|
| |
Komunikacija - ključ za rješenje konflikta
Uspješna komunikacija je ključ za
konstruktivan pristup konfliktu. "(Onaj) tko razgovara, (taj) ne puca" - ovako je
na najmanji zajednički nazivnik svedena funkcija komunikacije. U veoma
profesionaliziranoj ili čak ritualiziranoj formi komunikacija ima odlučujuću ulogu pri svakom postupku rješavanja konflikta. Zato je i
prenošenje vještine komuniciranja presudno važno za pedagogiju
mira.
Komunikacija je tijekom konflikta ometena ili veoma ograničena. Postavlja se pitanje kako bi
trebao izgledati taj prvi korak - komunikacija -
da bi se došlo do zajedničkog stajališta, a tako i do zajedničkog rješenja
konflikta.
Prvi preduvjet za to je volja da se vlastitom shvaćanju doda i stajalište
drugog i da se pokuša razumjeti što taj drugi misli. Prijetnje, međusobna
okrivljavanja, pretpostavke ovdje nemaju mjesta. Njih treba
zamijeniti kooperativnom shemom objašnjavanja i razumijevanja.
Pri tome od pomoći mogu biti razna sredstva:
 |
Predrazgovori
/ okvirni razgovori,
koji služe za to da se ugovore mjesta i termini za razgovore. Okvirni
razgovori se ne dotiču teme konflikta. |
|
Druga (neutralna) okolina,
koja omogućuje da ni jedna strana nema prednost "domaćeg terena".
Neutralna okolina može omogućiti i drukčiji odnos prema konfliktu.
|
|
Specifična, priznata pravila
-
nestrukturirana komunikacija između sukobljenih strana u konfliktu može
rezultirati nekontroliranom eskalacijom. Pridržavanje ugovorenih pravila
omogućuje ponovan kontakt između strana u konfliktu. |
|
Treća osoba/osobe - one su
katalizatori. Paze na to da se obje sukobljene strane pridržavaju
dogovorenih pravila i pokušavaju pridonijeti razjašnjavanju konflikta, a
da pri tome ne zauzimaju poziciju na jednoj ili drugoj strani.
|
|
|
Pravila komuniciranja predstavljaju pomoć u konfliktim situacijama
|
Govoriti o samom
sebi, govoriti u tzv. ja-formi |
|
Držati se
činjenica, ne treba vrijeđati, provocirati ili okrivljavati druge |
|
Priznati
potrebe drugih |
|
Ne izbjegavati
temu |
|
Pustiti druge da
govore i slušati ih |
|
Potražiti
zajedničko rješenje |
|
Držati se
dogovorenih pravila |
Imati na umu da riječi izazivaju osjećaje - pozitivne, ali i
negativne
Kako se ti
osjećaš kad netko
|
naređuje
(“Odmah prestani s tim!”); |
|
prijeti
(“Ako odmah ne prestaneš s tim, onda..."); |
|
prodikuje
(“To više ne smiješ raditi!”); |
|
okrivljuje te (“Ti si uvijek tako glasan!”); |
|
ocjenjuje tvoje
ponašanje
(“Stalno me provociraš.”); |
|
pokušava te ispitivati, gotovo saslušavati
(“Gdje si bio sinoć?”)?
|
|
|
Što pomaže,
odnosno šta odmaže prilikom razgovora između strana u konfliktu?
