000 lopti pod svojim okriljem.
Više od 91.000 tih lopti otišlo je u evropske
organizacije za fer proizvodnju i trgovinu loptama i prodato drugim
partnerima (npr. "Hleb za celi svet").
Iako nešto višom konačnom cenom ovih lopti može da se postigne
mnogo u gore već spomenutim aktivnostima Fondacije, udeo od jedan posto u
ukupnoj proizvodnji lopti na svetu je dosta mali. Što je veći broj ovih
lopti koje se koriste, to više može da se uradi za radnike koji ih prave.
Da bi ponudila što veći asortiman, Gepa u svom programu ima i
lopte sa pečatima IMS (međunarodni standard lopti za utakmice) i FIFA. Obe
vrste lopti su tako kvalitetne da ispunjavaju standarde za nacionalne i
internacionalne utakmice.
[Barbara Schimmelpfennig / Brigitte
Frommeyer, gepa Fair
Handelshaus] |

Fer proizvodnja i trgovina znači:
 |
Dijalog
o razvojnim ciljevima |
 |
Partnerski dogovori o zajedničkim projektima |
 |
Plaćanje fer cena, pokrivanje troškova proizvodnje i životnih troškova
poizvođača, te dovoljno novca za razvojne zadatke |
 |
Dogovori o plaćanju unapred |
 |
Dugoročne veze i ugovori |
 |
Savetovanja pri razradi novih proizvoda i razvoju izvoza |
 |
Unapređenje biološke poljoprivrede |

Više informacija naći ćete na adresi:
http://www.fairtradefederation.com/
|
A bez fer trgovine?
„Na podu krojačke radionice sede pakistanske žene i muškarci
i ručno šiju jednu za drugom fudbalske lopte. Širom sveta igra se sa
milionima jeftinih lopti iz Azije, jer se za njihovu proizvodnju plaća
minimalna cena.
U kineskim i nikaragvanskim fabrikama žene šiju
sportske dresove za platu manju od 20 centi po satu, njihov radni
dan
traje ponekad deset, dvanaest ili čak i više sati. U jednoj
indonežanskoj firmi u kojoj se proizvode sportski artikli, zaposleni
koji su hteli da organizuju radnički sindikat su pod stalnim pritiskom
i prismotrom od strane nadređenih.
Šefovi u jednoj firmi u Hondurasu svojim su radnicima
tačno propisali koliko minuta sme da traje odlazak u toalet. Vrhunac
nepoštovanja radnika je u jednoj salvadorskoj firmi - radnici i pored
prekovremenih radnih sati ne zarade više od 180 eura mesečno, a
cela firma, pa čak i toaleti, opremljeni su kamerama koje ih snimaju
na radnom mestu.
Ovakve scene su nepoznate akterima na fudbalskim i
atletskim stadionima, a ipak fudbalske lopte, sportske cipele i
sportska odjeća su vrlo usko povezani sa zemljama u razvoju i lošim
uslovima proizvodnje.“
[Karl-Otto Sander, in: Das
Parlament 52/2003, S. 14] |
|