|
Medijacija - posredovanje u konfliktima
Pojam
"medijacija" potječe od latinske riječi "mediare" (posredovati).
U SAD-u je taj pojam uveden u stručnu upotrebu 1970. godine te je kao takav
preuzet iz engleskog u njemački jezik. Medijacija znači posredovanje
treće, neutralne strane u konfliktima s ciljem da se postigne zajedničko
rješenje koje bi prihvatile sve strane u konfliktu.
Iz dosadašnjeg iskustva naučili smo da se konflikt, ako dostigne određenu
točku eskalacije sukoba, više ne može riješiti samo sudjelovanjem sukobljenih
strana, već je potrebno posredovanje. Treću stranu moraju prihvatiti
obje sukobljene kako bi mogla pridonijeti rješavanju sukoba.
Postupci medijacije počivaju na pronalažnju rješenja prihvatljivog za sve
strane koje se usmjerava prema interesima sukobljenih strana. Polazno stajalište je da će konflikti biti riješeni lakše i uz manje odricanja ako
se u prvi plan stave interesi sukobljenih strana, a ne pitanje moći ili
prava. Takav pristup razvijen je na Sveučilištu Harvard i naziva se
Harvardski model (vidi desno).
Pristup konfliktu putem medijacije je raširen više nego što se misli. Kod
sukoba u obitelji ili braku nailazimo na brakorazvodnu medijaciju ili
medijaciju naslijeđa, u području kriminalističkog prava nalazimo medijaciju
žrtva - počinitelj, ekološka medijacija kod prekršaja protiv prirode, na
lokalnoj razini naći ćemo "okrugle stolove", u školi programe pod nazivom
"Učenik - konflikt - izgladiti konflikt" itd.
Medijacija konflikta među učenicima u školi
Do sada se u
četiri škole primjenjuje model razvijen na postdiplomskom studiju za nastavnike.
Taj
model se zove "Učenici - konflikt - izgladiti konflikt" i cijelim setom
metoda pridonosi pristupu svakodnevnim konfliktima među djecom i među mladima u
školi. Karakteristike tog modela iste su kao i kod drugih postupaka
medijacije:
 |
zasniva
se na slobodnoj volji učenika, |
 |
prisutne
su obje strane koje sudjeluju u konfliktu i treća, neutralna strana;
|
 |
do
rješenja se mora doći uz punu odgovornost obje strane u konfliktu i ono se
zapisuje. |
Važno je da
konflikte
pokušavaju izgladiti
učenici sami, a ne
nastavnici. Pri tome se konfliktu pristupa što je moguće brže nakon
njegova nastanka, tijekom odmora između satova ili na sljedećem
satu.
Inicijatorima prevladavanja konflikta bitno je da se "postigne pomirenje između
sukobljenih strana i da im se omogući novi početak".
S aspekta odgoja i osposobljavanja učenika da snose
odgovornost za vlastite postupke ovaj se model može ocijeniti kao izuzetno
pozitivan. Učenici se uče da sa svojim kolegama rade u atmosferi bez
konflikata, a odgovornost se na njih prenosi u veoma ranom stadiju. Pri
svemu tome rješenje konflikta ne biva ponuđeno odozgo, s neke više
instance, niti se konflikt potiskuje, već se stvara pozitivna atmosfera za
pristup konfliktu.
Ovim programom učenicima se stavlja na raspolaganje
strukturalan postupak koji se veoma lako da naučiti i koji je veoma koristan. Više
informacija o modelu pod nazivom "Učenici - konflikt - izgladiti konflikt"
možete naći na drugoj
stranici.
Pristup konfliktu mora nadilaziti programe kojim
se konflikti pokušavaju izgladiti. Konstruktivno prevladavanje konflikta koje ima
kratkoročnu, osobnu i lokalnu primjenu potpuno je opravdano, ali se mora
dopuniti konstruktivnim pristupom konfliktu koji nalazi srednjoročnu,
društvenu i regionalnu primjenu i proširiti na dugoročnu, ekološku i
globalno orijentiranu primjenu prevladavanja konflikata.
