Devet stepenica eskalacije koflikta po
Friedrich-u Glasl-u
1. Okoštavanje: Stanovišta se učvršćuju i sve se više definišu
suprotnosti. Svest o sukobu koji predstoji drži aktere u grču.
Još uvek postoji nada da sukob može da se reši pregovorima. Još
uvek ne postoje isključive pozicije.
2. Debata: Dešava se polarizacija razmišljanja, osećaja i htenja.
Nastaje način razmišljanja koji nazivamo "crno-beli", a razmišlja se
u kategorijama "da se nametne svoje mišljenje ili da se dopusti da nam tuđe
bude nametnuto".
3. Akcije: Sve više značenja pridaje se izjavi da "priča više ne
pomaže" i pristupa se strategiji "da se dovede suparnika pred svršen čin".
Strane u konfliktu više ne osećaju međusobnu empatiju, raste opasnost od pogrešne interpretacije postupaka druge strane.
4. Koalicije: Stereotipi i klišei dobijaju na značenju. Partije
manevrišu jedna protiv druge. Obe strane pokušavaju da osvoje što više
simpatizera i pristalica.
5. Gubitak "dobrog glasa": Dolazi do javnih i direktnih (zabranjenih)
sukoba koji imaju za cilj prikazivanje suprotne strane u lošem
svetlu.
6. Strategija pretnji: Povećavaju se međusobne pretnje. Postavljanjem
ultimatuma ubrzava se eskalacija konflikta.
7. Ograničene akcije s ciljem uništenja: Suprotna strana se više ne
posmatra kao ljudsko biće. Planiraju se i sprovode ograničene akcije s
ciljem uništenja. Izvrću se vrednosti: relativno mala šteta koja se
pretrpi označava se kao sopstvena pobjeda.
8. Rasprskavanje: Uništenje neprijateljskog sistema se posmatra kao
cilj.
9. Zajedno u ponor: Dolazi do totalne konfrontacije bez mogućnosti
povratka. Kao jedini cilj se prihvata uništenje protivnika, pa čak
i ako je cena tog uništenja samouništenje.
[Friedrich Glasl: Konfliktmanagement. Ein Handbuch für Führungskräfte
und Berater. 2. Aufl., Bern/Stuttgart 1992]