Harvardski koncept

"Postoje tri osnovna puta za rješavanje problema: izjednačavanje interesa, određivanje pravnih pozicija i određivanje pozicija moći. Djelovanje u smislu rješavanja problema okarakterizirano je angažmanom koji je usmjeren prema interesima sukobljenih strana. Sazivanje suda je primjer određivanja pravnih pozicija. Štrajkovi i ratovi određuju postupak određivanja moći. Izjednačavanje interesa je proces koji je mnogo efektivniji od određivanja pravnih pozicija, a određivanje pravnih pozicija mnogo se više isplati od sukoba koji određuje pozicije moći.

Šest pravila za primjenu isplativog sistema rješavanja konflikta:

1. U središte pregovora postavite interese sukobljenih strana.

2. Razvijte postupak koji će ohrabriti sukobljane strane da se vrate za pregovarački stol.

3. Isplanirajte isplativ postupak određivanja pravnih pozicija, ako ne uspiju metode koje ste razvili. 

4. Posavjetujte sudionike konflikta i dajte im prijedloge i svoj sud o tome na koji bi se način dugoročno mogao spriječiti konflikt.

5. Različite postupke stavite na papir od najjeftinijeg prema najskupljem.

6. Obratite pozornost na motivaciju sudionika, njihovu spremnost na postupak i sredstva koja vam tijekom postupka stoje na raspolaganju.

Konflikt se rješava mnogo efektivnije ako interesi, a ne određivanje pravne i pozicije moći, stoje u prvom planu. Ako sudionici u konfliktu bitna pitanja pretpostave pitanjima od malog značaja koja često znaju biti kamen spoticanja, veoma je izvjesno da će obje strane profitirati rješenjem konflikta.

Usklađivanje interesa mnogo je povoljnije za obje strane u konfliktu od određivanja pravnih i pozicija moći. Zadovoljstvo obje strane u konfliktu djeluje pozitivno na dugoročno rješavanje konflikta, na njihov međusobni odnos i umanjuje opasnost od nastanka novih konflikata.   

Unatoč svim spomenutim prednostima nije moguće, a nije ni poželjno, pokušati sve konflikte rješavati usklađivanjem interesa. Da bi se definirale pravne granice unutar kojih je moguće rješavanje konflikta, poželjan je proces određivanja pravne moći. Neizvjesnost po pitanju pravne pozicije ponekad može otežati pregovore jednako kao i neizvjesnot po pitanju pozicija moći. Ako neka od strana želi demonstrirati da se odnos moći promijenio u njenu korist, ona će smatrati da samo borbom može doći do jasnog rješenja.  

Mnogo je jeftinije rješavati konflikte usklađivanjem interesa, nego određivanjem pravnih pozicija i pozicija moći, ali samo pravna odluka može presuditi u pitanju od javnog interesa jer je ona obavezujuća. Promatramo li, dakle, stvari sa stajališta društva, bar se u nekim slučajevima daje prednost sudskoj odluci nad postupkom usklađivanja interesa.

Većinu bi konflikta trebalo odstraniti usklađivanjem interesa, neke određivanjem pravne pozicije, a veoma mali broj njih određivanjem pozicija moći. Sistem rješavanja konflikata trebalo bi usmjeriti prema tome da rješenja konflikta pronalazi uz što manje troškova, te da ta rješanja budu dugoročno održiva."

[William L. Ury, Jeanne M. Brett, Stephen B. Goldberg: Konfliktmanagement. Wirksame Strategien für den sachgerechten Interessenausgleich. Frankfurt/New York 1991, S. 13, S. 35, S. 95]