|
Analizirati i shvatiti
studije o pojedinačnim konflikata
Opisivanje problematične situacije:
O čemu se radi? Kakvo je
trenutačno stanje konflikta? Tko su sudionici
u konfliktu? Na koji način je
nastao? Kako je opisan konflikt u konkretnoj studiji? Koje informacije
nedostaju? itd.
Produbljivanje informacija: Koje su još informacije
potrebne za bolje razumijevanje slučaja? Na koji način se može doći do tih
informacija?
Analiziranje postupaka: Na
koji način su se ponašali akteri konflikta opisanog u studiji? Koje su bila
njihove polazne točke i razmišljanja? Koji konkretni koraci su napravljeni?
Određivanje faza: Mogu
li se u studiji o
određenom konfliktu prepoznati različite faze? Kako bi se mogle opisati
te faze?
Odnosi
snaga:
Tko su sudionici u konfliktu? Od kojih grupa sudionici mogu očekivati podršku?
Može li se odrediti stajalište medija, javnosti itd. kad je konflikt u
pitanju? (vidi
odlomak "Analiza energetskog polja")
Vrijednosti i norme:
Koje vrijednosti i koje norme ponašanja su prisutne u djelovanju aktera
konflikta? Na koji način su oni opravdani?
Razrada više mogućnosti:
Koje mogućnosti su ponuđene za rješavanje problema? Bi li se mogle
ponuditi još neke? U kolikoj mjeri je moguće realizirati ponuđene
mogućnosti?
Mogućnost sveopće primjene:
Koji bi se aspekti i iskustva stečena na osnovu konkretnih pojedinačnih
slučajeva mogli primijeniti i na druge konflikte? Postoje li neka vrijedna iskustva koja
bi mogla pomoći pri rješavanju drugih konflikata?
Interpretacija stvarnosti:
Važno je imati na umu da opis pojedinačnog slučaja predstavlja samo
interpretaciju, ali ne i cjelokupnu stvarnost konflikta. |
Konkretna studija kao predmet analize
konflikta
Da bi se
razradila konstruktivna rješenja za konflikte, potrebno je najprije
analizirati konflikte, njihovu osnovu, stvaranje i stupnjeve eskalacije. Tek
nakon takve analize moguće je razumjeti konflikt i tražiti moguća
rješenja. Ulrike C. Wasmuht
je napravila listu pitanja koja su potrebna za ovakvu analizu (vidi
odlomak "Sustavno analiziranje").
Simulacija studija o konkretnim konfliktima
U svakoj
studiji o konkretnom konfliktu opisane su neke njegove ključne scene. Ti opisi predstavljaju odličnu podlogu za simulaciju. Simulacija je metoda
tijekom koje unutar grupe do izražaja dolaze osobni načini reagiranja i
djelovanja u određenoj situaciji. Igrajući određenu ulogu
tijekom simulacije,
pojedinac, iako se koristi vlastitim iskustvima i stajalištima te uvodi
sebi svojstven način ponašanja u igru, može "osjetiti" problem oko kojeg se
konfliktne strane spore kao neki za njega osobno važan problem. Simulacije
omogućuju tzv. socijalno učenje, tj. učenje koje može promijeniti način
razmišljanja, ponašanja ili stajalište pojedinca. Simulira se realnost i
realan problem, a djeluje se bez posljedica na realnost. Simulacije mogu pridonijeti:
 |
razvoju sposobnosti promatranja i
sposobnost socijalnog poimanja; |
|
analiziranju konflikta unutar grupe i u drugim područjima
života; |
|
uvježbavanju i ostvarivanju novih
odnosa; |
|
shvaćanju društveno-političkih veza i
njihovu utjecaju na individualne probleme.
|
Studije o konkretnim konfliktima kao
vježbe za donošenje odluka
O konfliktnim situacijama koje su jasno opisane u studijama o
konkretnim konfliktima može se diskutirati u grupi kao o scenariju. Jedan
takav scenarij bio bi predstavljanje općeg problema u konkretnom slučaju.
Taj problem se potom mora obraditi postavljanjem sasvim konkretnih pitanja.
Obrada problema se radi u grupi pomoću metode diskusije. Nakon isteka
zadanog vremena grupa treba predstaviti svoje odgovore na pitanja te
objasniti i argumentirati svoje stajalište. Na kraju se usporede odgovori svih
grupa. |
