Osnova

na gore Principi Polazna tačka Osnova Srodne discipline Granice

 


 

Pedagogija mira



U sledećem odlomku iz teksta autora Günther-a Gugel-a (Ginter Gugel) i Uli Jäger-a (Uli Jeger) sa Instituta za pedagogiju mira u Tübingen-u reč je o osnovama mirovno-pedagoškog rada. One, s jedne strane, mogu da budu negativno određene - protiv nasilja, ali i pozitivno - za mir.  Više sugestija za bavljenje pojmovima "rat", "mir", "nasilje" i "konflikt" naći ćete u okviru Osnovnog kursa 2.



[Johan Galtung]

"Od sredine šezdesetih godina pedagogija mira se vraća na pojmove mira i nasilja koje je uveo Johan Galtung. Norveški naučnik je predložio da se o nasilju govori uvek kada budu povređene osnovne potrebe čoveka: preživljavanje, opšte stanje tela, lični identitet ili sloboda da se odabere između dve mogućnosti. Nasilje se upotrebljava svaki put kada se na ljude utiče u bilo kojem smislu, što ima za posledicu da se oni ne razvijaju onako kako bi mogli da se razvijaju (strukturalno nasilje). On spominje sledeći primer: Životni vek od trideset godina nije se smatrao nasiljem u kameno doba, ali životni vek od trideset godine u naše doba, koji je tako kratak zbog ratova ili socijalnih nepravdi (ili zbog obe stvari) po našoj definiciji mora da se označi kao nasilje."

Galtung je krajem šezdesetih godina napravio razliku između ličnog ili direktnog nasilja s jedne i strukturalnog nasilja s druge strane, a danas ide i korak dalje: "Danas, uglavnom, radim sa jednim trouglom - direktno, strukturalno i kulturalno nasilje. Strukturalno nasilje povređuje potrebe čovjeka, ali niko nije direktan počinilac, a time ne postoji ni neko ko je u tom smislu odgovoran. Kulturalno nasilje je opravdavanje strukturalnog ili direktnog nasilja kulturom."

Ovakva upotreba ovih pojmova od strane Johana Galtunga nije naišla samo na odobravanje, već i na kritiku koja u novije vreme dolazi od strane "komisije za nasilje". Ovo je nazavisna stručna komisija koju je savezna vlada [Savezne Republike Nemačke] ovlastila da sprovede analize i da predloge za suzbijanje nasilja. Njihov "Izveštaj o nasilju" u četiri toma pojavio se 1990. godine. Tokom istraživanja Komisija je upotrebljavala uži pojam nasilja u čijem su središtu "forme fizičke prisile". Komisija smatra da se uvođenjem pojma "strukturalno nasilje" pojam nasilja proširuje do te mere da bi se svaka vrsta sprečavanja tog nasilja mogla opet da se okarakteriše kao nasilje.

Ograničavanje definicija nasilja usmerava potragu za uzrocima nasilja na nedostatke i mane u ličnim karakteristikama počinioca i na nedostatke socijalnih vaspitnih institucija (porodica, škola, dom) u kojima je boravio/boravila. Na ovaj način se politički konflikti pretvaraju u pravne. Ovakva perspektiva onemogućava da se nasilje posmatra kao strategija delovanja onoga koji najpre doživi nasilje na svojoj koži, da se nasilje analizira kao reakcija na nasilje i da se razume iz kojih razloga je nasilje upotrebljeno i na prvom mestu. 

Nešto veću težinu imaju druge kritike koje su usmerene protiv "šireg" pojma nasilja. Profesor pedagogije Andreas Flitner ukazuje na to da prošireni pojam nasilja vodi do nejasnoća i da se brišu različiti stepeni nasilja: "Ja se zalažem za štedljivu i redukovanu upotrebu ovog pojma, ali ne želim da se moje stanovište pomješa sa shvatanjem onih koji osuđuju upotrebu sile pre nego što sagledaju celokupnu situaciju. Ovakvim načinom razlikovanja ne želim da dovedem u pitanje saznanja koja su razjasnila uske uzročno-posledične veze između direktnog telesnog nasilja i upotrebe oružja - obe stvari su vrste loše upotrebe sile. Samo ne želim da se istovremeno govori o različitim nivoima i načinima delovanja i da se oni međusobno mešaju."

