|
| |
Olimpijski mir
Olimpijske igre iz antičkog doba
[Ostaci antičkog olimpijskog stadiona] |
Veza između sporta i
mira je veoma stara. Godine 776. prije Krista održale su se prve Olimpijske
igre u antičkoj Grčkoj, tj. iz tog vremena postoje pisani dokumenti. Vjerojatno
su antičke Olimpijske igre i starije od tog
razdoblja i dosežu čak i do drugog
stoljeća prije Krista.
Čini se da se održavala utrka na stadionu dugom 192,27 metara, a pobjednik je
imao čast upaliti vatru. Igre su se održavale periodično - svake četiri
godine, a vremensko razdoblje između igara zvalo se olimpijada.
U polise Olimpije nije se smjelo ulaziti s oružjem, a
tijekom mjeseca
u kojem su se održavale igre vladalo je primirje kako bi sportaši i
gledatelji mogli sigurno doputovati, promatrati / sudjelovati i otputovati.
Ta se tradicija i do danas održala, a o tome nešto detaljnije govori
sljedeći tekst. |
Diskusija: Olimpijski mir?
Studeni 2003: Generalna skupština Ujedinjenih naroda tajnim je glasanjem
donijela odluku o primirju tijekom Olimpijskih igara u Ateni
od 13. do 29. kolovoza 2004. godine.
Ministar vanjskih poslova Grčke G.
Papandreoy
izjavio je da se Grčka kao domaćin Olimpijskih igara 2004. godine
smatra obaveznom propagirati olimpijske ideale. "Nadamo se da će u
Ateni na ljeto
2004. godine gorjeti plamen mira," rekao je ministar. "Pošaljimo
s ove
manifestacije simboličnu poruku mira za cijeli
svijet."
Skupština UN-a je prvi put 1993. godine jednom rezolucijom
pozvala na globalno primirje tijekom Olimpijskih igara. To je običaj
koji se naziva "ekecheiria" i potječe iz antičke
Grčke, iz osmog stoljeća prije Krista, a trebao je sportašima omogućiti
mirno putovanje na Olimpijske igre i natrag. Tijekom Olimpijskih igara u
antičkoj Grčkoj vladalo je primirje koje je najprije trajalo jedan mjesec -
koliko su trajale i igre, a kasnije je bivalo produljivano i na tri
mjeseca. U tom su vremenu gledatelji, sportaši i ostali članovi
delagacija mogli neometano krenuti na put prema Olimpiji, čak i ako ih je
vodio kroz države koje su u to vrijeme bile zahvaćene ratom. Zabranu
ratovanja tijekom tih razdoblja poštovalo je cjelokupni grčki svijet
tog doba.
Da bi se aktualizirala ta tradicija i da bi se proširila
dalje, u Ateni je 2000. godine osnovan
Međunarodni centar za
olimpijski mir. U milenijskom izvještaju
Ujedinjenih naroda od 8. rujna 2000. godine kaže se: "Pozivamo države
članice da se, kako danas tako i u budućnosti, pridržavaju olimpijskog
mira
te da na taj način pomognu Olimpijskom komitetu u njegovim nastojanjima za
unapređenje mira i razumijevanja među ljudima koji se mogu postići putem
sporta i podržavanjem olimpijskog ideala."
Takva inicijativa Ujedinjenih naroda bila je nužna jer
je poziv na olimpijski mir prije Zimskih olimpijskih igara održanih u Salt Lake Cityju 2002. godine bio odbijen. Razlog za
to bili su teroristički napadi od 11. rujna 2001. godine i "Rat protiv
terorizma" koji SAD nije htio spriječiti. Američki ministar vanjskih
poslova Colin Powell ograničio je poziv
na olimpijski mir: "Naš poziv na olimpijski mir ne može jamčiti potpuno
primirje, već se samo odnosi na primirje na licu mjesta i na transport
sportaša."
[Brot für die Welt / Nationales
Olympisches Komitee / Deutsche UNESCO-Kommission (Hg.): Fair Play for Fair
Life 2004, Stuttgart 2004] |
|
Procjena
važnosti olimpijskog mira
"Poruka mira i pokušaj da se oružje ostavi barem na 16
dana je na tri načina relevantna u mirovno-političkom smislu.
Prvo: Ljudima u ratom zahvaćenim regijama daje
mogućnost da barem nakratko žive bez straha i mirno spavaju.
Drugo: Ljudima u ratom zahvaćenim regijama šalje
poruku da je moguće živjeti bez rata i da postoje i druge mogućnosti
za zajedinički suživot.
Treće: Ta prouka na svjetlo dana iznosi jednu sasvim
drugu dimenziju, tj. može se promatrati kao polazna točka za
razvijanje zajedničkih vrijednosti i normi suživota bez rata.
Međutim, ono što je bitno s ovim u vezi je da se na
olimpijski mir ne obavezuju samo države, već da današnje shvaćanje
međunarodno-pravnih normi nenasilja obuhvaća i društveno-političke
aktere.
Dakle, ovaj poziv nudi mogućnost da se po prvi put
stupi u kontakt s gospodarima rata i terorističkim grupama i da ih se
pokuša obavezati na poštivanje transnacionalnih normi. Šta bi na to
rekao Osama bin Laden?
Ujedinjeni narodi, Liga arapskih država i islamske
države morale bi mu bar jedanput postaviti ovo pitanje. A kako bi na
sve to reagirao George Bush?
Nažalost, ideja olimpijskog mira ostat će samo utopija,
budući da su svakodnevne političke i vojne kalkulacije još uvijek suviše
jake da bi se povukle pred ovakvom idejom.“
[Dr. Thomas Nielebock,
Istraživač na Sveučilištu u Tübingenu]
|
|
Ostali tekstovi na temu "Sport
i prevencija nasilja":
[Početak
stranice]
|