Ti programi moraju biti povezani s društvenim razvojima i
biti prošireni na organizacije i institucije u društvu. Zato škole, uz
programe kojima se pokušavaju izgladiti konflikti i koji su osobno orijentirani, moraju razvijati i koncepte koji
provode razvoj i školske
reforme, da bi na taj način stvorili okvirni uvjeti za promjene. |
|
Harvardski koncept
"Postoje tri osnovna puta za rješavanje
problema: izjednačavanje interesa, određivanje pravnih pozicija i
određivanje pozicija moći. Djelovanje u smislu rješavanja problema
okarakterizirano je angažmanom koji je usmjeren prema interesima
sukobljenih strana. Sazivanje suda je primjer određivanja pravnih
pozicija. Štrajkovi i ratovi određuju postupak određivanja moći.
Izjednačavanje interesa je proces koji je mnogo efektivniji od
određivanja pravnih pozicija, a određivanje pravnih pozicija mnogo se
više isplati od sukoba koji određuje pozicije moći.
Šest pravila za primjenu isplativog sistema rješavanja
konflikta:
1. U središte pregovora postavite interese sukobljenih
strana.
2. Razvijte postupak koji će ohrabriti sukobljane
strane da se vrate za pregovarački stol.
3. Isplanirajte isplativ postupak određivanja pravnih
pozicija, ako ne uspiju metode koje ste razvili.
4. Posavjetujte sudionike konflikta i dajte im
prijedloge i svoj sud o tome na koji bi se način dugoročno mogao
spriječiti konflikt.
5. Različite postupke stavite na papir od
najjeftinijeg prema najskupljem.
6. Obratite pozornost na motivaciju sudionika, njihovu
spremnost na postupak i sredstva koja vam tijekom postupka stoje na
raspolaganju.
Konflikt se rješava mnogo efektivnije ako interesi, a
ne određivanje pravne i pozicije moći, stoje u prvom planu.
Ako sudionici u konfliktu bitna pitanja pretpostave pitanjima od malog
značaja koja često znaju biti kamen spoticanja, veoma je izvjesno da
će obje strane profitirati rješenjem konflikta.
Usklađivanje interesa mnogo je povoljnije za obje
strane u konfliktu od određivanja pravnih i pozicija moći.
Zadovoljstvo obje strane u konfliktu djeluje pozitivno na dugoročno
rješavanje konflikta, na njihov međusobni odnos i umanjuje opasnost od
nastanka novih konflikata.
Unatoč svim spomenutim prednostima nije moguće, a nije
ni poželjno, pokušati sve konflikte rješavati usklađivanjem
interesa. Da bi se definirale pravne granice unutar kojih je moguće
rješavanje konflikta, poželjan je proces određivanja pravne moći.
Neizvjesnost po pitanju pravne pozicije ponekad može otežati pregovore
jednako kao i neizvjesnot po pitanju pozicija moći. Ako
neka od strana želi demonstrirati da se odnos moći promijenio u njenu
korist, ona će smatrati da samo borbom može doći do jasnog rješenja.
Mnogo je jeftinije rješavati konflikte
usklađivanjem interesa, nego određivanjem pravnih pozicija i
pozicija moći,
ali samo pravna odluka može presuditi u pitanju od javnog interesa jer
je ona obavezujuća. Promatramo li, dakle, stvari sa stajališta društva,
bar se u nekim slučajevima daje prednost sudskoj odluci nad postupkom
usklađivanja interesa.
Većinu bi konflikta trebalo odstraniti
usklađivanjem interesa, neke određivanjem pravne pozicije, a veoma mali broj njih
određivanjem pozicija moći. Sistem rješavanja konflikata trebalo
bi usmjeriti prema tome da rješenja konflikta pronalazi uz što manje
troškova, te da ta rješanja budu dugoročno održiva."
[William L.
Ury, Jeanne M. Brett, Stephen B. Goldberg: Konfliktmanagement.
Wirksame Strategien für den sachgerechten Interessenausgleich.
Frankfurt/New York 1991, S. 13, S. 35, S. 95]
|
|