Ova kritika mora da se uzme sasvim ozbiljno. Ona sve one koji i dalje upotrebljavaju širi pojam nasilja prisiljava na preciznost, jer se proširivanjem pojma "nasilje" nisu smanjila očekivanja koja stoje pred mirovnim vaspitanjem i obrazovenjem. S pravom se ukazuje na to da se više radi o posmatranju zajedničkih delovanja i stepena eskalacije na tri nivoa nasilja u prošlosti i iznalaženju mogućnosti za prekidanje začaranog kruga nasilja.

Jednako kao kod tumačenja ustava neke zemlje i kod određivanja pojmova postoji opasnost od političke instrumentalizacije. Definicije nisu samo informacije o stanju stvari, već mnogo više predstavljaju pitanja moći. Interesi koji leže iza toga mogu da se otkriju samo dijalogom i međusobnom sadržajnom raspravom svih aktera.

Mirovno vaspitanje i obrazovanje nema svoje određenje samo kroz ovu negativnu odrednicu pojma nasilje (protiv nasilja), već je određen i pojmom "mir". Međutim, sveobuhvatna definicija onoga što znači mir ne postoji niti može da postoji. Mir se često opisuje kao stanje, a pod tim se misli na odsustvo rata, to je "negativni mir". 

Međutim, ovo nije dovoljno - jer mir je, ipak, nešto više od odsustva rata, mir je nešto više od oružja koje miruje: mir se definiše kao proces koji je usmeren ka postizanju određenog cilja tokom čega se radi o tome da ljudi pokušaju svojim angažmanom da doprinesu prevazilaženju konflikata te njihovom nenasilnom rešavanju i da poštuju ljudska prava, socijalnu pravdu i demokratiju, te da svakodnevno rade na ostvarivanju istih (pozitivni mir). 

Po ovakvom shvatanju put je cilj, baš kao što je rekao i Mahatma Gandi. Ovaj proces ne može da se završi konačnim stanjem koje, kad se postigne, više ne sme da se izgubi. Ako mir shvatimo kao proces, onda na osnovu odsustva rata može uvek da se radi na ostvarivanju tog procesa. 

Motivacija mirovnog vaspitanja i obrazovanja počiva na mirovnim utopijama, koje su nastale iz vizija ljudi koji su pokazali da snovi i nade mogu da se ostvare i da nisu samo individualni, već da mogu da se povežu i sa političkim angažmanom. Vizija Martina Lutera Kinga ("I have a dream") ne dobija na značaju nabrajanjem nekakvih fantazija, već nenasilnim koracima koji su preduzeti da bi se ova vizija ostvarila. Veoma je, dakle, važno, i u smislu mirovnog vaspitanja i obrazovanja, da se ukazuje na neophodnost "Uzora".

[Günther Gugel / Uli Jäger: Gewalt muss nicht sein. Eine Einführung in friedenspädagogisches Denken und Handeln. 3. Aufl., Tübingen 1997; Internetversion: http://www.friedenspaedagogik.de/themen/f_erzieh/fe3.htm]

[Početk stranice]

 

Teme:  Ljudska prava  I  Uzori  I  Demokratija  I  Partije  I  Evropa  I  Globalizacija  I  Ujedinjene nacije  I  Održivi razvoj

Metode:    Politička didaktika    II    Pedagogija mira    II    Metode

     

Ovu online ponudu političkog obrazovanja razvila je agora-wissen, študgartsko društvo za političko opismenjavanje putem novih medija (GbR). Ukoliko imate pitanja ili nekih sugestija, molimo Vas da nam se obratite.