|
Posredovanje u
konfliktima
među učenicima
Uvodni tekst na temu "Medijacija" naći ćete u sklopu ove
Osnovne cjeline u
dijelu "Rješavanje konflikta" (do stranice
"Medijacija"). I u tom
tekstu se djelomično tretira tema "Posredovanje u konfliktima među učenicima" i model
"Učenici - konflikt - izgladiti konflikt". Ovaj tekst nešto detaljnije
pojašnjava tu metodu (... do stranice "Izgladiti konflikt").
Program "Učenici - konflikt
- izgladiti konflikt"
Izgladiti konflikt uz pomoć učenika znači da oni sami preuzimaju
odgovornost za svoje životno okruženje. Ovaj model sastoji se od četiri dijela:
Uvod - Objašnjenja - Rješenje -
Dogovor.
I. Uvod
1. Pozdrav: Medijator se predstavi i zamoli ostale sudionike da se
predstave.
2. Pojasniti ciljeve: Objasni se cilj razgovora kojim se pokušava
izgladiti konflikt. Sukobljane strane trebaju samostalno potražiti rješenja koja
će ih zadovoljiti. Medijator nudi svoju pomoć tijekom ovog procesa.
3. Imenuju se osnovni principi: Medijator jamči da je neutralan.
4. Objasni se proces tijekom kojeg se pokušava izgladiti konflikt:
Medijator objašnjava sljedeće korake procesa:
 | iznošenje stajališta; |
 | traženje rješenja i
zajedničkih točaka između konfliktnih strana; |
 | pismeno utvrđivanje
dogovora. |
5. Objasne se pravila
razgovora: Medijator objašnjava najvažnija pravila kojih se obje strane
moraju pridržavati tijekom razgovora:
 | ne prekidati izlaganje
suparnika, umjesto toga zapisati ono što želimo reći; |
 | ne vrijeđati suparnika. |
Medijator bi trebalo dobiti potvrdu od sudionika u razgovoru da:
 | prihvaćaju ova pravila,
|
 | će ih se pridržavati,
|
 | medijator ima pravo, ako se strane ne pridržavaju ovih pravila, podsjetiti na njih. |
6. Dogovori se početak
razgovora: Dogovori se tko će prvi izložiti svoje viđenje konflikta.
Ako
se konfliktne strane ne dogovore o tome tko bi prvi trebalo izložiti svoje
stajalište, onda medijator određuje koja strana počinje prva.
[Početak
stranice]
II. Objašnjenja
1.
Izvještaji: Konfliktne strane jedna po jedna iznose svoje viđenje konflikta i
trenutačnu situaciju.
2. Sažetak: Medijator ponavlja najvažnije točke izlaganja obje strane i
napravi sažetak predstavljene konfliktne situacije.
3. Pitanja: Ako je moguće, potrebno je da se u igru uvedu emocije i
motivi sukobljenih strana koji su vezani za konkretan konflikt.
"Zašto si ...?"
"Što si mislio kada si ...?"
4. Izraziti osjećaje: S obzirom na to da je veoma korisno, ali i neophodno
za nastavak procesa, izraziti emocije, medijator pita za emotivno stanje i raspoloženje konfliktnih
strana nakon iznošenja njihovih viđenja konflikta. To je na neki način i pitanje
koje otkriva odnos sukobljenih strana prema onome što su upravo čuli od svog
suparnika.
"Vjerojatno ćemo napraviti korak naprijed, ako mi sada možete reći kako se
osjećate nakon ovoga što ste čuli."
5. Izraziti udio u konfliktu: Razgovor o udjelu u konfliktu može se
lakše voditi ako se spriječe međusobna vrijeđanja.
"Možeš li reći kako si ti i u kojoj mjeri pridonio nastanku i razvijanju
konflikta?"
"Možda nečim što si rekao, možda zbog smijeha u nekoj određenoj situaciji,
prijetnji ili slično?"
"Molim vas da ne mislite samo na materijalnu štetu."
