Što su konflikti?

Konflikti su stari koliko i čovječanstvo. Oni su opći fenomen, koji se može pronaći na svim razinama suživota ljudskih bića. Nepostojanje konflikta može se ocijeniti kao problematično ili čak štetno za mir. Nepostojanje konflikta znači da je sva moć u rukama jedne stranke koja ima vlast i moć i polazi od toga da postoji samo jedna "istina" i da samo jedna strana "ima pravo" što, naravno, može rezultirati upotrebom i eskalcijom sile. Takve predodžbe vrlo često završavaju razmišljanjem i djelovanjem po kojima je jedina istina da gubitak na jednoj strani znači dobitak na drugoj. Ta logika - pobjednik je jači - znači da je on u pravu.

U svakodnevnom životu konflikti se često poistovjećuju sa svađom, sukobom interesa, upotrebom sile. Znanstvenica Ulrike C. Wasmuth naglašava da je važno da se konflikt promatra kao socijalno stanje te da ga se ne zamjenjuje s formama koje treba prevladati. Konflikt se ne smije ograničavati ocjenama i procjenama, niti se smije miješati s njegovim uzrocima. Zato ona konflikt definira kao "socijalno stanje u kojem sudjeluju najmanje dvije strane (pojedinci, grupe, države) koje imaju (a) sasvim različite polazne točke, na prvi pogled nepomirljive, i teže različitim ciljevima koje može ostvariti samo jedna od stranka i / ili koje upotrebljavaju (b) sasvim različita sredstva za ostvarivanje određenog cilja.

Pomoćno sredstvo za razumijevanje konflikta su analize konflikta. Takva analiza ne sadrži samo uzroke i povode za konflikt, već i moguće prijedloge rješenja do kojih se dolazi ispitivanjem zajedničkih stajališta konfliktnih strana i istraživanjem dotadašnjeg tijeka konflikta (vidi odlomak "Analiza konflikta").

Konflikti se odvijaju kroz različite faze konflikta. U predfazi se mogu prepoznati latentni ili manifestni konflikti, ali se oni (još uvijek) ne ocjenjuju negativno. U fazi eskalacije konflikta djeluje posebna dinamika, koja zaoštrava djelovanje u konfliktu. U tzv. fazi razjašnjavanja radi se o tome da se zajednički suživot ponovo definira i izgradi. Ove faze se nazivaju "krivine" konflikta. Tijekom različitih faza konflikta potrebne su posebne sposobnosti bavljenja konfliktom, sposobnosti smirivanja konflikta i pronalaska rješenja.

Dinamika konflikta utječe i na promjenu ponašanja konfliktnih strana. U zaoštrenim fazama konflikta komunikacija je veoma ograničena, konfliktne strane primjećuju uglavnom ono što ih dijeli i razdvaja, a ne ono što bi se moglo označiti kao zajedničko, nepovjerenje među njima raste, a rješavanje problema se ne smatra zajedničkim zadatkom. Morton Deutsch ovako opisuje te promjene: 

Konflikti se često shvaćaju kao bitka u kojoj se mora pobijediti. Unutar konflikata se često razvija neka posebna dinamika koja otežava ili čak potpuno isključuje primjenu dogovorenih pravila. Istraživanja ponašanja ljudi u konfliktim situacijama pokazuju da većina ljudi pokušava zastupati svoje stajalište i ostvariti svoje ciljeve stalnim inzistiranjem na potvrđivanju vlastite pozicije, čak i onda kada se počinju pokazivati prvi znaci neuspjeha. Takvo ponašanje praćeno je ograničavanjem horizonta shvaćanja cjelokupne situacije ili djelovanja novih elemanata na situaciju, kao i ograničenom sposobnošću donošenja odluke.

"Konflikti do te mjere utječu na našu sposobnost shvaćanja i mišljenja" - piše predavač na stručnim seminarima o konfliktima i njihovom rješavanju, Friedrich Glasl, "da nismo u stanju jasno vidjeti stvari oko sebe i u nama samima. Kao da naše oči gube sposobnost vida, a naš poglad na nas same i na suprotnu stranu u konfliktu postaje sve jednostraniji i iskrivljeniji. Naša sposobnost razmišljanja ostaje zarobljena, a da toga nismo ni svjesni.“

Pravi problem svih konflikata je u stalnoj opasnost od njihove eskalacije, pri čemu obje strane u konfliktu sve više pribjegavaju upotrebi sile. Konflikt se sve manje da kontrolirati, dok potpuno ne izmakne kontroli, prijeđe prag upotrebe nasilja i počne nanositi štetu i jednoj i drugoj strani. Na taj način onemogućuje se daljnji suživot strana u konfliktu.

Ostali tekstovi na temu "Što su konflikti?":
 

[Autor: Günther Gugel, Institut za pedagogiju mira Tübingen; Redakcija: Ragnar Müller]

[Početak stranice]