|
Pomaže i djeluje smirujuće na konflikt
|
Pomaže
eskalaciji konflikta
|
|
- pozdrav na početku i na
kraju razgovora |
-
bez pozdrava na početku i na kraju razgovora |
|
- kontakt očima |
- izbjegavanje kontakta očima |
- argumenti |
- opravdavanje |
|
- pristupanje suprotnoj
strani |
- optuživanje suprotne
strane |
|
- moći uvjeriti drugu
stranu u svoje argumente |
- odstupanje od teme |
|
- pridobiti podršku |
- ne obazirati se na ono što
drugi govore |
|
- pitati |
- nagovarati |
|
- jasno objasniti zbog čega
konflikt djeluje na nas |
- ne pokazivati interes |
|
- dopustiti drugima da
govore |
- upadati u riječ |
|
- izbjegavati provokativne
riječi |
- upotrebljavati
provokativne riječi |
|
- pozitivan govor tijela |
- negativan govor tijela |
|
- humor |
- bez humora, ogorčenje |
|
- osigurati dovoljno
vremena za razgovor |
- nemati dovoljno vremena za
razgovor |
|
- ozbiljno shvatiti
argumente suprotne strane |
- promatrati samo svoju
stranu |
|
- odvojiti osobe od teme
konflikta |
- napadati osobe |
Govor
tijela u konfliktu
|
Veliku ulogu prilikom
eskalacije konflikta, kao i tijekom konstruktivnog
pristupa konfliktu, ima govor tijela. U govor tijela, uz mimiku i
gestikulacije, spadaju i modulacija glasa, odjeća i izgled prostorije.
Siegfried Frey, sociolog i psiholog iz Duisburga, zastupa stajalište da u procesu komunikacije ljudi
središnje mjesto ne zauzima riječ,
već neverbelni govor. Druga strana ovaj neverbalni govor nesvjesno
razumijeva i upotrebljava ga kao osnovu za svoje buduće djelovanje.
Rukovanje kao svakodnevni ritual pristojnosti u stara vremena je, na primjer,
sprečavao protivnika da ruku iskoristi za udarac. Signali prepreke (npr.
ruke prekrštene na grudima) štite nas od prevelike bliskosti i shvataću se
kao signal za distancu, dok ruke stisnute u pesnicu označavaju odlučnost.
Vjerodostojnost, pomirenje i isprika moraju biti izraženi uz otvoreno
držanje tijela da bi kao takvi bili i prihvaćeni.
Posebno simbolične geste (u osobnom i društvenom području) imaju veliku ulogu
pri smirivanju i zaključivanju konflikta. Geste pomirenja signaliziraju da
je faza sukoba došla do kraja i da je u odnosu s drugom stranom vrijeme za novo poglavlje.
Neverbalni govor tijela je veoma bitan za konstruktivnu obradu konflikta, s
obzirom na to da se njime nesvjesno ili svjesno mogu dati znakovi koji
pridonose eskalaciji ili smirivanju konflikta.
Pri tome se, ipak, mora imati na umu to da neverbalna komunikacija
nije specifična i da se razlikuje od kulture do kulture. |
|
Naučiti zapažati govor tijela
U konfliktnim
situacijama sukobljene strane i putem govora tijela prenose svoja
stajališta. Govor tijela označava naše osjećaje veoma neposredno, čak
i onda kada riječima tvrdimo nešto sasvim drukčije. Ako
nedovoljno izrazimo ili shvatimo osjećaje, veoma lako može doći do
nesporazuma i problema.
Elementi govora tijela su:
|
mimika |
|
gestikulacija |
|
držanje tijela
/ izražavanje tijelom |
|
odjeća i nakit |
|
razmak između
osoba i prostorija u kojoj se vodi razgovor |
Vježba
Pokušat ćemo sljedeće osjećaje predstaviti govorom tijela:
agresivnost - bijes - prijetnju -
nasilnost - opuštenost -
iščekivanje - strah - prebacivanje -
dosadu - blagost -
čvrstoću - otvorenost - povučenost -
neodlučnost -
prodornost - iščekivanje - napetost -
opuštenost -
spremnost na kompromis - jednoznačnost -
dvosmislenost
Sugestija za način rada:
Svaki od gore spomenutih pojmova napiše se na poseban list papira.
Sudionici dobiju po dva listića i pantomimom predstavljaju osjećaje
koji su na njima ispisani. Drugi bi trebali pogoditi o kojim se
osjećajima radi. Svrha vježbe se svodi na dva pitanja:
|
Kako se osjećaji
mogu izraziti, a da ih drugi razumiju i shvate te da na njih mogu
odgovoriti? |
|
Mogu
li se osjećaji
drugih i bez riječi točno shvatiti i interpretirati?
|
|
|
[Autor: Günther Gugel,
Institut für
Friedenspädagogik Tübingen; Redaktion: Ragnar Müller]
[Početak
stranice]
|