6. Prelazak: Na kraju ove faze postoji mogućnost da se opet postavi
pitanje o tome kako se konfliktne strane osjećaju nakon onoga što su čule.
Najvažnije točke trebao bi sažeti medijator u svom izlaganju. Nakon toga
sudionicima treba skrenuti pažnju na sljedeći korak - potragu za rješenjima.
"Sada trebate razmisliti kako se može popraviti nanesena šteta i kako bi se vaš
odnos mogao poboljšati u budućnosti.”
Uputa: U ovoj
fazi postoji mogućnost da eventualno bude neophodno organiziranje pojedinačnih
razgovora sa stranama u konfliktu, na primjer kada:
 | diskusija postane
"usijana"; |
 | se različita viđenja
konflikta nisu nimalo promijenila / približila; |
 | prijeti opasnost da
razgovor izmakne kontroli; |
 | jedna od konfliktnih
strana ne može ili ne želi govoriti otvoreno; |
 | se sudionici ne drže
dogovorenih pravila razgovora. |
Medijator treba prekinuti
razgovor svaki put kada se stekne dojam da sukobljene strane u tom trenutku ne
mogu pronaći nikakvo zajedničko rješenje. U ovakvim slučajevima medijator bi
trebalo:
 | prekinuti razgovor, |
 | dogovoriti termin za
nastavak razgovora, |
 | zatražiti odobrenje od
sudionika da potraži pomoć ili savjet od drugih medijatora ili savjetnika
(nastavnika). Postoji mogućnost tzv. komedijacije (dvije osobe u ulozi
medijatora). |
[Početak
stranice]
III. Rješenja
1.
Razmisliti o mogućim rješenjima: Strane u konfliktu sakupljaju prijedloge
rješenja. Svaka strana zapisuje svoje prijedloge.
"Razmislite o tome što ste vi osobno spremni učiniti i što očekujete od druge
strane."
2. Zapisati moguća rješenja: Svi prijedlozi rješenja se pročitaju i
saslušaju. Medijator ih zapisuje na odvojene kartice.
3. Odabrati rješenja: Prijedlozi rješenja se zajednički ocjenjuju. Dobri
prijedlozi su: realni, ujednačeni i jasni!
"Koji je prijedlog najbolji? Postoji li mogućnost da kombiniramo dva ili više
prijedloga?"
4. Dogovoriti se oko rješenja: Mogući dogovori se ponude usmeno i
diskutira se o
tome da li se sukobljene strane slažu s njima.
[Početak
stranice]
IV. Dogovor
1.
Zapisati dogovor: Napravi se pismeni zapis dogovora. Rješenje mora biti jasno
formulirano: tko će kad i što učiniti da bi se prevladao konflikt i
nadoknadila šteta. Koriste se jednostavne i jasne riječi (bez okrivljavanja
jedne ili druge strane). Može se navesti i što će se dogoditi ako jedna od strana
ne provede dogovoreno, na primjer nastavak procesa tijekom kojeg će se ponovo
pokušati izgladiti konflikt.
2. Potpisati dogovor: Kada se formulira dogovor, on se pročita (rečenicu
po rečenicu) i još jednom ga potvrde strane u konfliktu. Ako se sudionici
slože sa svim pojedinostima, medijator pita je li cjelokupan dogovor
prihvaćen ili postoje još neka otvorena pitanja. Dogovor se potpisuje.
3. Završetak: Na samom kraju moguće je postaviti pitanje o tome kako su
sudionici doživjeli cjelokupan proces i kako sada vide svoje međusobne odnose u
budućnosti.
[Günther Graun / Wolfgang Hünicke:
Streit-Schlichtung: Schülerinnen und Schüler übernehmen Verantwortung für
Konfliktlösungen in der Schule. Soest 1996]
Da bi se u školi ponudio ovakav program, može
se, na primjer, učenicima dati upitnik uz pomoć kojeg će se konflikti najprije
identificirati, a i učenicima će se ponuditi informacija o postojanju takvog
programa. Sličan upitnik naći ćete na posebnoj stranici:
[Početak
stranice]
|